Zagrebački harmonikaš: Najdraža mi je ”Snijeg pade na behar, na voće“

Ulični harmonikaš Valentin Celovec jedno je od prepoznatljivih lica Zagreba. Iako je lik sa ulice, njegova harmonika, uvijek u pokretu i čiste, jasne note koje se izvijaju iz instrumenta, ostavljaju dojam da se radi o profesionalcu, što zapravo Valentin i jest.

On je ulični svirač koji voli svoju harmoniku i ulicu i ne bi to mijenjao ni za što.

Valentin Celovec porijeklom je iz Rame, odnosno Prozora, a u Zagreb se doselio tijekom rata, najprije kao izbjeglica u potrazi za izgubljenim identitetom, da bi kasnije postao neizostavan dio identiteta novoga grada, vokacija – ulični harmonikaš.

Može ga se redovito sresti u gradskom centru, oko Trga bana Jelačića ili na Kvaternikovom trgu, na najfrekventinijim mjestima.

Kroz svoju glazbu je u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj, kaže Celovec u razgovoru za Anadolu Agency (AA), stekao puno prijatelja, proputovao je cijelu zemlju od Iloka do Dubrovnika. Po nacionalnosti je bosanski Hrvat, ali kaže da se u duši osjeća kao Bosanac, bez obzira kako ga tko nazivao.

Valentin je odavno shvatio kako se Ibro dirka, lik iz pjesme ”Zabranjenog pušenja“, nikad nije trebao odreći raje i ulice u potrazi za novcem i slavom. On se ulicom ponosi, ulicu svirkom oživljava, a ulica mu uzvraća svime što mu je potrebno: krov nad glavom, topao obrok i mir u srcu i duši koje estrada zna oduzeti.

”Volim ulicu, poznajem je i živio sam na njoj. Uz svaki drugi posao kojega sam povremeno radio, uvijek sam svirao na ulici“, kaže Valentin.

Priča da ih ”neki ljudi kao ulične svirače doživljavaju kao prosjake”.

”Prosjak te zapravo vuče za ruku i traži ti kunu, a da nije dao ništa zauzvrat. A ja tim ljudima dajem nešto zauzvrat, svoje znanje, svoju glazbu, svoj glas i nikoga ne vučem za rukav. Onaj tko će ubaciti, ubacit će svojevoljno“, kaže Valentin.

Pojašnjava kako stajati na jednom mjestu od tri do šest-sedam sati, sa harmonikom teškom preko deset kilograma, nije ugodan posao za leđa svirača.

Poznaje se sa većinom stalnih, profesionalnih zagrebačkih uličnih svirača, kojih u centru ima desetak. Imao je namjeru osnovati udrugu uličnih zabavljača preko koje bi lakše dolazili do dozvola za javni nastup na ulici, organizirati audiciju, no sve je zasad ostalo na ideji.

Svaki put kad Valentin dođe sa Kustošije do centra grada i zasvira, zaradi najmanje sto kuna, a ako se sve dobro posloži, ta dnevnica zna narasti preko tristo kuna (40 eura).

Širok repertoar izvedbi pjesama: od sevdalinke do rocka

U svom rodnom Prozoru Valentin je rano počeo svirati klavijature, a stjecajem niza životnih okolnosti i zahvaljujući harmonici koju je širom rastvorenih ruku prihvatio u Zagrebu, postao je samouki harmonikaš sa repertoarom na čijoj bi mu kvantiteti zavidjeli i Rolling Stonesi. U prstima Valentin ima oko tisuću i pol pjesama!

Ovaj harmonikaš svira sve; slavonske, dalmatinske, klasiku, rock, pop i zabavne, ali najviše voli, priznaje, zasvirati sevdalinku i starogradsku pjesmu.

Sevdalinka ”Snijeg pade na behar, na voće“ najdraža mu je pjesma, a potom ”Emina“ u verziji Himze Polovine, pa ”Ne klepeći nanulama“, ”Moj dilbere“…

”Ono što čujem, to sviram, samo pjesmu prilagodim svom glasu i spustim je ili povisim par tonova“, priča ovaj zagrebački ulični svirač koji, osim na ulici, zasvira i na privatnim zabavama.

Na tim privatnim zabavama, kaže, svira Janjevcima, Hercegovcima, Bosancima…

”Svima, samo ne Hrvatima“, govori Valentin kroz smijeh i priznaje da na svom repertoaru nema samo prigorskih i zagorskih popijevki, jer nema u sebi to narječje, kaže.

”Turbo-folk ne sviram niti ću to ikada svirati, jer to je za mene škart muzika, to su plagijati sa istoka“, kaže Valentin.

Od početka svoje karijere uličnog svirača promijenio je već 15 harmonika.

”Harmonika se jako troši, posebno kad se na njoj svira na -17 i na +30. Troši se vosak, na promjeni temperature pucaju joj mijeh i glasovi“, priča Valentin i dodaje da ova 50 godina stara, troglasna „Melodija Carmen“ harmonika koju ima radi kao ‘singerica’.

Svaki harmonikaš svira različito, svaki ima svoj poseban stil i svaki će istu pjesmu odsvirati na poseban način, poručuje Valentin.