Jovanović: Čemu živjeti ako ne umijemo da volimo

Protojerej-stavrofor, paroh sarajevski Vanja Jovanović govoreći za Fenu povodom nastupajućeg Božića navodi da je svakom čovjeku, u svakom vremenu i na svakom prostoru neophodan preobražaj u smislu saobražavanja sebe sa Bogom.

– Kao što ni jedan čovjek nije samo jedan niti njegov život samo njegov, zatvoren u nekoj monadi, porađanja i rađanja sebe su neprestana. Sutra je drugi dan i ja se pitam, tačnije molim Bogu, da budem bolji. Ako ne to, onda bar da budem isti. Porađa se i obnavlja svijet a sa njim i čovjek dok hodi svojim zemaljskim životom – kaže Jovanović.

On ističe da je put spasenja čovjeka, odnosno put njegovog vječnog življenja dok smo ovdje na zemlji neprestan proces koji podrazumijeva neprestane obnove. Tako da obnova nije trenutak nego proces preobražaja koji traje.

– Ako nismo svakodnevno u tome, onda smo se negdje pogubili, izgubili i valja nam se vratiti na pravi put – kaže Jovanović.

Govoreći o Božićnim običajima paroh Vanja Jovanović ističe da ovaj praznik obiluje prekrasnim običajima koji unose svjetlost, radost i toplinu.

– Svi ti običaji nas okupljaju da budemo zajedno, da se volimo i da u toj ljubavi proslavljamo Boga. Među nas dolazi Neko ko će nam suštinski izmijeniti način postojanja, prvenstveno kroz ljubav i to je divno. Mi ljudi smo taj događaj okitili prekrasnim običajima, poprilično sličnim u cijelom pravoslavnom svijetu – kaže.

On navodi da su neki običaji specifični i odnose se samo na određene regione i kulture. Primjera radi, Rusi kite i ukrašavaju jelku a Srbi ukrašavaju badnjak (hrastovo drvo).

– Interesantno je da ukrašavanje jelke na Zapad dolazi zapravo iz Rusije nakon Napolenovih osvajanja. Danas je svijet drugačiji, mnogo više se kreće i prepliće. U tom smislu možemo reći da su se i običaji ujedinili u jednu formu poprilično istu svuda u svijetu. Tako je i Sarajevo dio jedne cjelokupnosti, jedne radosti i topline uobličene u jedinstvenu i univerzalnu poruku najradosnijeg praznika nas hrišćana – kaže.

Govoreći o vremenu u kom živimo navodi da se svijet nikada u svojoj istoriji nije više kretao i susretao. A da taj isti i takav svijet u svojoj istoriji nije bio toliko otuđen kao danas.

– To je tužno. Svaki čovjek silno treba drugog čovjeka ali ujedno on toliko silno tog drugog odmiče od sebe jer ga smatra prijetnjom za svoj identitet. On se boji prihvatiti činjenicu da njegov način postojanja podrazumijeva drugog i druge. Ono što mi jesmo i kakvi jesmo biva i postoji tek u nekom drugom – ističe paroh sarajevski.

On dodaje da i naše društvo nije izolovano od toga da u ovom vremenu, na žalost, dijelimo zajedničku historiju cijelog svijeta, te da je zato neophodno neprestano ponavljati koje su to vrijednosti suštinski bitne za naš život i identitet.

Božić je porodični praznik te govoreći o ulozi porodice paroh Jovanović naglašava da je ona osnovna potka u tkanju svakog društva, svake zajednice.

– Razrušimo li tu toplinu doma i osnovnih ljudskih odnosa mi onda pravimo atomsku bombu koja će uništiti sve pred sobom. Da budemo iskreni, posmatrajući današnji svijet, svjedoci smo procesa razgradnje porodice. Sloboda koja je u ovom slučaju anarhija nam kaže da danas sve može, pri tome podrazumijevajući porodicu matematikom a ne ljubavlju. Dodamo li pri tome naopako okrenut sistem vrijednosti od kojeg mi hronično bolujemo, onda je situacija još gora. Gdje će dijete pronaći ljubav ka sebi, ka drugima ka Bogu ako ne u svojoj porodici? – ističe, dodajući da se nada da smo u stanju obnoviti iskonske vrijednosti našeg čovjeka i njegove porodice.

Na kraju razgovora Vanja Jovanović protojerej-stavrofor Paroh sarajevski uputio je Božićnu poruku u kojoj se zapitao čemu živjeti ako ćemo se neprestano plašiti, prvenstveno drugih kroz koje postojimo, dodajući da u tom slučaju i ne postojimo.

– Čemu živjeti ako ne umijemo da volimo i to što volimo da pokažemo? Jer voljeti i pokazati to nije slabost nego hrabrost. Čemu živjeti kao kućni moljac kojem je isključivo stalo do izlučevina života a ne do stvarnog življenja? Ni jednu izlučevinu tog i takvog života nećemo ponijeti u grob niti će nam ona omogućiti da vječno živimo. Niko nikada i nikoga nije pretekao. Čemu porodicu odgajati negirajući sve ljudske i Božije vrijednosti? Ako to radimo onda pravimo ubice a ne bogoljupce i čovjekoljubce, djecu od koje će sutra zavisiti ovaj svijet a sa njim i mi. Ruka Božija je uvijek ispružena ka nama. Neprestano smo pozvani i prizvani u vječno življenje. Na nama je da odgovorimo i da na put u vječnost pođemo kroz lični preobražaj porađajući se za novi život. Mi pravoslavni hrišćani se radujemo jer nam se istina otkriva početkom koji se kruniše odabirom za vječnost. S toga u ljubavi i sa mirom spoznaje svima čestitamo – kaže Jovanović završavajući razgovor za Fenu.