Mit o vodi u koji smo svi vjerovali nije istinit?

Ispijanje 8 čaša dnevno jedno je od glavnih pravila koje obezdjeđuje dovoljnu hidrirataciju organizma. Međutim, novo istraživanje pokazala je da ovo pravilo ne važi za svakoga, kao i da svako može vrlo jednostavno da odredi koliko mu vode zaista treba.

Treba li zaista piti 8 čaša vode dnevno, pitanje je kojim se bavilo istraživanje australijskih naučnika sa Instituta za medicinu objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Istraživanje je pokazalo da postoji jednostavan način da ustanovite koliko vam je dnevno vode potrebno kako biste bili hidrirani, a pritom je važno samo slušati svoj organizam.

Možda isprva zvuči pomalo nejasno, ali naučnici su prvi put uspjeli da dokažu da je čovjeku koji je utolio žeđ teško da nastavi da guta, čak i vodu. Dakle, poslušajte svoje – grlo.

Prvi su put naučnici detektovali mehanizam koji reguliše unos tečenosti u organizam i sprječava pojedinca da popije previše vode, što ide u prilog činjenici da je potreba za tečnošću individualna.

Ne morate se striktno pridržavati pravila o osam čaša vode dnevno jer nema naučnog dokaza o tome kolika je optimalna količina tečnosti potrebna pojedinom organizmu, kako tvrde naučnici.

Nekim ljudima, dodaju, treba i više od 8 čaša dnevno.

Koautor studije Mike Farrell sa Instituta za biomedicinska otkrića australijskog Univerziteta Monaš i njegove kolege, tražili su od ispitanika da popiju veliku količinu vode neposredno nakon vežbanja, dakle u trenutku kada su bili vrlo žedni i kasnije tokom dana, kada nisu osjećali tako veliku žeđ.

U oba slučaja ispitanici su morali da ocijene u kolikoj mjeri im je bilo teško da progitaju vodu. U poređenju s vodom ispijenom neposredno nakon vježbanja ispitanici su odgovorili da im je triput teže bilo da progitaju vodu kasnije tokom dana kada više nisu osjećali tako jaku žeđ, odnosno kada su utolili žeđ.

“Prvi smo put ustanovili da je ispitanicima gutanje postalo naporno pošto su nastavili da piju, a radilo se o ‘višku vode’ za organizam, što znači da su morali da savladaju neku vrstu otpora. Potvrdila se naša pretpostavka po kojoj je refleks gutanja postao inhibiran ili zakočen zbog glavnog inhibicijskog neurotransmitera u centralnom nervnom sistemu – gama aminomaslačne kiseline. To se dogodilo pošto je pojedinac popio dovoljnu količinu vode”, objasnio je Farrell.

On i kolege su funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI) nastojali da izmjere aktivnost mozga neposredno prije konzumiranja vode u spomenutim okolnostima. Ustanovili da su dijelovi desnog prefrontalnog korteksa mozga pokazivali značajno višu aktivnost dok su ispitanici istraživanja s naporom gutali vodu.

“Važno je biti hidriran i pritom slušati tijelo. To je bolje nego držati se strogo predviđenog rasporeda od 8 čaša vode dnevno”, kaže Farrell.