Vozač saniteta iz Gradačca: Uzeli vozačku jer sam spašavao nečiji život

Potresna priča radnika hitne pomoći u Gradačcu objavljena je na njegovom FB profilu, a potom i na lokalnom portalu.

Pročitajte nejverovatnu ispovijest napisanu u dahu, koju prenosimo u originalu, uz neznatne pravopisne korekcije…

“Sinoć, radim u službi hitne medicinske pomoći u Gradačcu, dežuram, čekam nesreće ili unesrećenog, dolazi, dođe djevojčica koja je pala sa bicikla, dovezli je, malo je svjesna ali više nije.

Doktorica dežurna uzme sve u svoje ruke, ispita pristupi povrijeđenom djetetu, dijagnosticira i odredi da ima povrede koje treba sanirati na UKC Tuzla.

Hitno utovarim djevojčicu i u pratnji ide medicinska sestra, povezem i majku djeteta u sanitetu, na svoju odgovornost, krećemo, nastaje borba na putu do Tuzle, golemo je to ratište, taj put, put smrti, djevojčica ima nesvjesticu, bljuje i na momente se guši, gubi svijest, sestra se bori, majka kao majka duša joj se cijepa, usplahirena, paranoična, sestra se bori oko djeteta, majka čitav put bljuje po sanitetu, užas, tako to biva, udaljeni od UKC-a 63 kilometra.

Vozim VW transporter, ima on nekih 140 konjskih snaga, kao da ima 60, vozim ga kao da ima 200 konjskih snaga i ide on, sluša me, gazim ga u pod, dolazimo na kliniku iz Gradačca u Tuzlu za 33 minute, opća je gužva, predajemo pacijenta, vraćamo se na rentgen pa ponovo na Dječiju kliniku, uspijevamo dovesti curicu na vrijeme i predati u ruke liječnika.

Konačno smo odahnuli, sestra koja je išla u pratnji sva izmorena, onako djelimično i polivena sadržajem želuca, peremo sanitet na klinici, onako na grubo jer je cijeli ispovraćan i krećemo za Gradačac.

U Srebreniku stajemo na benzinsku pumpu, na automat praonu, da operem auto vrelom vodom iznutra pošto u firmi za te uslove pranja saniteta nemamo niti česmu, a kamo li vruću vodu.

Naravno, kao i mnogo puta do sada, perem sanitet za svoj lični novac, od plate koju mi daju, 540 maraka pa gore-dole. Nakon pranja sestra i ja polazimo ka Gradačcu, poziva nas dežurna doktorica da požurimo, naravno, ima slučaj za saniteta.

Vozim i zaustavlja me policija sa radarom, ograničenje 50km/h, a ja vozio 83 km/h.

Kažu, izađi, uzmu mi podatke i vozačku dozvolu, najvjerojatnije uz to sve dobiti ću i kaznu.

E, moj narode, moja Bosno.  Sram Vas bilo, vas koji se zovete vlastima i zakonom i nemojte nikada zaboraviti: Kad-tad moglo je ono dijete biti i vaše dijete!

Stidim se što se Bošnjakom zovem u ovom šejtanskom sistemu…

Allah neka nam je na pomoći”.