Jutarnji: Arapi jeftino kupuju zemlju i doseljavaju se u Bosnu

Na periferiji Sarajeva, u općini Ilidža, u podnožju planine Igman, samo kojih dvjestotinjak metara od spomenika prirode Vrelo Bosne, stoji prizemnica zarasla u grmlju, na čijoj je bijeloj fasadi žutim slovima napisano – Prodaje se, piše Jutarnji.hr.

Rodna je to kuća Damjana Vanovca, penzionera kojem ide 85. godina.

Njegovu rodnu kuću i nekadašnji ovčarnik s dvorištem u kojem sada živi, razdvaja put kojim hiljade turista svakodnevno prolaze do jednog od brojnih izvora najpoznatije rijeke u Bosni i Hercegovini.

– Ne bih ja ovoliko živio da cijeli svoj život nisam proveo ovdje. Ovdje je zrak, ovdje je mir, priroda, zelenilo. Da sam živio na Baščaršiji, odavno bih umro – kaže mi.

Svakoga dana Damjan izađe iz svoje drvene kolibe, pa sjedne za stol i gleda prema tom putu.

Gleda i nada se.

Nada se da će i njemu doći bogati arapski investitori i od njega kupiti zemlju.

Ima Damjan oko hiljadu kvadrata kod rodne kuće, i još 1800 kvadrata zemlje gdje sada živi. Dolazili su mu agenti za nekretnine, raspitivali se oko cijene, pokazivali planove, no pregovori bi zapeli na – cijeni.

– Tražim 180.000 eura, a njima je to skupo! Da dođe direktno arapski investitor, dogovorili bismo se mi lako. No dolaze mešetari nekretninama, pa bi oni od mene kupili jeftino, pa Arapima prodali skupo. A to ne ide – kaže mi pa mi pokazuje tri luksuzne vile koje se grade kojih tristo metara od njegove zemlje.

Izravna pogodba

Radi se o projektu Vrelo Bosne, čiji je investitor firma Kuwait Investment Company, registrirana i u BiH. Na toj lokaciji firma je u vlasništvu imala 1716 metara kvadratna koje su kupili od privatnih osoba, no nedostajalo im je još.

– Ovo je srpska zemlja i ljudi prodaju. I ja sam Srbin, i ja bih prodao. Ali ne za pfennig – kaže Damjan.

Investitori su se onda obratili općini Ilidža, koja im je, prije desetak dana, izravnom pogodbom prodala svoje zemljište od 580 metara kvadratnih. Cijena po kvadratu iznosila je 75 konvertibilnih maraka, odnosno oko 38 eura.

Za pfennig, kažu mnogi.

U općini su se, pak, branili kako je cijena izračunata “na temelju stručne ocjene i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka, kao i stručnog mišljenja i ocjene Komisije za procjenu vrijednosti nekretnina”.

U blizini sjedišta firme u Ilidži zeleni aktivisti i građani polijepili su plakate na kojima je pisalo “Prodajući zemlju, prodajemo našu budućnost”, “Bosanska zemlja pripada Bosancima” i “Prodali su Vrelo Bosne, šta je sljedeće?”.

Priča o prodaji zemljišta oko Vrela Bosne, prostor na kojem se nalazi glavno izvorište pitke vode Sarajeva, ponovno je razbuktala debatu raznih političkih, socijalnih i društvenih sudionika u ovom glavnom gradu susjedne države oko sve češće prodaje zemljišta investitorima s Bliskog istoka. Zemljišta se prodaju od Ilidže, Hadžića, Vogošće pa sve do Kiseljaka.

Blagoslov načelnika

Hoće li se prodati, doslovno ovisi o blagoslovu načelnika općine.

Ako on blagoslovi, izmjene prostornih planova nisu nikakav problem.

– I nama su nudili projekte i dolazili su investitori, ali sve smo ih odbili. Ako neko privatno hoće kupiti zemljište, neka kupi na firmu, ali neka zna da ćemo ih svake sedmice provjeravati – kaže mi Mladen Mišurić Ramljak, načelnik Kiseljaka.

Ko ih kupuje, ko stoji iza tih firmi, ko će se naseliti, ko regulira finansijsku narav svih tih projekata, ko zapravo stoji iza projekta naseljavanja arapskih državljana u okolicu Sarajeva, i ko je odgovoran za tu misiju, samo su neka od pitanja u toj debati na kojoj svaki od sudionika ima različit odgovor.

Oni koji prodaju zemljišta smatraju da je to prilika koja se ne smije propustiti, oni koji kupuju govore kako samo žele ulagati i kako im smeta što njihove investicije oko Sarajeva mnogi proglašavaju problemom, dok se to isto ne govori kada Arapi ulažu u Beograd ili Crnu Goru. Načelnici u čijim se općinama gradi govore kako će to otvoriti radna mjesta i povećati općinske proračune te kako se samo radi o turistima koji tu ostaju po mjesec dana. Ugledni akademici i građani, pak, upozoravaju na štetnost prodaje bosanskog grunta strancima zbog gubljenja identiteta, dok oni treći u svemu vide problem koji će eskalirati narednih godina.

Velika debata

I dok se te debate vode, u okolici Sarajeva najavljuju se i izgrađuju luksuzni resorti za odabrane, na prostorima koji se nalaze u podnožjima planina Bjelašnica, Igman, Jahorina i Treskavica, na područjima bogatim šumom, vodom i svježim zrakom.

Takav je, naprimjer, projekt Buroj Ozone u općini Trnovo, na ledini uz nekropole sa stećcima, lokalitet poznat kao Kaursko groblje.

Za dvije sedmice položit će se tamo kamen temeljac, a projekt na padinama Bjelašnice, izgledat će ovako.

Taj turistički grad na 137 hektara imat će više od 2000 vila, nekoliko apartmanskih hotela i 160 stambenih jedinica, najveći trgovački centar na Balkanu, bolnicu, bazene, sportske dvorane.

Cijena projekta je oko 4 milijarde eura, a investitor je Buroj Property Development iz Dubaija.

– To je projekt koji će se realizirati u sljedećih 20-ak godina za 40.000 stanovnika – kaže mi Ibro Berilo, načelnik općine Trnovo, koja broji svega oko dvije i pol hiljade stanovništva, ali koja se prostire na 360 kilometara kvadratnih.

Zemljište koje su pokupovali Arapi bilo je u rukama 150 vlasnika koji su živjeli od Trebinja do Kanade, a općina će investitorima prodati i svoj komad zemlje.

– Ovo je naša zemlja i mi odlučujemo. Razvojem želimo zaštiti nas. Mi smo se s investitorima dogovorili da 11 posto od dobiti pripada nama. Oni su projekt mislili ostvariti u Turskoj, a onda su došli kod nas i rekli kako je ovo raj na zemlji. Gledajte, ovo nije politički projekt, ovoj je projekt razvoja i u njemu će uživati moji nasljednici za 20 godina. Neće tu biti trajnog naseljavanja, to je veliki turistički projekt – vjeruje Berilo.

U Dejčićima, prvom selu do budućeg europskog Dubaija, muškarci iz porodice Durmo, Agan, Abid, Zejnil i Dževad kažu kako u posljednje dvije godine u selo sve češće navraćaju agenti za nekretnine, a zbog velikog projekta boje se da će izgubiti mir.

Govore mi kako su parcele na ledini na kojoj će Arapi uskoro graditi, uglavnom bile u vlasništvu Srba. Nakon rata, Srbi su se, kažu, odselili, a kada su se pojavili Arapi, počeli su prodavati.

– To vam je zemljište prije koštalo po marku, marku i pol po kvadratu. A oni su ponudili 10. I ko ne bi prodao? Moj rođak je tu imao 20 duluma zemlje i prodao je za 200.000 maraka. Sada Srbi pričaju kako se boje kada Arapi grade, a oni su im sami prodali – priča Agan.

Njemu su u dva navrata agenti dolazili s nekim Saudijcima i Kuvajćanima kako bi kupili njegovo imanje. On je nudio tri duluma zemlje, a kupci su željeli samo dulum. Nisu se dogovorili.

Koliko su tačno Arapi pokupovali zemljišta u okolici Sarajeva nije poznato.

Poznato je tek, prema statistici Agencije za strana ulaganja u BiH, da investicije u toj državi od arapskih zemalja čine oko 4 posto ukupnih investicija u toj zemlji. Prema toj statistici Katar, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Irak u BiH su do kraja 2014. uložili oko 430 miliona maraka, odnosno oko 214 miliona eura.

Raj za mešetarenje

Naida Ćerimagić, predsjednica Udruženja učesnika u prometu nekretnina pri Privrednoj komori, kaže kako je poznato da je povećana potražnja arapskih investitora te kako je cijena zemljišta na periferiji Sarajeva porasla sa 3,5 eura na 8 eura po kvadratu, ali i kako podataka kome se zemlja prodaje – nema.

– Mi nemamo Zakon o posredovanju u prometu nekretnina, time se gotovo svako može baviti, a to je onda odlična podloga za mešetarenje zemljom, od sustava i institucija – nepoznatih ljudi – kaže Ćerimagić.

Arapski državljani kao fizičke osobe ne mogu postati vlasnikom nekretnine u BiH jer te države nemaju reciprocitet s BiH.

No rješenje postoji.

Vlasnici nekretnina mogu postati firme. Dovoljno je osnovati firmu s jednim zaposlenim, s temeljnim kapitalom od 1.000 maraka, te pokrenuti fiktivni posao.

Firma tada može kupiti i postati vlasnikom nekretnine.

– Dakle, firma se osnuje s kapitalom od hiljadu maraka, a onda ta firma kupi zemljište za milion eura. Pa gdje toga ima? – upozorava načelnik Kiseljaka.

Prema službenim podacima Ministarstva sigurnosti BiH, u BiH su registrirane, naprimjer, 232 kompanije čiji su vlasnici samo državljani Kuvajta.

Prema podacima iz istog ministarstva, trenutačno je na provjeri nadležnih institucija 108 firmi čiji su vlasnici strani državljani – 71 takvu firmu vode Kuvajćani, 13 Libijci, 10 Sirijci, a dvije državljani Katara.

Jedan od kuvajtskih kompanija je i investitor u projektu Sarajevo Resort, u koji je dosad uloženo 25 miliona eura. Kako Arapi ne mogu biti vlasnici, investitor im iznajmljuje kuće.

Načelnik općine Hadžići Hamdo Eljubović sretan je zbog tog projekta jer je općina kroz razna davanja povećala budžet za 1,75 miliona eura.

– Tim novcem sanirali smo kanalizaciju i ceste. Ljudi su napravili taj projekt da se odmore u prirodi. Nema govora tu o masovnom naseljavanju – smatra načelnik.

U sam resort do 17 sati nismo mogli ući.

– Samo uz dozvolu vlasnika – kaže nam portir na ulazu u ovo naselje od kojih 150 kuća, s umjetnim jezerom u sredini, restoranom, i igralištem za košarku i nogomet. Tu se gradi i trgovački centar, ali i nekoliko višekatnica. Nekad je tu bilo livada na kojoj su pasle ovce, a onda se pojavio investitor koji je zemljište otkupio.

Dok čekamo dozvolu, slušamo priču Samira, Mirze, Edite, Bajre i Šeherezade. I oni vode debatu oko Arapa. I dok Samir pozdravlja ulaganja u Osenik, Mirza kaže kako su jedinu korist imali vlasnici firmi koje su izvodile radove.

‘Gdje je problem’

– Radnici su plaćeni mizerno, a vlasnici su paru strpali u džep. Toliko o priči kako svi imaju koristi. Nemaju – bijesan je Mirza.

Uskoro nam stiže poziv.

– Možete slikati, ali bez razgovora s gostima – objašnjava portir u Sarajevo Resortu. S nama šalje dvojicu pripadnika osiguranja. Naselje je pusto, a uz obalu jezera, naslonjene su pedaline.

– Navečer dođu i mještani pa se vozaju. Dvije marke je vožnja. Cijeli kompleks je otvoren za javnost, ali od 17 sati. Dođu ljudi i iz Sarajeva pa gledaju – priča jedan radnik. Tek je jedna kuća iznajmljena.

– Eno, onaj vam je iz Kuvajta. Dobrostojeći. Fini ljudi, uživaju – kaže naš sugovornik.

Iako smo se sutradan na Ilidži trebali naći s investitorima projekta, susret je zbog “velikih poslovnih obaveza, otkazan”.

Slične obaveze imali su gotovo i svi ostali arapski investitori i vlasnici agencija za nekretnine na Ilidži.

– Sada je vrlo zauzet, dođite sutra ili sljedeće sedmice – rekli bi nam radnici tih firmi.

Krajnji rezultat

Ipak, Asem Al-Rawasheleh, direktor marketinga i nabave firme Unitic i konsultant u firmi Al Suwaidi& Al Khaja Nekretnine, čiji je vlasnik firma iz UAE, bio je spreman za razgovor.

U Zagrebu je boravio krajem 90-ih kao novinar jedne agencije iz Kuvajta, a prije 15 godina otišao je u Sarajevo na studij prava.

– Niko neće razgovarati s vama jer mediji samo pišu kako Arapi dolaze i kako ćemo potjerati sve iz Bosne te da ćemo se tu masovno doseliti. Zašto je problem kada investiramo u Sarajevo, a nije problem kada investiramo u Beograd na vodi, u hotele kraj Dubrovnika ili u Crnoj Gori? Nas se blati, a niti jedan incident nije bio s arapskim turistima. Ilidžu sada posprdno zovu mali Kuvajt? Ma dajte, molim vas. E, zato niko neće razgovarati s vama – objašnjava Asem, koji je rođen u Jemenu.

Kaže mi kako je nekoliko razloga zbog čega ljudi s Bliskog istoka žele doći u Sarajevo.

Prvo, zemljište je jeftino. Prema Asemovom mišljenju, jeftinije je tu kupiti kuću, nego u Dubaiju proslaviti Novu godinu u hotelu. Ostali razlozi su dobra klima i sigurnost.

– Mi investiramo i ne vidimo problem ako se neko iz zemalja Zaljeva dolazi tu odmarati. Slične projekte uskoro ćemo imati i u Hrvatskoj – najavljuje mi…

Dojam je da je mnogo onih u Sarajevu kojima smeta rasprodaja Bosne na ovaj način. No mnogi uglavnom šute.

Oni koji jasno progovaraju o ovakvoj situaciju poznati su novinar i diplomat Zlatko Dizdarević i ugledni akademik i profesor arabistike Esad Duraković.

Duraković, priznaje mi, gotovo da je ogorčen sljepilom Bošnjaka jer na arapsko kupovanje zemljišta gledaju kao na priču o investicijama u turizmu. Za njega, radi se o svojevrsnom projektu u kojem će najviše izgubiti upravo Bošnjaci.

– To nisu klasični turisti, već će oni trajno ostati na svojoj zemlji u BiH – kaže Duraković.

Smatra kako u BiH već “imamo uvezene misionare islama raznih vrsta, koji svojim djelovanjem problematiziraju tradicionalni bošnjački kozmopolitizam i idu na ruku upravo onima koje još uvijek nosi inercija agresije do ostvarenja ciljeva koje su postavili”.

– U krajnjem rezultatu, koji je toliko realan da liči, zaista, na projekt, kada se naseli mnogo Arapa/muslimana – i to na najuvjerljiviji način naseljavanja, masovnom kupnjom grunta – realno je očekivati da će dodikovska politika imati dodatni, konačni argument za secesionizam – smatra Duraković.

Ni država, ni nacija

Analitičar Dizdarević slično vidi priču. Smatra kako se u BiH potiho ostvaruje filozofija Muslimanske braće koja u Bosni nikada nije postojala i koja nije svojstvena bošnjačkom načina življenja islama.

– Ta filozofija ne priznaje ni državu ni naciju, nego se priznaje takozvana filozofija uma, a to je da su svi muslimani diljem svijeta braća. Drugim riječima, svi muslimani u Indoneziji, Pakistanu ili ne znam gdje, bliži su mi nego moj komšija koji nije musliman – smatra Dizdarević.

O naseljavanju ima sljedeća razmišljanja.

– Na neki način, vi tu imate etničko čišćenje. Problem je sljedeći. Sada je to tako. Oni dolaze kao turisti na mjesec, dva. No za dvije, tri godine to više neće biti tako. Oni će se zatvarati u svoje sredine, uspostavljat će svoje sisteme u koje neće moći ući institucije. Zbog toga će otići mnogi Bošnjaci, a vi ćete imati sve brojniju populaciju koja će legalizirati svoj boravak, državljanstvom ili trajnim dozvolama, koja će nakon toga početi ostvarivati političke ambicije. A tada će biti kasno – smatra Dizdarević.