Moore: BiH su nepotrebni bilo kakvi referendumi

Šef Misije Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) u Bosni i Hercegovini Jonathan Moore u intervjuu za RSE sumirajući događaje iz 2016. godine kritikovao je političke odluke koje su dovele do porasta tenzija. Referendum o Danu Republike Srpske (RS) je ocijenio “znakom slabosti pojedinih političara”, a neizvršavanja osluka Ustavnog suda BiH “političkom nezrelošću koja se na putu ka EU neće tolerisati”.

Pravosuđe je bilo jedna od gorućih tema u BiH. Od napada, pokušaja političkih uticaja, pa do skandala. Kako ocjenjujete tu situaciju?

– Nažalost, često čujemo o pojedincima – ko je bio na čelu, ko mora da bude na čelu, ko je dao ostavku, ko je suspendiran… Mi govorimo o institucijama, a onda o principima, o vladavini prava i te stvari ne mogu zavisiti od pojedinaca. Institucije moraju raditi svoj posao u skladu sa zakonom, sa ustavom.

Što se tiče pravosudnih institucija na tom nivou, još sam optimista. Mi smo dobili i podršku raznih pravosudnih institucija, Suda BiH i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV) u vezi s našom analizom o radu na državnom nivou na procesuiranju predmeta ratnih zločina. Sada smo čuli veoma pozitivne reakcije. Ali, ipak, te institucije ne mogu biti mete za pojedince ni za političke stranke ili neke druge političke snage.

Još jedna tema koja je izazvala tenzije bio je i referendum u RS-u koji je proglašen neustavnim, a koji se ipak proveo.

– Šta znači referendum? Može da se kaže demokratski mehanizam, ali, također je svima jasno da se referendum može zloupotrijebiti u okviru demokratskog mehanizma, ali ipak praviti izborni trik, neku provokaciju. Imamo izbore u demokratskom društvu da izaberemo svoje predstavnika. Oni izabrani političari onda imaju odgovornost da odluče u naše ime i ne samo prijetiti referendumom. Referendum od 25. septembra nije uopšte bio potreban, čak je bio problematičan.

Ali, što se tiče nekih novih mogućih referenduma ili na nekim drugim nivoima – to nije ni potrebno, ni korisno, ni praktično za Bosnu i Hercegovinu. Ljudi sada otvoreno govore o pravosudnim institucijama, o Ustavnom sudu, naprimjer. Dobro, može biti političke debate i u štampi i u parlamentu o tome, ali referendum je dokaz slabosti tih političara. Ako ne znaju šta narod misli, oni bi morali dati ostavku da neki drugi novi političari koji su svjesni šta misli narod da bi mogli raditi svoj posao.

Dolazimo do nepoštivanja sudskih odluka što je postalo ustaljena praksa. Može li politika uslovljavati sud?

– Kako braniti činjenicu da u BiH niko ne poštuje sudske odluke? To je veoma žalosno i to ne samo na nivou Ustavnog suda, već i nižih sudova. Prosječan Bosanac ili Hercegovac nema pravo ni luksuz odbiti neku sudsku odluku, mora platiti kaznu, ispuniti uslove, ali na bh. političkim nivoima to je kao nacionalni sport, odbiti neku sudsku odluku. Šteta da i sud nema snagu i ovlasti implementirati tu odluku. Kako će biti s odlukama Ustavnog suda – zavisit će i od političke volje. Jasno je da se BiH, kao eventualna članica EU, ne bi mogla tako ponašati.

Da li je Bosna i Hercegovina spremna na te reforme ka EU?

– Čak i gore od koncepta referenduma, reforme su također dosta fleksibilne. Kad govorimo o putu ka reformama – to je prilično jasno. Nedavno je Hrvatska postala članica EU. Mi već imamo regionalne primjere kakve su obaveze na tom reformskom putu, ali, na žalost, govoreći o reformama u BiH, ta riječ je veoma često zloupotrijebljena. Mislim da to znači nešto korisno, praktičnije što donosi rezultate ljudima a ne samo politički trik. Također, ljudi znaju da je nekada situacija i teža. Naprimjer, privatizacija, ali posljedice toga uključuju i nezaposlenje.

U 2016. godini dogodio se i presedan kada je u pitanju fenomen “dvije škole pod jednim krovom”. Djeca su odlučila da ne dospuste da ih se razdvaja. Je li ovo početak kraja segregacije?

– Žao mi je da kažem – mi smo vidjeli neke uspjehe za sad, ali ta priča nije završena. Tako je kantonalna Vlada odlučila osnovati novu odvojenu školu, iz nekih veoma neprofesionalnih i sebičnih razloga, čak su odlučili i platiti resurse toj novoj školi, 60.000 i nešto hiljada godišnje. Govoreći o tim političkim potezima, to je užasno, to je sramota za čitav Kanton – da dijele djecu, da su zloupotrijebili djecu. To nije uopšte u korist djece niti u korist kvalitetnog obrazovanja.

Djeca su i dalje zajedno, ali ta priča nije završena. Mi ne želimo da vidimo još jedan slučaj “dvije škole pod jednim krovom”. Za to nema opravdanja. Ako mislimo o djeci Bosne i Hercegovine, o njihovoj budućnosti, nije u njihovu korist da bude sve više podjela, a to na nekim nižim političkim nivoima odgovara političarima. To je veoma žalosno i nije prihvatljivo niti opravdano.

 Prošla godina bila je obilježena usponima i padovima. Kako vidite 2017. godinu?

Moore: Ima i puno konkretnih stvari, ali je činjenica da nema više stranačke discipline, da je pohvalnije govoriti o referendumima i nekim drugim prijetnjama, da većina političara ne radi svoj posao. To je veoma problematično.

Ne mogu demantirati da nema krivice na strani međunarodne zajednice o nekim pitanjima, ali nisam uopšte u mogućnosti da kažem da se ne može optimističnije gledati na tu situaciju. Kad pratimo užasne događaje u svijetu, Bosna i Hercegovina jeste i dalje suverena država, taj suverenitet je pod potpunom zaštitom međunarodne zajednice, i u poređenju s tim stvarima u prošlosti, koje sam spomenuo, budućnost Bosne i Hercegovine mislim da ipak nije upitna.

Mi smo prošli tu fazu lokalnih izbora, nažalost. Tih izbora nije bilo u Mostaru i Stocu. Ja se nadam da će u bliskoj budućnosti, nakon Nove godine, biti moguće obnoviti izbore, barem u Stocu, da nađemo neko rješenje za Mostar. Ipak, mislim da je još moguće napraviti nekoliko pozitivnih koraka naprijed.