Ivanić: Razumni ljudi će u svakom ustavnom okviru doći do rješenja

U intervjuu za Radio Bosne i Hercegovine predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić rezimira godinu koju ispraćamo i odgovara na pitanja šta nas očekuje u narednom periodu.

S predsjedavajućim Ivanićem razgovarala je novinarka Senka Jašarspahić.

Intervju prenosimo u cijelosti.

Šta je prema vašem mišljenju obilježilo 2016. godinu?

Ivanić: Mislim da je to sve ovo što se događalo oko evropskih integracija, podnošenje naše aplikacije i pozitivan odgovor koji smo iz Brisela dobili.

To je stvar koja je sigurno obilježila ovu godinu i koja je bila, u moru negativnih stvari, jedna pozitivna stvar, koja će u vremenu koje dolazi tek dobivati na značaju, jer smo krenuli pravcem koji je teško preokrenuti.

Dakle, krenuli smo ka pravcu učlanjenja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. To naravno neće biti brzo, imaće puno izazova, ali mislim da je to jedan nezaustavljiv proces.

Dobili smo 6 mjeseci roka da odgovorimo na više od 3.000 pitanja. Ima li političke spremnosti da se dođe do zajedničkog stava u odgovaranju na ta pitanja?

Ivanić: Kad sam bio u Briselu, visoki funkcioneri Evropske unije su smatrali da će nama trebati godinu i po dana. Sami smo sebi zacrtali rok od nekih 6 mjeseci i ja sam uvjeren da će to biti, ako ne za 6, a onda sigurno za 9 mjeseci.

Da li ima političke saglasnosti? To je već jedno malo teže pitanje. Ima tamo pitanja oko kojih nema potrebe imati saglasnost, jer se govori o faktima, činjenicama, brojevima i ne vjerujem da će baš tu biti puno razloga za svađe.

Ali ima jako puno pitanja koji podrazumijevanju političku saglasnost. Primjer samo jednog takvog pitanja koje podrazumijeva visok stepen saglasnosti je da li Bosna i Hercegovina planira promjene Ustava. Naravno da o tom pitanju imate u Bosni i Hercegovini dvije ili tri različite vizije i sad ako se mi nastavimo boriti, neće biti odgovora na to pitanje. Ali ako budemo išli sa principom da moramo dati jedinstven odgovor i da je minimalni zajednički imenilac ono što nas treba objediniti, onda ćemo doći do dogovora.

Dakle, suština je u političkom pitanju ima li političke volje da se dođe do jedinstvenog odgovora. Ja se nadam da će je biti, ali ako želim biti iskren, ne mogu garantovati.

Mnogo puta su se do sada ovakve stvari koristile za građenje nekog kvazi autoriteta, pa se onda koriste ovakva pitanja za nekoga ko hoće da bude veći Srbin, Hrvat ili Bošnjak, pa čvrsto stane na nekim tobože stavovima koje taj narod zastupa.

Ako bude spremnosti, dogovora će biti relativno brzo i lako. Dakle, očekujem da će biti spremnosti, ali ne mogu da garantujem!

Proteklih dana aktualno je i pitanje Zakona o Ustavnom sudu BiH. Jedan od njegovih inicijatora i tvoraca, lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je, ukoliko politički predstavnici Bošnjaka ne podrže taj zakon, da može doći do blokade evropskog puta Bosne i Hercegovine. Može li ta blokada zaustaviti evropski proces?

Ivanić: Mislim da ovdje ima puno riječi, a bez konkretnih djela, barem je do sada tako bilo. Nit sam vidio zakon, niti znam šta je njegov sadržaj, niti imam osjećaj da ga je iko vidio do sada. O tome se govori.

Dok ne vidim šta to gospodin Dodik predlaže, ne mogu da imam stav. Mislim da ne trebaju strane sudije da budu u našim institucijama, kao što mislim i da ne treba da postoji OHR. I to nije moj stav.

Dugo sam u politici i vrlo jasno mi je, ne jednom, nego toliko puta u zadnjih 16-17 godina u Briselu rečeno da Bosna i Hercegovina ne može očekivati napredak ka Evropskoj uniji dok god ima visokog predstavnika i dok god ima strane ličnosti u institucijama vlasti. Te dvije stvari pokazuju da zemlja nije zrela. Ako zemlja nije zrela, ko će je onda prihvatiti u Evropskoj uniji. Niko!

U suštini, kako vrijeme bude prolazilo, mi ćemo birati između toga da li ćemo htjeti da budemo normalna članica Evropske unije ili ćemo htjeti da zadržimo OHR i strane sudije. To je jedno s drugim povezano. Kako vlast u Republici Srpskoj misli da se bori s tim, to ćemo imati priliku da vidimo.

Mislim da nikakve blokade nisu način i da će blokade samo dati argumente nekom drugom da kaže da institucije Republike Srpske ne žele Evropsku uniju. Postoje drugi politički mehanizmi, uporno insistiranje.

I ova činjenica koju sam maloprije spomenuo. Znači, u jednoj fazi kad se približimo Evropskoj uniji, i OHR i strani predstavnici u institucijama vlasti moraju otići, jer ni u jednoj članici Evropske unije nemate takvu situaciju.

Da, ali za zatvaranje OHR-a postoje određeni uvjeti. Isto tako i za strane sudije u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Ne čini li vam se da vlast u Bosni i Hercegovini i ne čine bog zna šta kako bi ispunila te uvjete da bismo konačno došli do momenta kad se može zatvoriti OHR i kada strane sudije u Ustavnom sudu BiH mogu zamjeniti sudije iz Bosne i Hercegovine?

Ivanić: Slažem se ja sa tom ocjenom da dijelovi vlasti ne čine dovoljno u tom smislu. Imate u strukturima vlasti ljudi koji su za to da se promoviše koncept dogovora i konsenzusa. Ja spadam u te ljude.

Imate ljude koji ne žele da se prave konflikti. Čini mi se da spadam u te ljude, jer do sada ni jednom svojom odlukom nisam proizveo neku krizu u BiH. Jesam odgovarao na nečije tuđe poteze, tipa preglasanje povodom popisa, nepotrebno izazivanje oko 9.januara, ali da sam nekim svojim potezom ja prozveo krizu, nisam.

Naravno da ima i onih kojima kriza odgovara. Zašto odgovara? Pa recimo da je jedan broj ljudi naviknut da će OHR stati na njihovu stranu i oni su po definiciji zainteresovani da naprave krizu, jer znaju ili pretpostavljaju da će u svakoj situaciji kad bude kriza, OHR stati na njihovu stranu.

Dok god imate takav ambijent, potpuno logično ponašanje onih koji sebe smatraju favoritom međunarodnih institucija je da ne traže njihov odlazak, nego da nastoje da ih zadrže što je moguće više. Ali to neće moći vječito trajati.

U jednom trenutku će se u suštini birati ili stranci i OHR na jednoj strani ili članstvo u Evropskoj uniji na drugoj.

Kad će to doći, prije ili kasnije, mislim da će doći puno brže nego što mi mislimo i volio bih da se o tim stvarima razgovara hladne glave, bez emocije i potpuno racionalno. Mislim da bi tada mogli doći do nekih dogovora koji su u interesu svih.

Da li mogu biti prepreka dobijanju statusa kandidata? Je li nam za taj status dovoljan samo ovaj upitnik ili ima još nekih uvjeta?

Ivanić: Mislim da oni nisu problem kada je u pitanju status kandidata, i sa OHR-om i stranim sudijama možemo dobiti status kandidata, ali definitivno članstvo ne možemo.

I ponavljam, to nije moj stav. To je rečenica koju sam puno puta čuo u Briselu prilikom raznih posjeta.

Dakle, oni nisu problem dobijanja statusa kandidata, ali sam uvjeren da mogu biti problem dobivanju punopravnog članstva. Što se tiče statusa kandidata, upitnik je nužan preduslov, ali nije dovoljan.

Pored odgovora, moramo napraviti pozitivan politički ambijent.

Nije realno dobiti status kandidata, ako će i u momentu kad se o tome bude odlučivalo, u Mostaru biti situacija da nema izbora.

Nije realno dobiti status kandidata, a da nemate izbore u Mostaru više od tri puta, nije realno očekivati status kandidata, a da imate negativan politički ambijent u Stocu, nije realno dobiti status kandidata, a da nismo riješili pitanje Sejdić – Finci ili načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva.

Dakle, preduslov, pored odgovora je i stvaranje pozitivnog političkog ambijenta.

Ali kako doći do tog pozitivnijeg političkog ambijenta, ako većina političkih lidera svoju poziciju gradi upravo na izazivanju sukoba i kriza?

Ivanić: Samo na način da na izborima građani takve ljude kazne. Imate političkih opcija gdje nije samo kriza način političke afirmacije, ali da bi to postalo dominantno građani moraju početi da biraju takvu vrstu politike, a ne politiku sukoba.

Dok god građani određuju politiku sukoba, političari će se ponašati kao neka vrsta racionalnih stvorenja koja podilaze političkom ambijentu u tom trenutku i promovisaće sukob kao način sopstvene promocije.

Dakle, građani moraju demokratski da sazriju, mora naše društvo u cjelini demokratski da sazrije, pa da ljudi zaista počnu da biraju ljude po tome kako živimo.

Da li živimo bolje ili lošije? I da glasaju samo za one opcije koje im omogućavaju bolji život, a da kažnjavaju one opcije koje ih dovode u težu situaciju. Nema tu drugog opravdanja ni bilo kakvih većih, krupnijih pitanja kojima bi se opravdao lošiji život pojedinca.

Čovjek, građanin, birač mora početi da daje svoj glas onima koji mu omogućavaju da bolje živi, a kažnjavati one koji to sprečavaju. To je jedini način da se politički ambijent u cjelini promjeni.

Ne čini li vam se da i te opcije koje nemaju u suštini svog djelovanja izazivanje političkih sukoba i kriza na kraju se priklanjaju takvim opcijama? Kao da nemaju snage da se izbore za ono što žele. Opozicija je u Republici Spskoj u maju organizirala velike proteste, postavila pred vlast neke zahtjeve, dala rok u kom vlast mora odgovoriti na njih, najavila nove proteste ako njeni zahtjevi ne budu ispunjeni i na kraju od toga nije bilo ništa.

Ivanić: Ambijent koji se bio stvorio povodom protesta jeste jedan pozitivan politički ambijent koji je bio prisutan u Republici Srpskoj. Slažem se da opozicija nije iskoristila neku vrstu zanosa koji se tog momenta desio.

Da li iz straha ili nedostatka koncepcije i vizije nespremnosti da ide u nešto dalje je prestala i taj moment se izgubio i trebaće vremena da se on ponovo vrati.

Na nesreću ili na sreću, kako ko gleda, ja bih prije rekao na nesreću, ekonomski ambijent, posebno u Republici Srpskoj se i dalje pogoršava.

Evo došli smo u situaciju da sve ono što je opozicija tvrdila pokazuje se tačnim. Da plate padaju.

Mislim da su to stvari koje će unijeti dovoljno visok stepen tenzija, tako da će iduća godina biti obilježena sa puno, puno više protesta.

Možda ne toliko političkih, koliko socijalnih koji će biti uslovljeni teškim uslovima života i manjom platom koju će ljudi definitivno imati.

Šta je glavni problem u Bosni i Hercegovini? Je li to Dejtonski ustav kako vole reči politički vlastodršci? Nešto bi uradili, ali ustavna struktura zemlje je takva pa ih to onemogućava.

Ivanić: Mislim da je to samo jedno lažno opravdanje za nedostatak spremnosti da se prave komporomisi. Ne može nama riješiti problem Bosne i Hercegovine nikakav Ustav. Razumni ljudi će u svakom ustavnom okviru doći do rješenja.

Nije Ustav problem da se dođe do rješenja ako hoćete. Glavni problem Bosne i Hercegovine je nedostatak međusobnog povjerenja i nedostatak spremnosti da se do dogovora dolazi konsenzusom.

Konsenzus podrazumijeva da svaka strana mora odustati od maksimalističkih ciljeva i ići ka nekim razumnim, srednjim rješenjima koja su od koristi svima. Tek kad takav princip bude funkcionisao, onda će Bosna i Hercegovina moći da nešto od sebe napravi.

Idealan Dejtonski sporazum, odnosno idealan Ustav, ako ne želite dogovor, uvijek ćete naći mehanizme da ga zaobiđete. Neće biti rješenja, biće sukoba i biće svađa. Nije nama problem ustavni okvir.

Nama je problem nespremnost da se dođe do političkog dogovora. Kad te spremnosti bude više, kad jednom dođe do toga da se prave kompromisi, ja sam uvjeren da ni Ustav upšte nije problem, jer neke od ozbiljnijih reformi, kad je bilo političke saglasnosti i zajedničkog interesa, mi smo proveli i sa ovakvim Ustavom.

Jedna od takvih je uvođenje PDV-a. Mislim da osjetljivije reforme od te nema, ili je barem nema na vidiku.

Proveli smo je zato što je bila od interesa za sve i zato što je postojao kompromis i konsenzus i zato što se došlo do rješenja u kome je sačuvano i dovoljno interesa Republike Srpske, ali i dovoljno interesa Bosne i Hercegovine u cjelini. To je u suštini najbolji odgovor.

Kako doći do tog kompromisa i vratiti izgubljeno povjerenje? Volite reči da ovoj zemlji trebaju hrabri političari, spremni na politički rizik. Vidite li takve političare u BiH?

Ivanić: Očekivao sam nešto više od sadašnjeg saziva Predsjedništva. Očekivao sam da ćemo biti u poziciji da napravimo veće iskorake. I lijepo smo bili krenuli. Prva godina je bila vrlo uspješna. Već prošla godina opterećena, i ova godina. Kraj prošle godine, praktično od događaja u Srebrenici, a ova godina posebno sa dva nepotrebna izleta.

Jedan je to nasilno usvajanje metodologije za koju se na kraju pokazalo da je bilo pogrešno, jer je tih 200 hiljada popisnica i od strane Eurostata proglašeno pogrešnim. Samo što su oni našli Solomonsko rješenje pa su rekli, greška je manja od 5%, pa je to prihvatljivo, al je bila greška.

I drugo, ovo oko dana republike, stvaranje takve tenzije i inačenja na temama za koje se unaprijed zna da su toliko osjetljive. Te dvije stvari su potpuno promijenile politički ambijent i mislim da će sada biti vrlo teško, do kraja mandata, vratiti onaj pozitivni zamah koji smo imali, posebno u prvoj godini.

Šta je zapravo referendum o Danu Republike Srpske donio i tom entitetu, ali i Bosni i Hercegovini u cjelini?

Ivanić: Referendum je jasno pokazao da najveći broj ljudi želi da se 9.januar slavi kao praznik Republike i to se znalo i bez referenduma.

Moj prijedlog je uvijek bio da se jednostavno promjeni zakon i da, pošto je rečeno 9.januar ne može biti dan Republike, a onda ćemo reći da je 9.januar Dan nastanka Republike Srpske.

Dakle, bilo je jasno da se ne može nikakvom nasilnom odlukom, da ne može jedan političar iz drugog naroda određivati cijelom narodu koje dane će slaviti a koje neće i da će se naći mehanizmi da se to zaobiđe.

To je super “uletilo” kao neka vrsta pozitivnog događaja gospodinu Dodiku, on je to iskoristio, nametnuo referendum pred izbore i, zahvaljujući toj temi, pobijedio. Oni koji su otvorili temu ustvari su doveli do toga da gospodin Dodik pobijedi.

Referendum, kad je već zakazan morao se provesti, ali on je generalno bio nepotreban jer su se znali i rezultati tog referendum i kako će se sve skupa završiti. Imali smo jedno političko inačenje, koje je dovelo do te situacije.

Sad će trebati mjeseci, ako ne godine da se stvari pokušaju, makar minimalno, vratiti nazad.

Zašto ste pokrenuli inicijativu da se iz zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine isele kabineti predsjednika i potpredsjenika Federacije?

Ivanić: Prije svega ono je institucija Bosne i Hercegovine, nije ni institucija Vlade Federacije, ni Vlade Kantona, niti grada Sarajeva, niti Opštine. Ono je institucija Bosne i Hercegovine.

Nema nikakvog pravnog osnova da ondje sjede predsjenik i dva potpredsjenika. Nema nikakvog ugovora kojim oni koriste te prostore. To je jednostavno nastavak jedne filozofije da se u onoj zgradi može uraditi sve šta se hoće. Postoji federalni budžet koji ima obavezu da smjesti predsjednika i dva potpredsjenika, nije to obaveza Predsjedništva i institucija Bosne i Hercegovine.

To je potpuni primjer privatizacije tih institucija. Maltene eto mi možemo tu raditi šta hoćemo. Nije Predsjeništvo Bosne i Hercegovine, nije Savjet ministara, nije budžet Bosne i Hercegovine tu da smješta institucije Federacije BiH.

To je njihova obaveza. Koliko znam, njima je data na raspolaganje zgrada u kojoj je prije bila smještena Ambasada Sjedinjenih Američkih Država. Koliko sam shvatio dva potpredsjednika nisu zadovoljna uslovima i veličinom kancelarija koje imaju.

Mogu čak to i da razumijem, ali to nije problem koji mi iz institucija BiH treba da rješavamo. To treba da rješavaju institucije Federacije, jer je to i njihova obaveza.

Zaista ne razumijem zašto se to ne realizuje brže i neću od toga odustati, jer smatram to pokušajem privatizacije institucija BiH, da na njihov račun, na njihov teret se finansiraju, smještaju i brine briga o institucijama Federacije.

Da li je za vas prihvatljivo da se u zgradi državnog Predsjedništva održavaju sastanci stranačkih lidera?

Ivanić: Kad je u pitanju koalicija na niovu Bosne i Hercegovine sasvim sigurno da. Ne vidim ni jedan problem.

Ne znam gdje bismo drugo to radili, eventualno po partijskim centralama. Ali jednostavnije, brže i efikasnije, po meni je to potpuno legitimno i ne vidim tu ni jedan problem i mislim da je daleko bolje da se tu sastaju nego po raznim kafanama.

Ali pojedinačno, u smislu sad da ja sad tamo pravim sastanke svoje partije, sasvim sigurno ne i ja to ne radim.

Kako ocjenjujete situaciju u regiji u protekloj godini?

Ivanić: Mislim da dugi niz godina nismo imali ovako lošu situaciju kad govorim o političkim odnosima, kao što imamo trenutno. Odnosi Sarajevo – Beograd nisu dobri.

Oni su praktično pogoršani i nakon događaja u Srebrenici iako je bilo pokušaja da se oni poprave, donatorska konferencija i posjeta članova Predsjedništva Beogradu, ali evidentno da ti odnosi nisu dobri.

Oni su još dodatno zakomplikovani otkazivanjem posjete predsjednika Nikolića zbog privođenja Nasera Orića. To je bio jedan potpuno neprimjeren čin koji je nemoguće objasniti.

Mogao sam i ja naći hiljadu razloga da se otkaže posjeta premijera Davutoglua Banjaluci, prilikom otvaranja Ferhadije pa mi nije palo na pamet da to uradim, jer je u pitanju ozbiljna zemlja.

Zato zaista ne razumijem zašto je otkazana ta posjeta zbog privođenja gospodina Orića kojem se sada sudi na Sudu BiH za ratne zločine. Ali jednostavno neki osjećaj da je to moguće, dozvoljeno, ima pravo takvo nešto uraditi, je opteretilo odnose.

Nisu dobri odnosi ni između Zagreba i Sarajeva. Jedna normalna stvar, kao što je privođenje ljudi koji su optuženi za ratne zločine, u Zagrebu dožive kao udar na Hrvatsku.

I to je proizvelo takve tenzije da će, također, sad trebati vremena da se neke stvari vrate nazad. Mislim da je to bilo preveliko uplitanje u pravosudne institucije. Odnosi između Zagreba i Beograda vjerovatno su na najnižem nivou u zadnjih desetak godina, blokade i slične stvari.

Dakle, taj odnos nije dobar. Sa zadovoljstvom mogu reći da, kad sam bio ministar inostranih poslova, a to je bilo prije desetak godina, imali smo praksu koja je danas nemoguća, da kad su ministri sa ovih prostora imali razgovore u Briselu, tad smo dogovarali koji će od nas, u ime regiona reći kakvo je stanje, pa onda svako od nas pojedinačno.

Danas da zamislimo da će neko dobiti autorizaciju da govori u ime regiona, gotovo je nemoguće. Nešto što smo imali prije 10-11 godina, danas je nerealno.

To pokazuje da su se stvari pomjerile unazad i zato sam izašao sa idejom tog nekog neformalnog trilateralnog sastanka predsjednika i članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije i premijera, zbog različite uloge i značaja koji neki od njih imaju u svojim zemljama, i da se u jednom neformalnom ambijentu pokušaju ti odnosi malo opustiti i relaksirati.

Ta moja ideja nije naišla na neku podršku i zasad sam od nje privremeno odustao, iako mislim da će se ona kad-tad morati realizovati, jer bez dobrih odnosa na relaciji Zagreb – Sarajevo – Beograd nema smirenog Balkana.

Ko nije podržao tu ideju?

Ivanić: Nije bilo pozitivne reakcije ni od jedne strane.

Šta bi za Bosnu i Hercegovinu mogao biti najveći izazov u 2017. godini?

Ivanić: Mislim da bi bilo zrelo da završimo odgovore na ova pitanja i da pokušamo aplicirati za status kandidata. To bi značilo da riješimo barem jednu od kriznih situacija: izbore u Mostaru, provođenje odluke Sejdić – Finci ili dogovor o izboru hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Mislim da će i jedna od tih stvari biti dovoljna da dobijemo status kandidata.

Kandidatski status – kraj 2017. ili 2018. godine?

Ivanić: Ako napravimo ovaj pozitivan ambijent, uvjeren sam da možemo i do kraja 2017. godine. Ako ne napravimo pozitivan ambijent, sumnjam da će to biti i 2018. godine.