Milenko ostao bez svog spasitelja Sakiba, ali ne i bez nade

Milenko Gajić iz Kozarske Dubice, iako je nedavno ostao bez svoga spasioca Sakiba Ramića Tobija, koji je preminuo, a koji ga je prije četiri godine spasao iz kućice za pse, ipak nije ostao bez nade u bolje sutra, jer se školuje, a dobio je i smještaj, pišu Nezavisne novine.

Milenko je, kažu, zrelo prihvatio da čovjeka koji mu je dao šansu za novi život više nema, te su mu objasnili da su bolest i teški uslovi života uzeli prevelik danak. Tobi, jedan veliki čovjek, usljed dugogodišnje bolesti je preminuo, ali će njegova humanost ostati da živi kroz Milenka i ono što će on postati.

Podsjećamo, Milenko je odmalena prolazio kroz nezamislive užase. Roditelji su ga kao dječačića sa problemima u razvoju napustili i prepustili ulici, lutao je tako gradom bez igdje ikoga, jeo je isključivo kada mu neko nešto da. Tako zaboravljen i sam sklonište je jedne noći našao u kućici za pse kraj životinje koja je osjetila nevolju dječaka. Spavanja u kućici za pse spasilo ga je.

Kako su Nezavisne novine ranije pisale, Sakib, koji ga je jedno jutro tako zatekao, nakon čega ga je odveo u svoj skromni dom, nahranio ga je, okupao i pružio mu ljubav. Od tada su se mnoge stvari promijenile.

Milenko je sada punoljetan, upisan je i uspješno završava osnovnu školu, ispunila mu se želja da nauči, da čita, a trenira i fudbal te se posebno raduje izletima. Što je najvažnije, više nije na ulici.

“Prvo smo počeli s radom po posebnom programu, nakon toga smo ga upisali u školu ‘Sunce’, koja se nalazi u Prijedoru. Milenko sada već kreće u drugi stepen, što znači da, kada ga završi, završio je osnovnu školu”, kazala je Maja Špica, direktor Centra za socijalni rad u Kozarskoj Dubici.

Špica, koja je Milenkov slučaj “naslijedila” od prošlog direktora, kaže kako je Milenko veoma dobar u školi i kako će se sljedeće godi-ne, takođe u ustanovi “Sunce”, upisati u srednju školu, na neki od zantaskih smjerova.

Sakib Ramić

“Postoji šansa da se upiše i u redovnu školu, to zavisi od toga kako prođe na testu koji bude radio prije upisa. Napredovao je mnogo, vjerujte, puno više štete su mu učinile godine zanemarenosti nego njegovo stanje”, kaže je Špica.

Milenko u školu u Prijedoru putuje svaki dan iz Kozarske Dubice, a obezbijeđen mu je smještaj kod jedne Dubičanke, koja ga je rado prihvatila i, iako je punoljetan, određen mu je staratelj po posebnom slučaju, to jest jedna od radnica centra. Spasioca Tobija i dalje će svi da pamte.

“Tobi je bio jedna od onih živućih legendi Dubice. To je bio visokointeligentan čovjek, ali šta mu se sve izdogađalo tokom života pa nije mogao doći do izražaja. Bio je uvijek spreman za šalu, uvijek nasmijan. A od svega me je najviše fasciniralo to da je on od sve te svoje bijede i muke primio tog dječaka”, ispričao je  Ismar Mizić, jedan od onih koji su se pobrinuli za Tobijevu sahranu.

Mizić kaže da je Tobi osjetio da će umrijeti i da je tada rekao da mu je jedina želja da ga isprati muzika. Želja mu je i bila ispunjena, tri Roma su na sahrani odsvirala njegovu omiljenu pjesmu “Ciganin sam, ali najljepši.”

“Na kraju nisu htjeli da uzmu pare, samo su se zaplakali i rekli: ‘To je naš brat.’ O kakvom čovjeku se radi, pokazuje i činjenica da se poveća grupa nas sakupila iz svih krajeva svijeta u roku od nekoliko sati i za isto toliko vremena organizovala sahranu i sve ostalo, a dok je nas, ni taj dječak Milenko neće mo-rati da se brine bar za ono osnovno u životu”, istakao je Mizić.