Pravda za Ganića: Hapsite ga zbog napada na vojsku

Vjerovatno vam je promakla vijest objavljena prije nekoliko dana kako je srušen dio zgrade Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine i Zajedničkog štaba/Stožera/Oružanih snaga BiH smješten u sarajevskom naselju Bistrik (predratna Komanda Druge armije JNA), piše Slobodna Bosna.

Dio zgrade (vanjski zid) srušila je građevinska operativa koju je angažirao investitor Ejup akademik Ganić koji u susjedstvu gradi svoj novi naučno-istraživački objekt. Ne krivim vas ako vam je taj skandal pobjegao pažnji, jer kakva je to uopće vijest da akademik Ganić gradi (i ruši) nešto protivzakonito, upada u tuđi posjed? Nikakva!

To je kao da objavite da je policija nanovo privela, recimo, Benjamina Delalića zbog ilegalnog posjedovanja oružja, ili da je ponovo otkazana sjednica federalnog Parlamenta na kojoj se trebalo raspravljati o kladionicama…

Zamislite da se Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić, kolektivni komandanti Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, odluče ovih dana malo igrati Aleksandra Vučića, koji je ovih dana preselio Vladu u kasarnu u Niš, pa se presele u zgradu Oružanih snaga na Bistriku.

Ne znam zbog čega bi to bilo nemoguće zamisliti, to je na izvjestan način čak i logično: moderna BiH sklepana je u američkoj vojnoj kasarni Wright-Patterson u Daytonu.

Mjesec dana su u kasnu jesen 1995. godine lideri zakrvavljenih balkanskih plemena živjeli iza žice, u karantenu, spavali u vojničkim krevetima, jeli u kantini, prije nego što su ratom iscrpljenim plemenima donijeli mir.

Rovarenje protiv vojske

I prilegnu, dakle, prema kućnom redu, nakon povečerja, Izetbegović, Ivanić i Čović u vojničke sobe kasarne na Bistriku (zanimljivo, i Vučić je služio JNA u Sarajevu, možda čak i u istoj kasarni!), a ujutro se probude tu i tamo, kako koji; Bakir u koritu Miljacke, Dragan u dvorištu Crkve Svetog Ante, a Mladen u bivšem Dušanovom parku.

Šta se desilo, elementarna nepogoda? Skoro pa da jeste – pogodila ih lokalna građevinska napast poznata kao URAGAN-IĆ!

Naime, komšija, Ejup Ganić,gradio još jedan kapitalni naučno-obrazovni kompleks, pa se malo zanio i potkopao temelje Zajedničkog štaba Oružanih snaga, ujedno i državnog Ministarstva odbrane.

Zgrada nije, kao u onoj pjesmici o Starom mostu ni “pogođena, ni umrla, ni pala” samo je “morala sletjeti dolje”, otklizala niz brdo sve sa stanovnicima.

Mogli bi članovi Predsjedništva oštećenu i dijelom nefunkcionalnu zgradu otpisati kao neperspektivnu i prodati na javnoj licitaciji: “prodaje se zgrada na Bistriku, može se pogledati svakog radnog dana na ulici Ferhadija”, vjerovatno bi pisalo u malim oglasima…

U bivšoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji, ispred svakog iole značajnijeg vojnog objekta bio je vidljivo istaknut znak sa prekriženim foto-aparatom”- “zabranjeno fotografisanje”, pisalo je.

Nama vojnicima kojim smo išli na stražu starješine su naglašavale da smo dužni, po PS-u (pravilu službe), spriječiti pokušaj bilo koga izvana da uslika vojni objekat: ukoliko bi se taj fotograf-samoubica okuražio da i nakon trećeg upozorenja nastavi sa nedozvoljenim slikanjem, serbez smo ga mogli strijeljati.

Nikome ne bi odgovarali, dapače, bili bi pohvaljeni za savjesno obavljanje povjerenog zadatka i služenje narodu. Možda se i kakva nagrada, poput značke primjernog vojnika, uz koju je išlo nagradno odsustvo, mogla dobiti.

Kako bi vojska u bilo kojoj državi, bila ta država kandidatkinja za članstvo u NATO savezu kao BiH, ili ne bila, reagirala da joj neko sruši komanandni štab, ili mu se barem približi na nepristojnu udaljenost? Suvišno je na to odgovarati, “ubio bi ga Bili k'o zeca”!

Ne znam kako se u kaznenom zakonu katalogizira to krivično djelo, ali logika mi govori da je rušenje zgrade vojske podjednako subverzivno po državu kao paljenje zgrade Predsjedništva BiH!

Saudijska Arabija – podstrekač i finansijer Ganića

Ali, Ganiću, koji je i sam 4-5 godina bio vrhovni komandant Oružanih snaga BiH, se može; ako do sada nije sankcionirano niti jedno njegovo nezakonito, kriminalno urbanističko-građevinsko divljaštvo koje je nakon rata počinio, zbog čega bi bio sada oprezniji u gradnji novog projekta na Bistriku.

Istina, jesu ga upozoravale inspekcijske službe općine Stari grad da se ne igra, da ne izlazi iz zadatih gabarita, ali ko ih šiša. Zar nije prije desetak-petnaest godina i Općina Centar bila naložila da se sruši dio njegovog zamka (kojeg je uzurpirao uz jezivu kombinaciju moralnog kanibalizma nad vlasnikom-duševnim bolesnikom i poltičkog siledžijstva), pa nikom ništa.

Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine prijavilo je Ganićevu diverziju na njihovoj zgradi Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Pada mi napamet jedna, tek na prvi pogled blesava stvar. Ako je Ganićev naučno-obrazovni projekat na Bistriku finansirala Vlada Saudijske Arabije, a jeste, dala mu je, ono što se zna, pet miliona dolara za te namjene, nije zgoreg razmisliti i da se kao “podstrekač u djelu” tuži kraljevska porodica iz Rijada!

Ako je zakonom izglasanom u SAD-u dozvoljeno žrtvama 11.septembra (u kojem je stradao i Pentagon, kao svojevrsna inačica naše komande na Bistriku) da tuže Sadijsku Arabiju zbog finansiranja terorista (iako ta veza nikada do kraja nije potvrđena), zašto ih se ne bi tužilo za (dokazano) finansiranje Ganićevog napada/upada u vojni objekt visoke važnost i zaštićenosti.

P.S. Neposredno pred rat Predsjedništvo BiH ovlastilo je Ejupa da pregovara sa zapovjedništvom JNA u BiH, predvođeno zlosretnim generalom Milutinom Kukanjcem.

Nakon jednog od brojnih razgovora Ganić je rekao da je kazao Kukanjcu kako će BiH “izgraditi zlatne mostove preko kojih će se JNA povući iz Bosne i Hercegovine”.

Neposredno nakon rata, kada je Ganić bio potpredsjednik Federacije BiH, požalio mi se Nijaz Duraković:”Zamisli ti Ganića, hvali mi se danas da je vratio u Stolac preko stotinu mojih zemljaka!

Kažem mu ja; vrati ti, Ganiću, sebe i svoje zemljake odakle ste došli, okani se ti mog Stoca”.

Nijaz, očito, nije imao zlata da izgradi zlatne mostove za Ganićev povratak u zavičaj!