Ahmetović: Srebrenica je pala zbog ličnih sujeta Mahmutovića i Ramića

Ovaj tekst pišem 1. oktobra u Srebrenici. Već sada jasno mi je ono što će građani Bosne i Hercegovine shvatiti tek nakon zatvaranja biračkih mjesta: Srebrenica je izgubljena.

Nismo uspjeli da odbranimo mjesto načelnika. Naredne četiri godine Srebrenicu će voditi čovjek koji negira genocid i javno veliča ratne zločince.

Bosna i Hercegovina je od danas i zvanično podijeljena i samo naivni mogu vjerovati da će još ikad u budućnosti Bošnjak sjesti u načelničkoj fotelji u Srebrenici. I nažalost, od danas zauvijek mnogi će za gubitak Srebrenice kriviti Stranku demokratske akcije – iako su i stranka i Srebrenica u ovom slučaju samo kolateralne štete dvije sujete.

Bosanskohercegovačka javnost je vjerovatno u šoku, no poraz je postao još prije dva mjeseca. Dovoljno je bilo samo pogledati brojeve iz biračkih spiskova, pa izuzetno lošu organizaciju i nerad na terenu, da svi shvate koliko je situacija alarmantna. Uprkos tome što je stanje svaki dan postajalo sve više zabrinjavajuće, članovi rukovodstva SDA redovno su dobijali umirujuće informacije da je sve pod kontrolom, te zbog toga nisu poduzimali ništa da spriječe neminovnu katastrofu.

Odgovornost za njihovu neupućenost u zbivanja u Srebrenici snose ljudi kojima do ishoda izbora nikad nije bilo stalo a koji su, na veliku žalost svih Srebreničana, nakon prošlogodišnjeg Kongresa uspjeli (na način u koji neću sad ulaziti) da se u strukturama SDA nametnu kao glavni zastupnici Podrinja i da pri tom marginalizuju svakog ko je glasno upozoravao na njihove greške.

Predsjednik Regionalnog odbora Srednje Podrinje i savjetnik člana Predsjedništva Dževad Mahmutović i federalni ministar za izbjegla i raseljena lica Edin Ramić, jer o njima govorim, dolazili su u našu općinu isključivo po službenoj dužnosti.

Nijedan od njih nije razgovarao sa Srebreničanima. Nijedan od njih ne poznaje situaciju na terenu. Opšte je poznato, i to ne krije ni jedan ni drugi, da Srebrenicu preziru zbog pažnje koju joj posvećuje čitav svijet. Zaista ne znam na čemu nam zavide. Valjda nam ne zavide na godinama provedenim u enklavi, bez hrane i kontakta sa svijetom, na gubitku očeva, sinova i prijatelja? Bio bih sretan da niko nikad nije čuo za Srebrenicu. Mogao bih tada piti kafu sa mojim školskim drugovima kojih danas nema među nama. Genocid nije naše blago, već ogroman teret, kojeg neki karijeristi željni medijske pažnje nikad neće shvatiti.

Činjenica je da zbog njihovih napora danas Srebreničana nema u Predsjedništvu stranke niti na ključnim pozicijama. Bio sam protiv imenovanja Edina Ramića za ministra jer sam znao da je to kraj podrške Srebrenici i potpuni krah naše organizacije u tom dijelu Bosne i Hercegovine. O bitnim stvarima ne može odlučivati ministar iz Osmaka, a ni savjetnik iz Milića, ljudi koji nemaju nikakav izborni legitimitet.

Ko nije sam sebi uspio izboriti mjesto na terenu, ko svoj uspon duguje isključivo spletkama u sarajevskim hodnicima, tome jednostavno ne mogu biti prepuštena ozbiljna pitanja kao što je Srebrenica.

Ni Mahmutović ni Ramić od početka aprila, kad je SDA i zvanično pružila podršku Ćamilu Durakoviću, nisu uradili ništa da mu stvarno pomognu.

Razgovore o Srebrenici vodili su samo u kontekstu kandidata za odbornike, odnosno koji valja a koji ne valja zato što ne želi da izvršava njihove naredbe. Ćamil, s obzirom da je odbio da bude njihov poslušnik, nije mogao da računa na njihovu pomoć. No, Ramić kao ministar nije došao u Srebrenicu tokom predizborne kampanje čak ni da podrži čovjeka u kojeg navodno ima puno povjerenje: predsjednika Opštinskog odbra SDA Hamdiju Fejzića.

Sve vrijeme mogao se steći utisak da Mahmutović i Ramić namjerno rade na tome da Srebrenicu ne samo izgube, već i da je ponize. Ovo nije prvi put da SDA gubi u Podrinju zbog njihovih ličnih sujeta.

I 2014. Dževad Mahmutović i Edin Ramić čitavu svoju energiju ulagali su u to da direktno sa liste Domovine bude izabran Ramić a da u Narodnu skupštinu RS-a ne uđe Nedim Čivić iza kojeg sam stao čitavim svojim autoritetom. Da je u pitanju bio isključivo animozitet prema meni svjedoči činjenica da je Ramiću još prije izbora bio osiguran mandat u NSRS-u preko kompenzacijske liste.

Da je ušao direktno, SDA bi izgubila jedan mandat jer bi tada preko kompenzacije poslaničko mjesto dobila druga na listi kandidatkinja hrvatskih stranaka Ivana Lovrić. Srećom, njihov plan nije uspio. Mahmutović i Ramić borili su se tada u Podrinju protiv mene i Čivića, ali i protiv sopstvene stranke. I na ovim greškama nisu ništa naučili.

I 2014. njihove sujete mogle su SDA koštati jednog poslanika, danas 2016. koštale su nas načelnika Srebrenice. Opet je bitnije od općeg interesa postalo dokazivanje ko je jači. Za destruktivno djelovanje na terenu 2014. niko nije odgovarao. Ove godine morat će biti drugačije.

Jer je SDA bila uz Srebreničane punih 20 godina. Mi smo ovoj općini omogućili razvoj. Predvodili smo povratak. U svim našim programskim dokumentima Srebrenica zauzima bitno mjesto. Mi smo dakle svjesno uzeli na sebe odgovornost za njenu sudbinu. I bili smo tu uz Srebrenicu i žrtve genocida sve dok na Kongresu 2015. Mahmutović i Ramić nisu uspjeli da istisnu sve Srebreničane iz rukovodstva stranke.

Mahmutović je radio nakon toga na tome da čak i majkama onemogući direktnu komunikaciju sa predsjednikom Izetbegovićem. Ramić još kao Izetbegovićev savjetnik ograničavao Srebrenici pristup povratničkim fondovima a nastavio je sa blokadama i kao ministar. Srebrenicu su tako sveli na priliku za slikanje na komemoraciji 11. jula.

Ja sam u više navrata razgovarao sa predsjednikom Izetbegovićem i rukovodstvom stranke i upozoravao sam ih na propuste. Poštujem hijerarhiju unutar SDA. No, očigledno je došlo vrijeme da neki članovi Predsjedništva SDA polože račune za svoje greške, kobne po čitavu državu. Ne smijemo zaboraviti da gubitak Srebrenice nije gubitak samo jedne opštinske pozicije i(li) jedne opštine.

Ovo je gubitak čitavog eniteta, poraz u borbi za sjećanje i pravdu za žrtve genocida, korak prema potpunoj marginalizaciji Bošnjaka u RS-u.

Isto kao što je genocid u Srebrenici obilježio kraj rata, tako će i gubljene na ovogodišnjim lokalnim izborima biti crnim slovima trajno upisan u istoriju poslijeratne Bosne i Hercegovine. I, ako SDA radikalno ne promijeni svoju politiku prema Podrinju, bojim se da će označiti početak njenog kraja.