Izetbegović: Najružnija slika bila je u prizemlju DIP-a
“Zaustavili smo finansijsko propadanje KCUS-a i intenzivirali aktivnosti oko naplate za izvršene poslove. Uredno smo plaćali ranije stvorene obaveze, vodeći računa o datumima prispjeća obaveza i procentualnom učešću dobavljača. Ukupno izvršena plaćanja iznose 30 miliona KM. Uz velike napore smo uspjeli promijeniti ugovore o cesijama koje je raniji menadžment potpisao, a koji su određeni broj dobavljača stavljali u prioritetan i povlašten položaj. Također, ranije potpisani ugovori čija bi realizacija nanijela štetu KCUS-u su prekinuti”, rekla je u intervjuu za Faktor prof. dr. Sebija Izetbegović, generalna direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
Prema njenim riječima, menadžment KCUS-a svoje obaveze sada plaća ravnopravno i ravnomjerno i dobavljači su zadovoljni.
– Još samo neki se ponašaju nekorektno u smislu isporuke robe. Obustavili smo bespotrebna službena putovanja, reprezentaciju, kupovinu opreme i gomilanje nemedicinskog kadra. Nema povlaštenih uposlenika koji mogu imati plaćena odsustva i po nekoliko mjeseci ne dolaziti na posao, a uredno uzimati plaću. Plaćamo samo one edukacije koje su zaista opravdane i koje će doprinijeti boljoj usluzi i kvalitetu rada u KCUS-u – ističe Izetbegović.
Nakon što ste preuzeli funkciju generalne direktorice Kliničkog centra, naslijedili ste akumulirani gubitak veći od 100 miliona KM. Jeste li uspjeli smanjiti dugove prema dobavljačima i kakvo je sada stanje sa snabdjevenošću apoteke KCUS-a?
– Nismo naslijedili samo 100 miliona duga. Dočekale su nas i operacione sale u Centralnom medicinskom bloku koje su plaćene 65 miliona KM, a nikada nije izvršen popis te opreme, niti je knjižena u KCUS-u. Komisija za popis imenovana je dvaput u toku 2014. godine, a popis nikada nije urađen. ZZOKS je raspisivao tendere, kupovao opremu, ali u KCUS-u niko nije potpisao šta je preuzeto, je li ispravno i da li je stavljeno u funkciju. Sada moramo čekati upute i nalaz finansijske policije o daljnjem postupku. Šefovi klinika ne žele preuzeti popisno operacione sale, jer je dio opreme neispravan, neki aparati nedostaju. Oni žele da članovi popisnih komisija iz 2014. godine i predsjednik Komisije daju zvaničan izvještaj o primljenoj opremi i izvrše zvaničnu primopredaju. Naslijedili smo i problem validnosti Statuta i neusklađenih internih akata. Raniji Upravni odbor je donosio vanstatutarne odluke. Skupi SAP sistem je sredinom 2015. godine prestao sa radom, pa je upitna vjerodostojnost svega što se prikazuje kroz SAP. Raniji menadžment je preuzimao dijagnostičke aparate putem donacija (zatvoreni sistemi) i time su se obavezivali da kupuju reagencije samo od isporučioca donacije i nameće se pitanje je li se poštovao Zakon o javnim nabavkama. Promet nekih firmi prelazio je pet miliona KM, zahvaljujući navedenom. Nekontrolirano je vršen prijem kadra sa neadekvatnom stručnom spremom: socijalni radnici, komunikolozi, politolozi, kriminolozi, sport i fizička kultura, inženjeri – sve bez ispunjenih uvjeta predviđenih sistematizacijom. Raniji UO i menadžment potpisali su „cesije“ sa samo nekim dobavljačima. Trajnim nalogom su sredstva od 400.000 KM svakog mjeseca bila blokirana, što je diskriminatorski odnos prema ostalim dobavljačima. Po Zakonu o unutrašnjem platnom prometu, obavezni smo poslovanje voditi putem otvorenih transakcijskih računa. Izgradnja adekvatnih prostora i nabavka opreme nikada nije sinhronizirana. PET CT čekao je u koridoru KCUS-a skoro dvije godine da se završi prostor za instaliranje.
U proteklom periodu isticali ste u više navrata neracionalno poslovanje bivšeg menadžmenta KCUS-a, ne samo kada je riječ o nabavkama nego i u smislu racionalizacije upravljačke strukture Kliničkog centra, te upošljavanja, odnosno raspoređivanja kadra prema realnim potrebama. Kakve ste promjene uveli u tom smislu?
– Racionalizirali smo upravljačku strukturu. U Kabinetu generalne direktorice radi samo četvero. Nema više klinika na kojima je svaki uposlenik šef. Srodne klinike smo ujedinili i time smanjili potrebu za upravljačkom strukturom, a povećao se broj raspoloživog osoblja za rad sa pacijentima, te nam je lakše organizirati dežure. Sada šefovi zaista nose odgovornost i upravljaju aktivnostima klinika.
Inspekcijske kontrole na KCUS-u pronašle su, između ostalog, desetke hiljada maraka vrijednu opremu, od bolničkih kreveta do aparata koji nikad nisu instalirani i koji su stajali u skladištima. Šta je sa tom opremom, jeste li uspjeli barem dio toga staviti u upotrebu?
– Dio opreme koju smo pronašli smo stavili u upotrebu. Morali smo hitno popraviti uvjete boravka pacijenata na Klinici za hematologiju i F2 odjelu interne medicine. Uvjeti u kojima sam zatekla bolesnike i uposlenike su bili ispod ljudskog dostojanstva. Pacijenti koji ležeći u hodnicima primaju vensku terapiju, u istim sobama žene i muškarci, a bolesti takve da često krvare na sve tjelesne otvore… Više od 40 godina neokrečeno, ruševno, stari kreveti, prljavi dušeci, zgrudvani jastuci. Istinski tužno. Za to vrijeme na nekim klinikama koje nemaju nijednog pacijenta novi kreveti, gomile nove posteljine i jastuka, pidžama, papuča. Na odjelu F2 fekalije pod raspadnutim prozorima, mokre deke umjesto stakla, flasterima zalijepljeno okno. Toaleti u stanju raspadanja. Ne možete ostati ravnodušni kad to vidite. Nakon što smo napravili fotodokumentaciju zatečenog stanja, odmah smo krenuli na posao. Pomogle su i društveno odgovorne firme i dobri ljudi donacijama i sada sve blista od ljepote i čistoće. Pacijentima ljepši boravak, a osoblju mnogo lakše da radi.
Kakve je rezultate dala odluka da se pacijenti dvaput sedmično preusmjeravaju sa Klinike urgentne medicine KCUS-a u Opću bolnicu “Prim. dr. Abdulah Nakaš”?
– Odluka da se pacijenti sa KUM-a djelimično preusmjere u Opću bolnicu doprinijela je boljoj usluzi, ali i većem zadovoljstvu uposlenika i pacijenata. Kao što znate, ja sam tri godine bila direktorica Opće bolnice „Prim.dr. Abdulah Nakaš“, koju sam zatekla u 1,5 miliona KM gubitka. Ostavila sam ih sa 1,7 miliona KM u plusu, obnovljenom opremom, renoviranim i okrečenim prostorom, perfektno očišćenim; reorganiziran rad i primljeni kadar, puna apoteka. Opća bolnica ima osam specijalista urgentne medicine, dežurne doktore u pripravnosti. Svi uposlenici KCUS-a smatraju da bi Opća bolnica, sa svime što ima, morala raditi urgentnu uslugu barem četiri dana u sedmici. Situacija u KUM-u KCUS-a je bila kritična. Osoblje je bilo iscrpljeno, nervozno, neljubazno, prostori i aparati neadekvatno očišćeni. Apoteka prazna. Nismo imali ni ampulu Analgina, Apaurina, Lasixa, gotovo ničega. Priliv pacijenata bio je do 250 svaki dan. KCUS sa samo četiri specijalista urgentne medicine, od kojih je jedan invalid II kategorije, nije mogao izdržati takav tempo i pružiti kvalitetnu uslugu. Dežure smo morali praviti povlačeći osoblje sa stacionarnog dijela i time ugrožavali ležeće bolesnike. Umorno osoblje koje je pod ovolikim pritiskom mora praviti greške, a to se ne smije. Sve navedeno ukazuje da je neophodna kvalitetna reforma zdravstvenog sistema. Treba odrediti nivoe zdravstvene zaštite i jasno odrediti put pacijenta kroz zdravstveni sistem, da se posao ravnomjerno rasporedi na sve nivoe i da se usluga pruži na pravom mjestu – brzo i efikasno. U sistemu finansiranja zdravstva ima dovoljno novca ako se budemo racionalno i stručno organizirali. Ali posao se mora raditi ozbiljno i odgovorno na svim nivoima pružanja zdravstvene zaštite!
Šta su trenutno najveći problemi na Kliničkom centru kada govorimo o tretmanu pacijenata – na kojim klinikama su najveće liste čekanja, najlošija opremljenost i uvjeti za smještaj pacijenata, i šta će Vam biti prioriteti u radu u narednih pola godine?
– Najružnija slika koju sam zatekla po dolasku je bila pred biohemijskim laboratorijem u prizemlju DIP-a. Osim što je bilo prljavo, zapušteno i neuredno, stotinu ljudi je čekalo na red, a dio njih se uvodio preko reda na bočni ulaz. Samo tri tehničara je trebalo da urade toliki posao. Za sedam dana smo sve očistili, okrečili i prerasporedili postojeći kadar. Radili smo po čitav dan, ali rezultat nije izostao. Pacijenti sada ne čekaju uslugu duže od 30 minuta. Interventna kardiologija je također bila problematična. I tu smo preraspodjelom, uz veliku pomoć glavne sestre i doktora, napravili čudo. Sa današnjim danom, dakle od 01.01.2016. do 02.08.2016. godine, zbrinuli smo 836 pacijenata, od čega 176 u akutnom stanju. Aparat nam je bio u kvaru 19 dana. Skinuli smo sa liste čekanja 39 pacijenata, što od 2014. godine nikada nije urađeno. Sve dijagnostičke discipline bilježe skraćenje vremena čekanja na uslugu i mi smo vrlo ponosni na ove rezultate. Naravno, Klinički centar ne može vršiti usluge koje se trebaju pružati u domu zdravlja, porodičnoj medicini ili Općoj bolnici, jer to povećava naš trošak i smanjuje kvalitet usluge koju moramo pružiti. Prioritet je nastaviti stabilizirati finansijsko stanje, graditi CM Blok, srušiti stare zgrade i dimnjake, stare kotlovnice. Dobra vijest je da pripremamo Konkurs za specijalizacije, ali i za medicinske sestre i tehničare. Svi koji su spremni za učenje i predani rad su dobrodošli. U KCUS će ući samo najbolji. Prioritet menadžmenta KCUS-a je stalni napredak u struci, bolji uvjeti za boravak bolesnika, ali i popravljanje statusa naših uposlenika.
U javnosti se prije nekoliko mjeseci pojavila informacija da navodno zagovarate ukidanje dvojne ljekarske prakse, odnosno paralelni rad ljekara u javnim ustanovama i na privatnim klinikama. Možete li nam pojasniti kakav je zapravo Vaš stav o ovom pitanju?
– Tačno je da zagovaram razdvajanje rada u privatnim i državnim ustanovama istovremeno. Iskustvo mi je pokazalo da se to višestruko zloupotrebljava. Neki odnose opremu i materijal sa klinika, neki naručuju i preferiraju pacijente koji su im privatno dolazili, neki uopće ne dođu u dežuru koja im se plaća, nego provedu dan u svojoj privatnoj praksi. U nekoliko slučajeva su doktori napuštali posao i odlazili da rade u privatnim ordinacijama u radno vrijeme. Treba razdvojiti rad za dobrobit pacijenata, ali i uposlenika. Opasno je, a i protiv je Zakona o radu, da uposlenik nakon dežure nastavi raditi. Zbog toga ima slobodan dan iz dežure i ne smije raditi niti na Klinici, niti privatno. Nemam ništa protiv privatne prakse. Naprotiv, svi koji misle da to mogu neka izađu na tržište, plate porez državi, plate svoje uposlenike, lijekove, opremu i materijal i neka se takmiče sa nama. Najbolje od njih treba uvesti u zdravstveni sistem. Pacijenti koji plaćaju zdravstveno osiguranje imaju pravo na kvalitetnu uslugu i moraju biti ravnopravni. Zdravstvenim radnicima možemo popraviti status samo ako se jasno razgraniče njihova prava i obaveze.
FZZO treba povećati sredstva za intervencije
Nažalost, ograničeni smo u broju intervencija od Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja. Sudeći po njihovim pismenim obavijestima, nećemo dobiti novac da nastavimo operacije iz dječijeg kardiohirurškog programa niti interventne kardiologije, kao i ostalih intervencija iz tzv. “vertikalnog programa“ koji i jeste usluga tercijarnog nivoa. Smatram da bi FZZO trebalo da podupire ustanove koje imaju uvjete i kadar za intervencije sa većim stepenom finansiranja. To je svakako bolje i isplativije od slanja pacijenata na liječenje u inostranstvo. Federalni Zavod bi trebao da prati dinamiku i kretanje bolesti, pa da sukladno porastu broja oboljelih povećavaju sredstva za intervencije. Nipošto da ograničavaju broj pacijenata kojima možemo pružiti uslugu koja će im spasiti život, naglašava prof. dr. Sebija Izetbegović.
