I 21 godinu od rata u BiH još nije pronađeno oko 7.000 nestalih osoba

Međunarodni dan nestalih osoba, 30. august, koji su proglasile Ujedinjene nacije, ima poseban značaj za Bosnu i Hercegovinu. U proteklom ratu od 1992. do 1995. godine u BiH je nestalo oko 35.000 osoba, a danas, 21 godinu nakon rata, traga se za više od 7.000.

Proces traženja nestalih ulazi u vrlo tešku fazu. Kako vrijeme odmiče sve je teže doći do tačne i provjerene informacije o mjestima gdje bi mogli biti posmrtni ostaci. Broj i pouzdanost informacija imaju stalni trend pada i to, uz ostalo, govori da se proces traženja suočava sa poteškoćama.

Od ukupnog broja nestalih osoba – 34.964, kako se navodi u Centralnoj evidenciji nestalih, do danas su ekshumirani posmrtni ostaci više od 25.000. Identificirano je 23.000. Od tog broja, 14.792 posmrtna ostatka identificirana su uz pomoć DNK analize, a 8.192 klasičnom metodom odnosno metodom prepoznavanja po odjeći ili nekim predmetima koje su žrtve nosile u trenutku smrti.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe (INO) BiH Lejla Čengić istakla je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) da je Međunarodni dan nestalih osoba važan za BiH jer se ova zemlja nakon rata suočila sa velikim brojem nestalih osoba.

Verificirano više od 20.000 nestalih

Prijavljeno su 34.964 nestale osobe, međutim, ova evidencija još uvijek nije verificirana. Do sada je verificirano 20.667 nestalih osoba.

“Nakon završenog procesa verifikacije mi ćemo imati tačnu i preciznu evidenciju o svim nestalim osobama. Taj broj od 34.964 nestale osobe, nakon završene verifikacije, vjerovatno će biti nešto manji, jer se na ovim evidencijama nalazi i jedan broj onih koji nisu iz mandata Instituta za nestale osobe”, pojasnila je Čengić.

Naglasila je da su do sada pronađene i identificirane dvije trećine od ukupnog broja nestalih osoba u BiH.

“Nažalost, mi u ovom trenutku imamo i veliki broj onih koji su ekshumirani, a nisu identificirani i nalaze se u mrtvačnicama i spomen-kosturnicama u BiH”, kazala je Čengić.

Razlog zbog kojeg nisu identificirani uglavnom je nedostatak uzoraka krvi sa kojima bi se uporedili koštani uzorci.

“U nekim slučajevima ubijene su kompletne porodice, pa nema ko dati krv. Postoje slučajevi gdje nestala osoba nije imala bližih srodnika, pa iz tog razloga nema krvi sa kojom bi se uporedili koštani uzorci, a u nekim slučajevima su kosti toliko uništene, spaljene, pa nije moguće na osnovu DNK analize utvrditi identitet. U BiH se traga za još najmanje 7.000 osoba”, istakla je Čengić.

U toku je i revizija mrtvačnica u BiH u kojima se nalazi do 3.000 neidentificiranih posmrtnih ostataka.

“Mi imamo već i prve rezultate, odnosno imamo znatan broj utvrđenih identiteta. U ovom trenutku je najveći problem nedostatak tačnih i pouzdanih informacija o potencijalnim pojedinačnim i masovnim grobnicama. Naime, kako vrijeme odmiče sve je teže doći do tačnih informacija. Smanjuje se broj raspoloživih informacija, imamo veliki protok vremena od trenutka ubijanja do danas”, pojasnila je Čengić.

Iako je proces traženja nestalih od brojnih svjetskih institucija ocijenjen kao fascinantan u odnosu na druge zemlje, on nikada neće biti dovoljno brz za porodice nestalih.

Sve teže do informacija o nestalim

Kemal Pervan iz Kalinovika u proteklom ratu je izgubio 13 članova porodice. I danas, 21 godinu nakon rata, traži šest članova.

“Još ih nisam pronašao, a nastradali su 1992. godine u Kalinoviku. Tražim nanu, koja je imala 80 godina, strinu, dvojicu amidžića, dvije amidžične. Tražimo ih i kroz razgovore sa mještanima”, ispričao je Pervan.

Kemal Pervan

Neki, kako je kazao, žele da pričaju, a neki i ne.

“Teško se dolazi do informacija. Ljudi se još boje da kažu tačno gdje se nalaze posmrtni ostaci i ko je počinio te zločine. Nadu ne gubimo. Dok je čovjek živ nada treba da postoji. Međutim, brine nas sporost državnih institucija koje treba da riješe ovaj problem. Ovo je trebala da riješi država, a ne da se formiraju udruženja i da traže svoje najmilije”, poručio je Pervan.

Prema podacima Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP), u ratovima na području bivše Jugoslavije nestalo je oko 40.000 osoba od čega je najveći broj, oko 30.000, nestalo u BiH.