Dan sa pilotima OSBiH: Svi gledaju u nebo kada su poplave, požari i snjegovi (FOTO)

Iako sanacija terena nakon najnovijih pokretanja klizišta na području Stupnog Dola kod Vareša, te području Željeznog Polja na području općine Žepče koji su ugrozili živote brojnih ljudi i njihove domove još uvijek traje, ekipa helikoptera MI-8T nakon redovnog trenažnog – izviđačkog leta nije imala razloga za uzbunjivanje i signaliziranje na akcije spašavanja. Redovno stanje bilo je i na području Hercegovine, u dolini Neretve gdje nisu evidentirani požari, a slično, povoljno stanje zabilježeno je i na Bjelašnici.

No, nije uvijek tako. U ljetnom periodu, ali i na jesen, pa čak i kasnu česte su aktivnosti i djelovanje 2. Helikopterskog squadrona brigade Zračnih snaga i protuzračne odbrane Oružanih snaga BiH posebno na gašenju požara u cijeloj Hercegovini, a u zimskom periodu osim spašavanja i evakuacije ugroženog stanovništva česta su i dopremanja medicinskog materijala na području Bjelašnice, i to u velikom broju sela i zaseoka.

Na trenažnom – izviđačkom letu sa posadom helikoptera MI-8T kojom je rukovodio major Fahrudin Mujagić, pilot, zajedno sa kapetanom Jasminom Mašićem, kopilotom, Suljom Osmanovićem, zastavnikom i Svetkom Praštalom, starijim vodnikom na ruti Sarajevo (Rajlovac) – Vareš (Stupni Do) – Žepče (Željezno Polje) – Zenica – Busovača – Fojnica – Konjic (Jablaničko jezero i dolina Neretve) – Bjelašnica učestvovala je i ekipa Anadolu Agency (AA).

Let se obavlja na prosječnoj visini od 300 metara iznad aktualne nadmorske visine, a obavlja se prosječnom brzinom od 220 kilometara na sat. Trenažni-izviđački let trajao je dva sata. Ono što je također, interesantno, a vezano je za helikopter MI-8T jeste da mu je spremnik goriva 1,8 tona, što je nešto manje za razliku od drugih, vojnih, kod kojih je on 2,6 tona.

Fahrudin Mujagić

”Sva ta područja koja smo obišli su nama zanimljiva. U posljednja dva – tri dana desile su se nove nepogode. Mogli ste vidjeti friške odrone. Obilazimo ta područja, mjesta gdje bi mogli izvršiti evakuacije, gdje su mjesta našeg kritičnih slijetanja, da li bi mogli nešto dojaviti našim službama. Ako primjetimo nešto da je kritično, dojavljujemo da bi mogli preko naše službe aktivirati one koji su zaduženi za to kao što je Centar za spašavanje Ministarstva sigurnosti BiH. Uglavnom se to odnosi na zimu kada radimo neke dostave medicinskih stvari. Obišli smo plato Bjelašnice, i mogli smo vidjeti kakvi su nepristupačni tereni. Ako se desi neka sniježna oluja, padavine, kada drugi nisu u mogućnosti onda mi to radimo. Djelujemo tamo. Uglavnom je taj dio je nama zanimljiv zimi, a ljeti su Hercegovina u dolini Neretve, Konjic, zbog požara. Čak smo prošle godine u oktobru imali požare, ali i u novembru smo išli u Goražde na gašenja požara. Tako da je bilo zanimljivo da smo u oktobru i novembru gasili požare. To je nešto što smo radili posljednje, a zimus je to bilo doturanje medicinskog materijala u zabačena mjesta na platou Bjelašnice i Treskavice”, kaže o ruti koju smo obišli major Fahrudin Mujagić, pilot 2. Helikopterskog squadrona brigade Zračnih snaga i protuzračne odbrane OS BiH.

Detaljne provjere prije letenja

Anadolu Agency donosi ekskluzivne fotografije i snimke aktuelnih klizišta u Stupnom Dolu i Željeznom Polju, ali i mjesta na Jablaničkom jezeru sa kojih ekipe 2. Helikopterskog squadrona brigade Zračnih snaga i protuzračne odbrane Oružanih snaga BiH uzimaju vodu koja se koristi za gašenje požara u donjem dijelu Hercegovine kao i sela na Bjelašnici koja su česta mjesta evakuacija i akcija spašavanja i dostavljanja medicinskog materijala. Osim toga zabilježili smo i predivne pejzaže predjela iz centralne i srednje Bosne, Hercegovine, kao i kanjona rijeke Neretve i Rakitnice.

Upravo u predjelu kanjona Rakitnice i Neretve snimale su scene iz kultnih filmova Bitka na Neretvi i Partizanska eskadrila.

Posebna atrakcija bilo je spuštanjem helikopterom na Bjelašnici u predjelu sela Ledići.

Ekskluzivnost je tim i veća jer je MI-8T ofarban u boje bosanskohercegovačke zastave zapravo predsjednički helikopter koji često služi za prevoz članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine i visokih bh. zvaničnika, ali i stranih VIP gostiju.

Tako je primjerice predsjednički helikopter upotrebljen prilikom obilježavanja 21. godišnjice genocida u Srebrenici, a njime je iz Sarajeva u taj grad prebačen Mevlut Cavusoglu, ministar vanjskih poslova Turske.

Iako se od momenta izdavanje naredbe za akciju helikopter u letu nađe za otprilike jedan sat, kvalitetna priprema je, sasvim je sigurno, ključ uspjeha 2. Helikopterskog squadrona brigade Zračnih snaga i protuzračne odbrane Oružanih snaga BiH.

Ništa se ne prepušta slučaju pa se prije polijetanja u sali za brifinge obavljaju sve potrebne pripreme. Nakon prozivke, slijedi analiza meteo uvjeta koji obavezno sadržavaju one koje se odnose na temperaturu, vidljivost, brzinu vjetra… odnosno ocjenjuju uvjeti letenja. Provjerava se letačka oprema, stanje letališta, zdravstveno stanje pilota i posade, te utvrđuje plan letenja odnosno ruta kojom će se kretati.

Na pisti se provjerava stanje letjelice i tek nakon što se sve kompletira i preda raport pilotu dobije se dozvola za polijetanje helikoptera.

Najveći ”neprijatelj” pilota, kažu, je vjetar, jer se kiša, snijeg, led vide, osjete, kao i magla, ali za čud vjetra nikada se sa sigurnošću ne smije tvrditi gdje će okrenuti.

”Dosta stvari je izazovno u ovom svemu što se dešava. Imamo i pozive telefonima, koristimo telefon za komunikaciju, kada mi nemamo komunikaciju sa tornjem koji nas vodi. Tako da u tom nekom diapazonu kada smo odsjećeni, bez komunikacije, nekako se osjećate nemoćno ako vam se nešto desi, a nemate kome da javite. To je jedan od izazova. A, BiH je takva po konfiguraciji. Jednostavno u kanjonu Rakitnice kada imate čovjeka sa stanicom u Lukomiru on vas cijelo vrijeme ne bi mogao čuti, zato što je to jednostavno divljina, tu su kanjoni i specifični tereni. Noću imamo puno problema jer ljudi iz zabave koriste lasere, a oni su opasno oružje protiv pilota. Zaspu kompletnu posadu tako da može doći do katastrofalnih posljedica i po posadu, i ako se helikopter sruši na zemlju ili na naselje nastati velike štete”, kaže pilot Mujagić.

Poplavljeni Maglaj najteže iskustvo

Upravo pripadnici 2. Helikopterskog squadrona brigade Zračnih snaga i protuzračne odbrane Oružanih snaga BiH odigrali su jednu od najznačajnijih uloga u spašavanju ljudi tokom majskih poplava u Bosni i Hercegovini 2014. godine, ali i drugim brojnim kriznim situacijama.

Upravo su majske poplave u Bosni i Hercegovini prije dvije godine nešto najteže u karijeri majora – pilota Fahrudina Mujagića.

”Ima puno stvari kada se čovjek zapita može li ili ne može. Ali, ja moram izdvojiti da je na mene najveći utisak ostavila situacija u Maglaju za vrijeme katastrofalnih poplava. Ja sam bio šokiran, frapiran situacijom. Kada smo mi došli sa helikopterom tamo posada kompletna je bila u čudu, nije mogla da vjeruje. Već je jedan helikopter bio tamo, ali nismo mogli da vjerujemo da je grad ne potpoljen, nego da je grad je bio u sred rijeke, zapravo rijeka je bila kompletan grad. Tako da jednostavno nemaš osjećaja da ti trebaš da spasiš jednog čovjeka. Trebaš da spasiš 20 hiljada ljudi u tom gradu. A, ti se osjećaš tako nemoćan, jer u helikopteru možeš da povezeš 24, a i da pređeš limit možeš da primiš 40 ljudi. A, pomoć se traži iz svakog dijela. Sa svakog krova je neko mahao i tražio pomoć. To je bilo strahovito. Za mene je to bio jedan od najtežih momenata u mojoj karijeri”, prisjeća se pilot Mujagić.

Rutom duž rijeke Bosne prema Maglaju išla je i ekipa AA, ali pilot Mujagić, priča kako je to bilo kada su oni, tog maja 2014. letjeli iz Sarajeva prema Maglaju.

“Učestvovali ste u ovom letu, vidjeli ste kada smo išli dolinom rijeke Bosne kako je to. Mi smo dolinom ušli u Maglaj. Drugog puta za Maglaj nije bilo. Na visini na kojoj smo sada letili, od nekih 300 metara iznad terena na toj visini su se tada nalazili oblaci. Mi smo jednostavno rizikovali svoje živote, kompletno ljudstvo 2. Helikopterskog squadrona brigade Zračnih snaga koje su učestvovali u tom zadatku. Dovoljno je samo reći da obučeni ljudi Eufora nisu letjeli ta prva dva dana ne zato što nisu htjeli ili što nisu mogli, nego jednostavno je ludost bila da se leti. Ali, mi smo zbog potreba našeg naroda koji nas plaća krenuli. Znali smo praktično da kažemo gdje se koje drvo nalazi. To učimo na ovim letovima kao sada. Vidjeli ste da smo išli veoma nisko, provlačili se kroz te kanjone, nismo išli na nekih 1.000 metara da gledamo odozgo ljepote BiH. Uvlačili smo se u sve kanjone gdje pretpostavljamo da bi se mogla desiti nekakva katastrofa gdje bi smo mi mogli uči do nekih naselja, sela, gradova. Uglavnom mi koristimo trenažne letove da pronalazimo puteve gdje bi mogli proći praktično, da se provućemo do skrovitim mjestima do neke pozicije”, kaže pilot Mujagić.

Sve ono što se stekne kao iskustvo u trenažnim letovima dijeli se sa kolegama.

“Prenosimo iskustva drugima. Ovo sada što smo letili, prenijet ću svojim kolegama i kompletnom osoblju helikopterskog squadrona će biti spremno ako se pojavi nešto, neki dalekovod ili neka antena da reaguje. Imamo kartu hazarda i jednostavu svi pripadnici 2. Helikopterskog squadrona su spremni da rade svoju misiju za koju ih narod plaća”, naveo je pilot Mujagić.

I pored toga što se uglavnom susreću i djeluju u kriznim situacijama, među helikopterskom posadom zna biti i srećnih trenutaka. Posebno kada nekome spase život prilikom evakuacije.

“Reći ću jedan događaj koji se desio posadi u kojoj ja nisam učestvovao, ali posada je spasila dijete iz Maglaja, upravo u vrijeme majskih poplava 2014. godine, kojem je na kraju kum bio tadašnji ministar odbrane Zekerijah Osmić. To je dijete spašeno. Osjetiš tu radost, radost života. Pojavila se suza u oku jednog pilota. To je nešto što je mene kao kolegu dirnulo kada sam vidio da su se oni jednostavno zahvaljivali, da oni zovu tu posadu i da se to dijete jednostavno saživilo sa njima. Mi smo prošli tim mjestima i vidjeli ste da ljudi mašu odozdo. Oni znaju da nisu ostavljeni. Mi primjetimo, iz helikoptera da smo poželjni i da ljudi znaju šta smo uradili i šta radimo”, ističe pilot Mujagić.

Skromni heroji

No, i pored svega što su učinili u proteklim godinama pripadnici 2. Helikopterskog squadrona brigade Zračnih snaga i protuzračne odbrane OSBiH ostali su skromni. Iako im komplimenti prijaju, sebe ne smatraju herojima, kako ih građani doživljavaju. Vele da samo rade svoj posao.

“Ne mogu reći da se mi osjećamo, da se ja osjećam, odnosno smatram herojem. Jednostavno radim svoj posao isto kao što svako drugi radi svoj. Ova država je uložila u ovu jedinicu, u Oružane snage BiH, u helikoptere. Imam privilegiju kao i moje kolege da letimo na ovoj tehnici, da letimo na ovim helikopterima. Znam da bi puno ljudi željelo radit ovaj moj posao. Ja znam da je ovaj moj posao donekle težak, posebno mojoj porodici, ne samo mojoj, nego svih nas, jer svaki dan je dosta aktivnosti, one praktično traju 24 sata koliko smo na poslu. Jednostavno volim da radim ovo. Svi ovi ljudi vole da rade. Mi se ne osjećamo herojima u tom smislu da ja idem i kažem – ja sam ja ili bilo ko od ovih ljudi zato što je to naš posao. Mi smo jednostavno plaćeni za to, mi se obučavamo i sada traju obuku specijalaca ljudi za koje bih više rekao da su heroji nego piloti. Jer ti ljudi koji se spuštaju niz konopce, koji razvaljuju praktično krovove, koji ulaze kroz krovove i ne znaju na šta dolaze, a izvlače te ljude iz tih situacija su heroji. Ja sam u helikopteru na sigurnom, on je na kiši, na snijegu. Ja ga spustim u neki bezdan, i on dole radi, a ne zna šta ga čeka, a izvlači ljude. Upravo sada se obučavaju za sve te situacije”, navodi pilot Mujagić.

Pored toga što treba da se voli posao kao i svaki drugi da bi neko postao kvalitetan pilot, navodi Mujagić, mora biti spreman jednostavno da uči.

“Imam jednostavno nešto malo vremena do penzije, ali i sada učim. To je posao kao i posao ljekara – hirurga koji se konstantno uči. Konstatno se pojavljuju neke nove stvari. Ne možeš reći, ja sam dostigao taj nivo i sada mogu mirno spavati. Ne, i ovo sada, ovaj trenažni let, što smo mi radili, a radila je iskusna posada, bilo je u službi obuke. Jednostavno, mi smo u kontinuiranoj obuci, da budemo spremniji. Moramo odgovoriti na situacije kao što nam se desilo kada su bile te poplave, kada je zima da jednostavno budemo spremni da reagujemo na prvu. Mi smo jednostavno prvi ešalon odbrane ljudi, jer ljudi praktično gledaju u nebo kada su i poplave i požari i snjegovi. Mi smo prvi koji reaguju”, priča pilot Mujagić.

Profesionalni pilot je od 1998. godine, od kada leti svakodnevno.

Pripadnik je prve generacije koju je odškolovala BiH, njih 30. Raspisan je konkurs 1995. i Mujagić je bio među nekih 5.000 ljudi koji se prijavilo. Odabrano je njih 30.

“Završili smo teoretski dio obuke u Zenici, nakon toga stručno-politički dio u Bihaću, i nakon toga pošto BiH nije imala dovoljno novaca zatražila je od prijateljskih zemalja da joj pomognu u obuci 15 ljudi. Polovina je ostala u Bihaću, završili su obuku na helikopteru MI-8, a nas 15 je otišlo u Pakistan 1997. godine Tamo smo bili osam mjeseci. Od nas 15 osam je završilo obuku na helikopteru MI-8, a sedam na UH-1H. Desilo se to tada kada smo mi dobili donaciju od SAD-a od 15 helikoptera UH-1 tako da je bila svrsishodna obuka tih ljudi. Ti ljudi sada upravo rade. To su ljudi koji su završili obuku u BiH. To su piloti BiH na helikopterima UH -1H”, naveo je pilot Mujagić.