Demokratija i(li) nasilje

To je bila brutalna likvidacija, drugačija od terorističkih ataka bombama ili samoubicama-bombama. Dželati s kapuljačama izvršili su nalog gledajući u oči svoje žrtve i rešetajući ih. To je novina u represalijskim napadima džihadista koji su očito globalna prijetnja.

Ko sve stoji iza ovog mračnjačkog djela tek će se saznavati. Ovaj brutalni akt stavlja na kušnju praktično cijelu planetu. Mnogo toga u vezi s pariškim užasom traži hladno i odgovorno propitivanje zašto se desilo i zašto su se dešavali slični teroristički akti.

Krvavi udar na Charlie Hebdo atak je na same temelje Republike Francuske, rodonačelnice građanskog društva i zemlje u kojoj je pravo na slobodu mišljenja među osnovama tamošnje i ukupne demokratije.

Charlie Hebdo je žestoka i beskompromisna novina koja je zabranjivana i od francuskih vlasti. Ono što daje posebnu težinu njihovoj izuzetnoj misiji jeste svijest o mogućnosti da budu ubijeni, već i javno kazana tvrdnja da će biti ubijeni. 

Kakvo poslanje, kakva hrabrost!

I odmah je pitanje, gdje su tu francuske vlasti, gdje je tu policija u državi koja je sasma centralizovana kada su u pitanju poslovi sigurnosti? Posebice, što su prijetnje toj satiričnoj novini već dugo znana konstanta. Francuski mediji i veliki broj građana ustali su u odbranu svojih teško, pa i krvavo stečenih sloboda i prava. To hrabri.

Slijedi ozbiljno odmjeravanje

Slijedi ozbiljno odmjeravanje, ne samo u Francuskoj, između branilaca demokratije sa šovinizmom, rasizmom, ksenofobijom i islamofobijom, unutar toga.

Nikakav teror ne može biti opravdan. Ali je nužno, i u ovoj prilici posebno, zaroniti u to šta je sve dovelo do toga da ti mladi ljudi učine to što su uradili.

To što se dešava u Francuskoj s mladim ljudima, čiji su korijeni iz arapskih zemalja i «crne» Afrike, jesu ovovremeni rigidni efekti kolonijalizma. Francuska kao i druge bivše kolonijalne sile nije im pomogla da stasaju u samoodržive države i samoodgovorna društva.

Jeste svo vrijeme otvorena Francuska, kao i druge zemlje zapadne Evrope, za dolazak ljudi s tih prostora. Ali ne mali broj useljenika je ostao socijalno neuključen, frustriran, na društvenim marginama. Svako malo izbiju pobune društvenih autsajdera u francuskim predgrađima.

Jedan od uticajnih francuskih analitičara poručuje da u toj zemlji više ništa neće biti isto. Možda je to prva, impulsivna reakcija. No, neće biti lako naći mjeru između odbrane državnog autoriteta, opšte sigurnosti i zaštite građana, očuvanja najviših demokratskih vrijednosti. Nakon 11. septembra, Amerikanci su pristali na redukciju svojih prava.

Posljednje karakteriše planetarna projekcija krajnjeg civilizacijskog nazadnjaštva zagrnutog pozivanjem na «izvorni islam». To je, ponajprije, odgovornost režima u islamskim zemljama koje, radi trajanja svoje vlasti, manipulišu religijskim učenjem s težnjom da očuvanjem vjerske zatucanosti drže mase pod kontrolom. I ne samo to, najuticajnije islamske države nastoje izvoziti tako projiciranu ideologiju kao globalni politički program (Saudijska Arabija, Iran i niz transancionalnih islamističkih pokreta).

Nezaobilazno je podsjetiti da su SAD imale i imaju snažna uporišta u autoritarnim režimima na Bliskom i Srednjem istoku. Bin Laden je bio američki saveznik u ratu protiv SSSR-a pa je, potom. kao glavna prijetnja likividiran od Vašingtona, bez presude.

Demokratska Evropa

Takva sudbina je zadesila i diktatore Sadam Huseina i Moamera Gadafija. Američko-evropski intervencionizam na prostoru islamskih zemlja bio je osnovan na lažnim tvrdnjama, što se sad i zvanično priznaje, i nigdje nije doveo do mira. Naprotiv, organizacije alkaidovskog tipa pojavile su se tamo gdje ih nikad nije bilo. Zahvaljujući i internetskoj indoktrinaciji, pristalice džihadizma prisutne su diljem Zapada i planete.

Sve to se zbivalo i zbiva u konstelaciji obnovljene imperijalističke agresivnost, kroz globalni neoliberalizam, posebno ohrabren raspadom SSSR-a, debaklom komunističkih i socijalističkih poredaka u Evropi. Taj neoliberalistički nalet dovodi do jačanja kranje ljevice i ekstremne desnice u članicama Evropskoj unije. Dodajte tome i džihadiste i imate eksplozivnu smjesu.

Otud je jako bitno kako će se EU ponijeti sa stanjem u kojem je pariški masakr jedna od krajnje upozoravajućih indikacija. Na vagi su slobada i(l)i teror, demokratija i(l)i nasilje.

Treba vjerovati u demokratsku snagu Evrope.

Što se Bosne i Hercegovine tiče, kroz historijsko iskustvo, nijedan svjetski belaj nije zaobišao ovaj prostor. Naprotiv, ovdje su se prelamale i prelamaju sve globalne silnice.

Bh. država je ranjiva zbog nezaliječenog strašnog ratnog iskustva, ustavnog uređenja koje hrabri neživljene velikosrpske i velehrvatske namjere, reafirmacije nacifašističkih ideologija (četništvo, ustaštvo), te obnova mladomuslimanske ideje u sprezi s uvezenim vehabijskim i selefijskim idejama i snaženjem uticaja islamskih zemalja jer je Zapad u ključnim momentima ostavio BiH na nemilost agresorima.

Ovdje je u više navrata, kroz terorističke akte i na drugi način, testirana mogućnost daljeg prodora džihadske ideje. Kad to smjestite u zapaljivo socijalno stanje u cijeloj zemlji, zbog korumpirane i nesposobne vlasti, eto napretek razloga za brigu.

Ono što je još uvijek sigurno jeste da ovdašnji Bošnjaci muslimani s indignacijom gledaju na svaku vrstu radikalizma u ime islama. Malo ih je otišlo na tu stranu. Ali kako će se ovdje stvari razvijati, nažalost, još uvijek najmanje zavisi od Bosanaca i Hercegovaca.