Nakon 70 godina otkriven sadržaj dnevnika Heinricha Himmlera

Heinrich Himmler ostao je zapamćen kao arhitekt nacističkog projekta istrebljivanja Židova, pri čemu je u tom čudovišnom masakru poznatom pod imenom holokaust živote izgubilo čak šest miliona ljudi zbog svoje židovske vjere.

Šta se zbivalo u glavi takvog čovjeka? Odgovor na to pitanje skriva se u Himmlerovim dnevnicima na više od 1000 stranica. Na koncu 2. svjetskog rata mislilo se da su zauvijek izgubljeni njegovi dnevnici iz 1938., 1943. i 1944. godine. No, oni su pali u ruke sovjetskoj Crvenoj armiji i od tada su skupljali prašinu u vojnom arhivu u Podolskom pored Moskve, zavedeni pod nazivom ‘Dnewnik’.

Sada su istraživači njemačkog istorijskog instituta u Moskvi proveli nekoliko mjececi proučavajući Himmlerove zapise za koje su utvrdili da predstavljaju dokument izvanrednog istorijskog značaja.

Po onome što se iz Himmlerovih dnevnika može zaključiti, šef SS-a i Gestapa bio je kontradiktoran čovjek koji je planirao i naređivao masovne egzekucije, a s druge strane prema porodici, prijateljima i poznanicima bio je nevjerovatno brižan. Bio je poznat po tome da ne podnosi krv. U avgustu 1941. gotovo se onesvijestio kada mu je mozak jedne od njegovih žrtava poprskao kaput dok je nadzirao masovno strijeljanje Židova pored jame izvan Minska u Bjelorusiji.

Kad je posjetio konc-logor Buchenwald u Njemačkoj, Himmler je u dnevniku zapisao: “Gricnuo sam malo u kafiću u SS-kazinu”. Njegova neosjetljivost na muke svojih žrtava naprosto je zapanjujuća. U dnevniku iz 1943. napisao je da svjedoči “učinkovitosti” dizelskih motora u nacističkom logoru smrti Sobibor u okupiranoj Poljskoj, gdje je 400 ljudi ubijeno samo da bi se isprobala nova tehnologija, Himmleru na veselje. Istoga dana zabilježio je kako se dobro najeo na banketu SS-a.

U jednom dnevničkom zapisu iz 1944. u istom danu zapisao je da ga je njegov lični doktor masirao, a nakon toga je naredio strijeljanje deset Poljaka. Istog dana pozvao je da se u Auschwitzu postave novi psi čuvari “sposobni rastrgati svakog osim svojih trenera”.

Dnevnici svjedoče da se Himmler od 1943. do 1945. službeno sastao s 1.600 ljudi. No, prema njegovim bilješkama imao je vremena i za druge interese, poput curlinga, gledanja filmova i posmatranja zvijezda. Tvorac Himmlerovog “Konačnog rješenja” bio je opsjednut astrologijom i arijevskom mitologijom na kojoj su nacisti temeljili svoju propagandu. Hitleru je 1943. preporučio da SS-ovce u Staljingradu hrani suhim obrocima, inspirisan Džingis kanom i prehranom njegovih ratnika.

Iako se čini hladnokrvnim i neosjetljivim, Himmlera je engleski kapetan Eric Brown, koji ga je ispitivao kad je uhvaćen na koncu rata, opisao kao “plačljivog kukavicu” koji je bio silno uplašen oko toga što će mu se dogoditi. Himmler je u maju 1945. pobjegao iz Berlina prerušen u običnog vojnika s falsificiranim papirima na ime Heinrich Hitzinge, no ubrzo su ga uhvatili pripadnici savezničkih snaga u sjevernoj Njemačkoj. Kako ga je čuvar dugo zadržavao, Himmler se na koncu razljutio i rekao: “Ja sam Heinrich Himmler”, na šta mu je ovaj odgovorio: “Da, a ja sam Julius Cezar”.

Dok je bio pod paskom Britanaca, 44-godišnji Himmler je nakon nekoliko dana počinio samoubistvo pregrizavši tabletu cijanida koju je držao sakrivenu u ustima.