Isusov grob već 1300 godina čuva jedna muslimanska porodica

Nedavno je jeruzalemska Bazilika Svetog groba po prvi put u 1555. godina otvorila arheolozima za potrebe istraživanja središnje mjesto kršćanstva – mjesto za koje kršćani širom svijeta vjeruju da je tamo Isus Krist bio sahranjen nakon razapinjanja. I na kojem je potom i uskrsnuo.

Arheolozi za njuškanje po spektakularnom historijskom mjestu imaju vremena 60 sati.

Jedna od posebnosti Bazilike svetog groba je i to što je čuvar crkve, pa tako i Isusovog groba, Wajeeh Nuseibeh, musliman iz Starog Grada u Jeruzalemu, čija porodica s generacije na generaciju Isusov grob čuva već nevjerovatnih 1300 godina.

O njemu je prije nekoliko godina San Francisco Chronicle objavio zanimljivu reportažu, a sada je to učinio i srbijanski Blic.

Wajeeh danas ima 66 godina, on je trenutni ključar bazilike i njegova je briga održavanje crkve. Članovi ove porodice svakog dana, dva sata nakon sumraka, zaključavaju crkvu skupa s redovnicima u njoj, da bi ih otključali dva sata uoči svitanja.

“Ovaj se posao predaje s oca na sina, još od sedmog stoljeća, od doba kad su muslimani prvi put osvojili Jeruzalem. Moja porodica ovo radi već 1300 godina, ali je postojala i rupa, razdoblje od 88 godina kad su križari vladali Jeruzalemom u 12. stoljeću… Imao sam 15 godina kad sam po prvi put otključao crkvu. Tada sam to smatrao jako zabavnim, ali kako sam odrastao, tako sam spoznao o kako je ozbiljnoj stvari riječ”, kazao je Nuseibeh.

Čuvanje crkve je zadaća glave porodice, a Wajeeh je, prije nego što je preuzeo čast koju će od njega jednog dana naslijediti njegov sin, prodavao električne aparate.

Njegov sin, pak, dok čeka na preuzimanje posla ključara Bazilike svetog groba, zarađuje kao frizer.

“Ponekad ustajem i prije pola četiri ujutro. Kad vidimo da su ljudi sretni, onda smo i mi zadovoljni. I naravno, Isus nije živio samo za kršćane, nego za sve ljude. On je i za muslimane jedan od najsvetijih proroka”, kaže ključar.

Otvaranje glavnih vrata crkve nije jednostavno. Strogo je dogovoreno i ide tako da po jedan predstavnik Jeruzalemske biskupije, jeruzalemskih franjevaca i Armenske apostolske crkve stoje u crkvi iza zaključanih vrata i svaki od njih, jedan za drugim, uklanjaju oprugu kako bi otvorili rešetku kroz koju potom dodaju ljestve muslimanima koji se u tom trenutku nalaze vani.

Tačnije, osim predstavnika porodice Nuseibeh, riječ je i o jednom predstavniku porodice Judeh, također muslimanske porodice koja ključ čuva tokom noći.

Samo što Judeh nema naslov čuvara crkve kao Nuseibeh. Njihovo je da čuvaju ključ preko noći i da ga pred zoru ispred vrata daju Nuseibehu.
Wajeeh Nuseibeh se s ključem koji je dobio, penje ljestvama i konačno otključava vrata. Z

Zašto muslimani čuvaju crkvu u kojoj je najsvetije kršćansko mjesto, za Blic je objasnio franjevački svećenik, Irac koji tamo služi, Fergus Clarke.

“U vrijeme kad su preuzeli ključeve, muslimani su željeli pokazati nadmoć islama nad kršćanstvom. Zato su zatvorili sva vrata, osim jednih, a za ta su ključ dali muslimanskoj porodici”, kazao je Clarke.

Ono što danas vrijedi u Bazilici svetog groba, taj dogovor razmrvljenih kršćana i muslimana, zapravo je spektakularno naslijeđe obećanja koje je još 1191. veliki muslimanski vojskovođa Saladin, porijeklom Kurd i prvi sultan Egipta i Sirije, dao engleskom kralju Ričardu I. Lavljeg Srca, da će porodica Nuseibeha čuvati Sveti grob na korist kršćanima.

Saladina su zbog niza pomirljivih nastupa, držanja riječi i povremenih pomilovanja kršćanskih zarobljenih vojnika zato među kršćanima bio neopisivo poštovan, iako su protiv njega ratovali.

Postoji, međutim, i vrlo ozbiljan i praktičan razlog zašto su sami kršćani potom dogovorili da muslimani nastave biti ti koji će službeno biti čuvari Bazilike svetog groba.

Riječ je o jedinoj crkvi u kojoj žive predstavnici šest kršćanskih crkava; Katoličke, Grčke pravoslavne jeruzalemske biskupije, Armenske istočne pravoslavne crkve, kao i Kopti, Etiopljani i Sirijci.

Među njima često dolazi do svađa, a svijet je prije nekoliko godina obišla i snimka tuče redovnika; onih grčkih pravoslavnih protiv armenskih.

Svi žive pod istim krovom, ali im je vrlo teško složiti se oko nečega.

Čak i posljednje renoviranje crkve koje je nedavno započelo, posljedica je toga što je bio posljednji trenutak za to, nakon što je prošle godine crkva jedno vrijeme bila zatvorena zbog opasnosti od urušavanja.

U takvoj situaciji davanje ključeva jednoj od crkava stvorilo bi brojne probleme, a mnogi smatraju da bi se u tom slučaju ostali ubrzo lako mogli naći pred zaključanim vratima.

Ipak je lakše osloniti se na muslimane, neutralne u međukršćanskim razmiricama, a koji opet i sami, vjerujući u Isusa kao velikog proroka, zadaću čuvara Isusovog groba smatraju neopisivom čašću i stoga ga obavljaju apsolutno savjesno.

“Svaka (kršćanska) grupa vjeruje da su pravi vlasnici crkve i, ako ste vlasnik, onda možete činiti što vam je volja, puštati jedne unutra, a druge ne”, kaže ključar Wajeeh Nuseibeh.

Svete mise služe se u istoj crkvi, nekad i istodobno, pa nije rijetko i da jedni ne čuju sami sebe od onih drugih.