DF o “slučaju Orašje”: Zbog čega tolika halabuka iz Zagreba?
Postojanost države Bosne i Hercegovine, izostanak jasnih stavova njenih institucija i čelnih ljudi koji ih vode – već postaje praksa, koja samo po sebi, ruši njene temelje.
Na neviđenu i ponajmanje diplomatsku ofanzivu iz Republike Hrvatske koja se desila nakon hapšenja njenih državljanja, a u vezi sumnje da su počinili ratne zločine na području Orašja, osim pojedinačnih i na novinarska pitanja isprovociranih, odgovora naših visokih dužnosnika, niti jedne službene, zvanične informacije sa stavom bilo kojeg državnog organa (osim Tužilaštva BiH) jednostavno nema. Oglasila se, medijski, ovdašnja struka, nekoliko pojedinaca koji su bez dlake na jeziku, stvari i euforiju iz susjedne nam države, spustili na mjeru struke, a ne politke.
Dakle, nije riječ ni o kakvom „organiziranom zločinačkom poduhvatu“, već o pojedinačnoj komandnoj ili izvršnoj odgovornosti svih uhapšenih, koja tek treba da se dokaže u za to nadležnim tijelima, Tužilaštvu i eventualno sudu. Do tada, ti ljudi su nevini.
Zbog čega onda tolika halabuka iz Zagreba, zbog čega prava medijska ofanziva hrvatskih državnih medija, zbog čega svojevrsne, doduše „u rukavicama“ prijetnje Evropskom unijom, a u nekoliko natupa hrvatskih dužnosnika i prijedlozi da se odgovori „protumjerom“, odnosno hapšenjem zapovjednika ili izvršilaca zločina nad Hrvatima od strane pripadnika Armije BiH?
Istovremeno, iz iste sredine dolaze poruke da je svaki zločin – zločin, bez obzira ko ga počinio i da svako ko ga je učinio mora odgovarati, uz napomenu da ratni zločin nikad ne zastarijeva.
U čemu je onda „kvaka“?
Ovdašnja javnost, puk, ili barem veći dio njega, nije nikada znao za postojanje šest logora na području Orašja. Zašto? Ako već na hrvatskoj strani postoji dokumentacija i dokazi protiv pripadnika Armije BiH – zašto to do sada nije procesuirano?
Teško je povjerovati da je cijela priča indirektno povezana sa, zavisno od završetka „slučaja Prlić“ u Hagu, a i od eventualnog podizanja ove najnovije optužnice i njenog epiloga, mogućnošću da država Hrvatska bude optužena da su njene postrojbe u toku proteklog rata djelovale na području druge države, Bosne i Hercegovine?
U svakom slučaju,tenzije se moraju spustiti, Hrvatska kao potpisnica Dejtonskog sporazuma ima sva prava koja joj po tom dokumentu pripadaju i neka ih koristi, ali ovdašnji tužilački i sudski organi, dakle bosanskohercegovački, moraju odraditi svoj posao, kao što to rade iste institucije u Hrvatskoj i svim demokratskim zemljama.
Sigurni smo da će novi hrvatski premijer, kada je u pitanju „slučaj Orašje“, uspjeti u nakani da pronađe rješenje koje će zadovoljiti i njegove glasače, ali i međunarodnu zajednicu i da će susjedna nam Hrvatska i dalje biti jedan od glavnih pokretača ulaska BiH u Evropsku uniju, kao što je to i do sada bila.
