Trumpov šef kampanje lobirao za koljače i diktatore

Kakav on, takav mu je i klijent, kažu mnogi po SAD-u. Voditelj predsjedničke kampanje Donalda Trumpa, Paul Manafort, u historiji je odavno upisan kao čovjek koji je zastupao mnoštvo zločinaca, u nekim slučajevima čak i pravih koljača, diktatora, najviše kategorije. Pritom se ne misli na predsjedničke kampanje republikanskih kandidata, mada bi se i tu našlo egzotičnih tipova.

Manafort je vodio predsjedničke kampanje Ronalda Reagana, Georga Busha starijeg, Roberta Dolea, ali i Georgea Busha mlađeg, čak i notornog Johna McCainea, da bi od aprila ove godine potpuno preuzeo kampanju Donalda Trumpa. Ali, najužasniji dio njegove karijere ipak čine Manafortovi angažmani izvan SAD-a.

Kao čovjeka bliskog Reaganu, u 80-ima je Manaforta angažirao Jonas Savimbi, angolski visoki časnik koji je preko noći svoje maoističke nazore zamijenio tvrdim antikomunističkim.

Jonas Savimbi

Savimbi mu je samo 1985. platio čak 600.000 dolara kako bi Manafort uvjerio vlasti u SAD-u da počne pomagati Savimbijevu gerilsku pobunjeničku organizaciju UNITA u tipično afrički brutalnom građanskom ratu protiv angolske vlade.

A to je uključivalo i to što ga je Washington proglasio borcem za slobodu i što mu je CIA stala slati velike količine teškog oružja i obuku militanata. Savimbiju se isplatilo. Samo 1986.i 1987. Reaganova administracija opskrbila ga je sa 42 miliona dolara vrijednim materijalom. Zauzvrat, Savimbi se pokazao kao gerilski vođa čija su minska polja stvorila jednu od najvećih populacija invalida na svijetu.

Za demokraciju u Angoli bio je voljan u najmanju ruku isto kao i angolske vlasti, praktično nula, a njegovi su ljudi “simpatizere vlasti” premlaćivali, sjekli im udove, uši, ubijali bez pretjeranog raspitivanja tko je što učinio, uzimali djevojke za seksualno i radno roblje. Center for Public Integrity nazvao je 1992. lobističku tvrtku Manaforta skoro ekskluzivnim pružateljem usluga onima koji najgore krše ljudska prava.

Samo od 1991. do 1992. zaradio je 3,3 miliona dolara. Kenije je, usto, Manafortu od 1990. do 1993. platila još 1,4 miliona dolara za lobiranje kod vlasti u SAD-u za još više pomoći nego inače. SAD je tih godina izrazito kritizirao Keniju zbog policijskog nasilja nad građanima, mučenja po zatvorima, udarima na one koji su štrajkali glađu. Ali, Manafort je s partnerima obavio svoj posao i brutalna kenijska vlada iz tog doba dobila je, unatoč svemu, još 38,3 miliona dolara pomoći.

Manafortov klijent bio je i Mobutu Sese Seko, jedan od najgorih diktatora u Africi ikad, jedan od onih po kojima su se mjerile kasnije diktature diljem svijeta.

Mobutu Sese Seko

Njegovi su ljudi vodili državna mučilišta, progonili su sve i svakog po svakoj zamislivoj osnovi, uveli masovna silovanja kao način torture masa. 1989. Manafort je za milion dolara godišnje peglao njegov PR diljem svijeta.

U takvoj konkurenciji još i bezazleno djeluje Manafortov angažman 1985. kojim je režim Ferdinanda Marcosa na Filipinima za 900.000 dolara, opet preko svojih veza u državnom vrhu SAD-a i u medijima, prikazivao kao demokratičan. Unatoč stotinama dokumentiranih slučajeva mučenja opozicije, novinara, aktivista i sličnih, te unatoč tome što je Marcosov režim slovio kao jedan od najkorumpiranijih na svijetu.

Još jedan krasan čovjek, Sani Abacha, gospodar života, smrti i naftnih polja u Nigeriji, angažovao ga je 1998. kako bi ga agresivnom PR kampanjom i lobiranjem na Zapadu prikazao kao vođu nove nigerijske progresivne demokracije.

Sani Abacha

Istodvremeno, u Abachinim zatvorima ljude se mučilo, sakatilo, palilo, čupalo im se zube, ubijalo, cijele etničke skupine su se progonile kako bi se otvorio prostor za zapadne naftne kompanije i njihovo bušenje nafte.

Njemu se s torbom sa 450.000 dolara prije četvrt stoljeća za PR lifting obratio i brutalni somalski diktator Siad Barre.

Jedna od zemalja s najgorim dosijeom kršenja ljudskih prava, Saudijska Arabija, u 80-ima mu je platila milion i pol dolara za to da u SAD-u isposluje da Washington svoje veleposlanstvo u Izraelu ne premiješta iz Tel Aviva u Jeruzalem.

Usto je u 90-ima još radio i izbornu kampanju za bivšeg francuskog premijera Édouarda Balladura, koji je imao nekakvih problema s korupcijom pri prodaji podmornica Pakistanu.

A nisu ga nešto po dobru zapamtili ni u Ruandi. Po Pakistanu je i inače petljao s obavještajnim službama. Sve to da bi svoje bogato iskustvo sad stavio u službu Donalda Trumpa kao budućeg predsjednika SAD-a.