Austrijski “Standard” o zamršenom klupku bh. dealova: Ima li tu mene?

Austrijski “Standard” donosi podužu analizu političkih prilika u BiH, uslovljavanja i zamršenih dealova u kojoj se između ostalog kaže: ” Ponekad postupci bh. političara podsjećaju na “Čovječe ne ljuti se”.

Onaj ko ima priliku da izbaci iz igre protivničku figuru, to mora i da uradi. Pošto se u BiH sa njenim komplikovanim ustavnim sistemom stalno pojavljuju najrazličitije konstelacije u kojima imate šansu da oborite suigrača, igrači nikako da dođu na cilj – i samo zadaju udarce protivniku.

Protekle nedjelje došlo je do susreta vođa dvije najveće partije u BiH: vođe SDA Bakira Izetbegovića i vođe SNSD-a Milorada Dodika. Oni su postigli dogovor o tzv. mehanizmu koordinacije, koji bi bio primjenjivan kod svih dogovora. Ovaj mehanizam treba regulisati koje institucije višeslojnog političkog sistema ove državice moraju biti konsultovane da bi se jednim – zajedničkim – glasom odvijala komunikacija sa EU.

Dogovor je bila osnovna pretpostavka da premijer entiteta Federacija BiH Fadil Novalić i premijer BiH Denis Zvizdić Međunarodnom monetarnom fondu pošalju saopštenje o namjerama, kako bi dobili kredit. Bez pomoći MMF-a oba entiteta i savezni nivo, dakle cijela država bi bankrotirali. MMF je u julu odgodio isplatu kredita od 550 miliona eura jer Novalić i Zvizdić nisu potpisali saopštenje o namjerama. Deal sa MMF-om je postao važan nakon što je istekao prethodni kredit jer bh. političari – kao i obično – nisu proveli dogovorene reforme.

Mehanizam koordinacije i deal sa MMF-om nemaju veze jedan sa drugim. Ali kao što to često biva u BiH, političari koriste jednu temu kako bi je uslovili sa drugom i kako bi svako za svoju poziciju ostvario poene.

Pitanje: “Gdje sam tu ja” ili “Ima li tu mene” prati svako donošenje političkih odluka. U svakom dealu ove male balkanske države kriju se drugi dealovi i to sve jako često vodi do blokade. Igra se nastavlja, tako što se pomiješaju i sva druga politička pitanja, dok se sve potpuno ne zamrsi tako da nema rješenja – dok se ne odmrsi.

Spor oko mehanizma koordinacije nastavio se sporom oko adaptacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. Dodik je najprije odbijao da prihvati adaptirani sporazum, jer se plašio da RS ne bude oštećena trgovinskim sporazumom sa EU. Stoga je u julu BiH morao da posjeti njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt. On je obećao da će Svjetska banka napraviti studiju o efektima Sporazuma o pridruživanju i stabilizaciji na BiH i da će Njemačka kompenzirati moguću štetu.

Zapravo nije bilo jasno kakve će efekte imati SSP na BiH. Ali to nije spriječilo lokalne političare da raspiruju strah. Intervencija ministra Schmidta pokazuje da Njemačka preuzima ulogu, koju bi zapravo trebala imati EU. No, debata oko SSP je prethodno bila povezana sa jednom posve drugom temom: objavljivanjem rezultata popisa stanovništva. Vođstvo Republike Srpske je bilo ljuto jer su rezultati glasanja – nakon tri godine (sic!) – objavljeni mimo njihove volje.

Ali, problem sa dealom Dodik-Izetbegović je što je napravljen bez šefa najveće partije bosanskih Hrvata Dragana Čovića. On, koji se godinama bori za treći entitet, smatra da nije prihvatljiva posljednja verzija mehanizma koordinacije. Čović želi da tri kantona u FBiH, u kojima su Hrvati većina, dobiju više na uticaju. A to bi bio korak ka trećem entitetu”, piše između ostalog austrijski “Standard” navodeći da se još ne zna “da li će deal oko mehanizma koordinacije biti realizovan”.