Tešanjsko svjetlo na kraju bosanskog tunela

Godinu na izmaku u BiH su obilježila politička previranja, ali ne i značajniji ekonomski pomaci. Premda se pozitivni pomaci bilježe, čini se da zemlja i dalje stagnira.

“Ključni problemi bh. ekonomije i dalje su nizak nivo proizvodnje, posebno one izvozno-konkurentne, i loša struktura izvoza koju karakterizira izvoz sirovina i poluproizvoda, a manje gotovih, finalnih proizvoda”, pojašnjava stanje privrede u Bosni i Hercegovini Bruno Bojić, predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH.

Naglašava da “BiH prati nedovoljno razvijena izvozna baza i izvoz s jedne strane, te relativno niske investicije praćene slabom domaćom štednjom i nedovoljnim direktnim stranim ulaganjima s druge strane.”

Usprkos ne baš sjajnim rezultatima, kako kaže za Deutsche Welle, BiH je ipak “nepravedno okarakterizirana kao nepovoljna za investiranje”.

“Činjenica da se nalazimo na 81. mjestu na listi zemalja prema posljednjoj publikaciji Svjetske banke – Doing Business – ne odražava pravo stanje u zemlji niti je istinski pokazatelj poslovnog ambijenta. Tvrdim da poslovni ambijent postoji i da je on povoljniji u odnosu na zemlje u okruženju”, kaže Bojić.

Politička previranja štete imidžu BiH

Priznaje da problema, koji doprinose negativnom imidžu zemlje, ima, a što se direktno odražava na nedovoljne investicije. “Razlog tome su prvenstveno česta politička previranja, te neučinkovitost prevelike administracije”, kaže on. Ipak, dodaje, nije sve tako crno.

“Bh. ekonomija konstantno bilježi pozitivne rezultate i trendove. Izvoz raste, naše kompanije su sve zastupljenije na zahtjevnim stranim tržištima, a naši proizvodi postaju prepoznatljivi i sve više traženi.”

Premda još uvijek dosta sporo, čini se da su i bh. vlasti počele djelovati u smjeru jačanja privrede i kreiranja povoljnijeg poslovnog okruženja. Usvajanje i provođenje neophodnih ekonomskih reformi u cilju aplikacije za članstvo u Europskoj uniji, kaže Bojić, smatra se pozitivnim pomakom i značajno doprinosi poboljšanju imidža zemlje. Naglašava da mnogo toga ipak ostaje da se uradi.

“Svakako očekujemo opće reforme koje se odnose na suzbijanje korupcije, učinkovitost sudstva, te transparentnost i racionalnost pri raspodjeli budžetskih sredstava”, zaključuje Bojić.

Mala čaršija, ali čaršija od posla

Dok se na višim nivoima odgovorni zabavljaju visokom politikom, pojedine lokalne zajednice nastoje se same izboriti za bolji život. Svijetao primjer u tami bh. ekonomije ponudila je općina Tešanj koja je, uz pomoć Agencije za razvoj općine (TRA), zabilježila značajne rezultate, gotovo nevjerovatne za uvjete u BiH.

“Tešanj je jedna mala sredina, bosanska čaršija, ali čaršija od posla”, kaže dr. Ismar Alagić, direktor TRA-a. Od završetka ekonomske krize 2008. godine do sada, kako kaže dr. Alagić za Deutsche Welle, Tešanj konstantno bilježi rast svih ekonomskih indikatora – povećanje broja zaposlenih, povećanje prometa i izvoza, smanjenje broja nezaposlenih. Za primjer navodi kako je Tešanj 1991. godine imao nešto manje od 7.000 zaposlenih, dok je taj broj u novije vrijeme premašio 11.500.

Iako se radi o manjoj sredini, Tešanj, kako navodi Alagić, još od 2010. godine bilježi izvoz od oko 350 miliona konvertibilnih maraka godišnje, plasirajući više od 300 grupa proizvoda na tržišta u više od 60 zemalja širom svijeta.

“Dominantna su tri tržišta – tržište Savezne Republike Njemačke, potom Italije, te Slovenije”, kaže Alagić te ističe da je pokrivenost uvoza izvozom pozitivna.

Ponovo navodi primjer Njemačke, sa kojom Tešanj ostvaruje 155 posto pokrivenosti uvoza izvozom.

Nije dovoljno biti dobar, već najbolji

Alagić otkriva i tajnu tešanjskog uspjeha.

“Veliki broj ljudi u našoj zemlji čeka Godota, čeka na nekog drugog ko će riješiti probleme. BiH je, nažalost, u velikoj mjeri opterećena svojim unutrašnjim, prvenstveno političkim problemima koji prouzrokuju političku, a samim tim i ekonomsku nestabilnost društva. Umjesto da se čeka na drugoga, ljudi se moraju okrenuti problemima i vidjeti šta su to u stanju sami da urade, a to znači da je lokalna zajednica odgovorna za lokalni ekonomski razvoj”, smatra on.

Firme u Tešnju, dodaje, a i u nekim drugim sredinama, uspijevaju i unatoč lošem okruženju da posluju i da poboljšavaju rezultate.

“Sve je prvenstveno do ljudi, do preduzetničkog odnosa i do stvaranja institucionalnog okvira na način da lokalni partneri, lokalni akteri pokušaju da ponude nešto što je na fonu koncepta ‘pametna rješenja za pametan biznis’. TRA upravo pokušava da svojim radom napadne žarišne tačke u ekonomskom smislu i da pruži konkretnu podršku prema tom principu.”

“Pokušavamo nadvladati sve pošasti bh. realnosti. Trudimo se da se mladi obrazuju, da se što više vraćaju u Tešanj i da izgradimo sistem koji će biti održiv i konkurentan na duge staze, jer pitanje svih pitanja je konkurentnost, a konkurentnost nije ništa drugo nego raditi prave stvari na pravi način i u pravo vrijeme. Danas više nije dovoljno biti dobar, treba biti najbolji”, naglašava Alagić.

Mladi i obrazovanje u fokusu

U tom smislu, TRA, premda agencija skromnih kadrovskih i financijskih kapaciteta, uspijeva da se organizira u tri poslovne jedinice sa usmjerenjima na različite projekte, a sve u cilju daljeg poboljšanja ekonomskog napretka svoje zajednice.

Fokus je stavljen na obrazovanje odraslih – specijalizirane programe obuke radne snage u skladu s potrebama privrede, posebno na zanimanja koja zahtijevaju primjenu modernih tehnologija. Drugi važan segment je, kao navodi Alagić, COBITES – info tačka za predstavnike investitora i poslovne zajednice; konkurentno poslovanje zasnovano na investicijama, trgovinskim uslugama i izvozu, a najmlađa jedinica je ARC – Centar za agrikulturu i ruralni razvoj.

“TRA posebnu pažnju posvećuje specijalnim programima obuke za visoko i srednje rukovodstvo u firmama. Mi pripremamo posebne programe edukacije za direktore, za članove menadžmenta sa vrhunskim znalcima, domaćim i inostranim, koji su dobar dio svog obrazovanja i priznanja stekli u najjačim svjetskim ekonomijama, među kojima je i Njemačka”, kaže Alagić.

Zahvaljujući takvoj strategiji najjače firme u BiH u ovom momentu su upravo u Tešnju. Izdvajaju se proizvođači hrane Madi, Jami, Dukat, Zlatna kap sa 15 vrsta “tešanjskih” sireva, ali i Hifa grupacija koja se bavi prometom naftnih derivata. Tešanj je ponosan i na čak pet koncesionara mineralne vode od koje se svakako izdvaja Oaza koja je godinama bila voda koja se zvanično pila u Bijeloj kući.

I dok se u Tešnju osmišljaju i provode novi projekti u cilju daljeg unaprjeđenja privrede, pred Bosnom i Hercegovinom je još dosta toga za uraditi.

Premda se pozitivni pomaci bilježe – kao što je, kako kaže Bruno Bojić, predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH, usvajanje standarda i usklađivanje legislative sa legislativom EU-a, a u cilju približavanja EU integracijama, te bolji plasman na tržišta Rusije i Turske koji je ostvario agroindustrijski sektor – još dosta toga treba da se uradi.

I nemoguće je moguće

“Jako malo je urađeno po pitanju poboljšanja poslovnog ambijenta. Poslodavci su preopterećeni direktnim porezima i doprinosima. Naš poreski klin je među najvišim u Europi. Dalje, ne radi se na sistemskom smanjenju rizika kako bi naši privrednici mogli koristiti kredite sa nižom cijenom koštanja”, naglašava Bojić.

I dok Tešanj nastavlja bilježiti privredne uspjehe, što rezultira i porastom nataliteta, bh. vlasti, smatra Bojić, u predstojećem periodu morat će se ozbiljnije pozabaviti “otklanjanjem ključnih dispariteta, prisutnih između ukupne proizvodnje i potrošnje, domaće štednje i nivoa neophodnih investicija, uvoza i izvoza koji stvara jaz koji se pokriva zaduživanjem, razvijenih i nerazvijenih regiona, odnosa između aktivnog i izdržavanog stanovništva, te broja zaposlenih i nezaposlenih, posebno odnosa broja zaposlenih u administraciji i proizvodnom sektoru, ali i odnosa broja zaposlenih i broja penzionera.”

Također, “izvoz bi se u narednom srednjoročnom razdoblju morao udvostručiti ukoliko budemo stremili ka oporavku ekonomije kao i da postanemo konkurentni na zahtjevnom EU tržištu”, kaže Bojić i zaključuje:

“Temeljna zadaća je osigurati uslove za tržišnu utakmicu kao i pravila za njeno odvijanje, misleći na intenzivniju ulogu države u podsticajima domaćoj ekonomiji, smanjenju sistemskog rizika zemlje u cilju smanjenja visine kamatnih stopa, uvođenjem zdrave konkurencije, rasterećivanjem visokih nameta privrednicima.”

Primjer Tešnja, u kojem nisu čekali Godota, nego su stvar uzeli u svoje ruke, trebao bi biti svojevrstan recept za revitalizaciju sveukupne bh. ekonomije. Dovoljno je pomenuti da Tešanj, premda nema resursa za proizvodnju hrane, drži primat upravo u toj oblasti, dokazujući i da je naizgled nemoguće ipak moguće.