Kako je u rekordnom vremenu propala bh. košarka

Da je 21-godišnji Emir Sulejmanović (rođen 11.jula 1995.godine u Srebrenici, odrastao u Finskoj) pametan kao Damir Mulaomerović, ne bi se ovog ljeta uopće patio sa pripremama i kvalifikacijskim utakmicama za Evropsko prvenstvo; zemlja za čije je mlade selekcije igrao, i čiji bi standardni reprezentativac bio, plasirala se na Evropsko prvenstvo još lani bez mrcvarenja u kvalifikacijama.

Da je Sulejmanović bio mudar poput Mulaomerovića, ne bi prije četiri godine tražio promjenu sportskog državljanstva, finskog u bosanskohercegovačko, svjesno riskirajući karijeru i žrtvujući spotsku budućnost. Ne, Emir je bio glup i naivan poput Damira Mršića, koji je, također, četiri godine čekao da mu se FIBA smiluje i dopusti nastup za BiH. Jer Mršić nije želio igrati za Hrvatsku i biti pametan kao njegov drug i imenjak Mulaomerović.

Da je Sulejmanović, razmišljao mozgom, a ne srcem, danas bi mu kapiten bio Petteri Koponen, jedan od najboljih evropskih košarkaša i odskora igrač “Dallas Mawericsa”, koji nema običaj za gušu hvatati mlađe suigrače iz reprezentacije.

Imao bi Emir, da je bio sabran i racionalan-vrline koje su krasile Mulaomerovića kada je nosio dres sa kockicama, iza sebe barem po jedno vropsko i svjetsko prvenstvo na kojim je nastupala Finska , a ispred sebe još sasvim sigurno desetak-petnaest.

Trener bi Sulejmanoviću, da igra za Finsku, kao što je Mulaomerović igrao za Hrvatsku, bio Henrik Dettman, onaj tip što je vodeći Njemačku 2002.godine kada su bili treći na svijetu. (Ispred su bili Jugoslavija i Argentina, a iza američki Dream team). Ne bi mu, dakle, trener bio početnik, pri tom nedarovit, naturščik sa svega 50-ak takmica na trenerskoj klupi, Damir Mulaomerović.

I, da nakopokon, da je Emir Sulejmanović nastavio da igra za Finsku, onda bi igrao, a ne bi se kao na tri kvalifikacijske utakmice selekcije BiH vrpoljio na klupi.

Izbacujući Mirzu Teletovića iz reprezentacije zbog nediscipline selektor Mulaomerović je kazao da je Teletović ugrozio njegov “selektoriski autoritet”. Ma nemoj – da Mulaomerević ima ikakav autoritet, moralni ili stručni, mogao ga je ugroziti jedino i isključivo on sam, neznanjem, diletantizmom, odsustvom bilo kakve, a kamo li kreativne i kompetentne vizije.

Ali, budući da nema (autoritet) onda nikom ništa.

On je jedini kriv ( plus oni koji su ga iskopali odnekud) što danas mladi igrači, ali i oni stariji, nisu sigurni da li se više brukaju i sramote kada igraju za nacionalnu selekciju, ili kada za nju ne igraju. Igrao-ne igrao za ovakvu reprezentaciju, blamaža ti ne gine.

Možda je Emir Sulejmanović ipak imao malo sreće u nesreći: u “rosteru” je, a sjedi na klupi, Igra, a u stvari, ne igra!