Prostitutke s Jadrana: Posao nam kvare cure iz BiH i Srbije

Prostitutke, kokain i jahte. U toj ljetnoj kombinaciji ovih dana i državni direktori sklapaju milionske poslove, ali policija nikome ništa ne može dokazati…

Sekretarica predsjednika uprave velikog javnog poduzeća, udovica otporna na smjene direktora, dogovara vikendaranžman svom šefu.

S momkom, gradskim šmekerom bez mnogo škole, javlja lokaciju gdje će djevojke biti pokupljene. Momak se ne cjenka. Predsjednik uprave je čest klijent, njegovi su poslovni partneri darežljivi, djevojke se s vikenda vrate sretne i zadovoljne, s dobrom napojnicom-

Istovremeno gospođa sekretarica rješava i vikend-aranžman direktorovoj supruzi. Ona će s djecom i prijateljicama biti smještena u boutique hotelu u Zadru.

Suprug će joj se pridružiti nakon što završe poslovni sastanci na Bavariji 45, vrlo pristojnom jedrenjaku koji je usidren u Sukošanu. Firma poslovne partnere časti dvodnevnom plovidbom na Kornate.

“Dobri” klijenti

Djevojka koja mi govori o tom izletu i dalje se predstavlja kao studentica ekonomije, stara oko 26 godina, tamne kose, ne pretjerano bujnih prsiju, ali bujnih očekivanja od mladenačkog života. Uostalom, starije prijateljice su joj uvijek govorile da žive život kao na filmu…

Brineta se od svoje dvadesete bavi prostitucijom, imala je, kaže, sreće da “ima dobre klijente”. Mnoge zaglave u paklu droge ili od ruke posesivna svodnika, a često upadnu u kriminalni milje.

Tu se pretvore u vječne ljubavnice u zlatnom kavezu. Jedna se djevojka, govori mi brineta, toliko zaljubila u svog sponzora, poznatog zagrebačkog kamatara, da nije mogla podnijeti da je ostavi.

Kad je on prekinuo vezu, ona je zakupila nekoliko jumbo plakata na najprometnijim zagrebačkim cestama i napisala mu “Molim te, vrati se, volim te”. S brinetom sam razgovarala nakon što je se vratila s jahte na kojoj je bio onaj spomenuti “predsjednik uprave”.

U Sukošan je nju i tri prijateljice dovezao njegov vozač. Čekao ih je ručak u obližnjem restoranu. Jele su neslani rižoto. Nikad, kaže, ne jedu začinjeno, “ljuta hrana nezgodna je poslije za seksualni odnos”. Direktor i partneri stigli su predvečer.

Svi su se zajedno ukrcali na brod, skiper je krenuo put Kornata, brod se usidrio u jednoj od usamljenih uvala, među opustjelim otocima. Put je, kaže brineta, uvijek dovoljno dug da se imamo vremena svi upoznati.

“Volim se pripremiti, da barem otprilike znam čime se bave osobe s kojima ću biti, što rade, što vole. Ponekad se znalo dogoditi da u ekipi bude čovjek s kojim sam već negdje bila, u tom slučaju sve ide lakše jer se znamo”, priča dalje brineta…

Biznismen tražio od nje da laje i mijauče

Brineta mi otkriva kako je “za izlet” na Kornate dobila 2000 eura, za razdoblje od petka popodne do nedjelje ujutro.

Prosječna zarada za vikend-aranžman inače je oko 3500 do 4000 eura, ali kad je djevojaka više, kao ovaj put, a i radi se o dan i pol, dvije hiljade eura je, kaže, prihvatljivo.

Cijene su na tržištu manjeviše standardizirane, seks s dvojicom je 400 do 500 eura, cijela noć u hotelu s jednim muškarcem iznosi minimalno hiljadu eura, s dvojicom dvije hiljade, a dodatne usluge se dižu 150 eura ili čak znatno više za oralni i analni seks, seksualna pomagala, ili izvanserijske želje.

Jednom je, govori, zaigrani klijent tražio da soba bude puna igračaka, volio se vezati, ali nije prelazio u grubost. Bilo je, kaže, i zahtjeva koji su prelazili u ozbiljan neukus, na takve stvari nije pristajala.

Vlasnik jedne velike autokuće tražio ju je da mijauče i laje. Prvi put se prepala da je nastran, a onda je, veli, shvatila da samo voli basne…

Bilo joj je dvadeset godina, rodom iz malog mjesta pokraj Šibenika, kad je u Zagreb došla studirati ekonomiju.

Otac joj je pomorac, majka medicinska sestra, treće je od petero djece u obitelji. Njezina priča nije tužna. Dolazi, kaže, iz situirane, tradicionalne i harmonične obitelji, ovo što radi, smatra čistim biznisom.

U sve je ušla slučajno. U Zagrebu je u mondenom jarunskom lokalu upoznala muško društvo, viđala se s njima nekoliko vikenda za redom, jedan od njih poslije joj je postao “veza” za poslove.

Čovjek drži teretanu, bavio se svojedobno profesionalno sportom, gradski dečko, kaže brineta.

“Ne maltretira me, uvijek nam sredi vrhunske klijente, većinom poslovnjake. Kad mi je prvi put predložio da odem s njim i njegovim prijateljima na vikend, nisam bila sigurna želi li samo zabavu ili će mi to i platiti, pa sam ga pitala”, smije se brineta.

Iznenadio se, uglavnom se cure prave naivne, neke to, zapravo, i jesu, ali one poslije i nagrabuse, jer se ne znaju postaviti, pa pristaju na svašta.

Jedna je tako otišla s klijentom na put izvan Hrvatske. Ništa na tom putu nije bilo kako su dogovorili – ostala je dulje od planiranog, a njezine usluge koristio je i njegov prijatelj.

“Meni se to, kaže brineta, ne može dogoditi. Ako mi ne odgovara, ne idem, ili odustajem. Imala sam klijenta koji je prvih nekoliko puta bio zaista ‘clean job’, kako mi kažemo za jednostavno odrađen seks. Čak mi je bio i toliko simpatičan da sam s njim znala ostati i nakon seksa popiti čašu vina u hotelu ili u njegovoj kući. Dolazila sam mu u stan kad je bio sam. Bio je toliko pažljiv da mi je novac stavljao u torbicu dok sam ja na toaletu. Uvijek je ostavio sto eura više. Za lak za kosu, tako je govorio. No jednom prilikom sam vidjela da je strašno nervozan. Seks je bio malo grublji, no nije mi smetalo. Kad je završilo, htio je još, ali ja sam za dva sata imala dogovoren izlazak u resort izvan Splita s kolegicom. Poludio je, zagalamio, nije me udario, ali je bio vrlo neugodan, svašta mi je izgovorio, da ne mogu ja kurva odlučivati što ću, da je on taj koji odlučuje i tako svašta. Pobrala sam novac i otišla. Mjesecima se poslije ispričavao, pritiskao moju ‘vezu’ da opet dođem, nudio je svašta, ali više nije bilo tog novca zbog kojeg bih se vratila. Imam sreću što imam svoj stan, super zarađujem, pred kraj fakulteta sam, radim honorarno knjigovodstvene usluge pa i tu zaradim, jednostavno nisam prisiljena trpjeti budalu. Zlo mi je došlo kad sam ga srela nekoliko mjeseci nakon toga na Snježnoj kraljici. Zbrisala sam nakon prvog laufa”, smije se brineta.

Uz prostituciju često ide i droga.

Toliko sam kokaina povukla da sam dva sata skakala po palubi

“Kad sam tek počela, toliko sam na jahti na Hvaru povukla kokaina da sam po palubi skakala u sandalama dva sata u komadu. Bilo nas je nekoliko cura i rečeno nam je da ni u ludilu ne ulazimo na brod u cipelama, dakle, isključivo bose. Stvari smo odložile u sobe. Kako navečer više nisam znala za sebe, pilo se cijeli dan, ja sam zaboravila na upozorenje, obula sandale i potpeticama skačući izbola tikovinu na podu. Sutradan, kad su svi došli k sebi, vlasnik je toliko poludio da mi je najprije opalio šamar, potekla mi je krv iz nosa, danima sam imala masnicu, a onda pobacao sve cipele, moje i mojih kolegica, u more. Nije nam ništa platio, napravila sam mu štetu u hiljadam eura. Nakon toga sam se opametila i shvatila da moram odlučiti, ili ću se ovim poslom baviti kako treba, ili ću se uništiti”, kaže brineta.

“Vikend-zabave na jahtama ili u vikendicama su specifične. Meni osobno draže su takozvane ‘gaže’, dođeš, odradiš i odeš. Višednevna druženja su zahtjevnija. Sve je uvijek puno cuge, hrane, droge, svira glasna muzika, recimo na brodu se pusti do maksimuma, kako se ne bi čulo što se radi u sobama u potpalublju, jer bilo je situacija kad su na brodu bile i žene, poslovne partnerice, prijateljice, što već, one su iz nekog razloga važne organizatoru. Zabavljaju se kao dio ekipe, ali muškarci paze da se pred njima ne izvodi baš svašta. Zanimljivo, one sve kuže, ali se prave da ne vide. Te kombinacije, kad su i žene dio zabave, najčešće menadžerice ili vlasnice firme, najgore su. Uglavnom se prema nama curama drže svisoka. Bude mi smiješno, ne znaju da ja zarađujem duplo više nego one”, kaže djevojka.

Kupuju im darove, torbe, cipele…

“Na takvim mjestima se danas sklapaju milijunski poslovi, kupuju se političari, svega sam se nagledala. Misle da sam glupa, da ne kužim da je riječ o državnim firmama, o našim novcima. Nevjerovatno!”, kazuje brineta s jahte.

Mašta da će se poslije baviti privatnim poslom, a u sustav ne želi jer joj se u svakoj većoj tvrtki može dogoditi da počnu “ispadati kosturi iz ormara”, recimo, da joj šef bude bivši klijent…

Neke su mušterije, kaže dalje, jako darežljive. Kad su u gradu, žele da uvijek bude slobodna, kupuju joj darove, cipele, torbe, rjeđe nakit.

Ima i neobičnih darova. Jedan joj je kombijem dovezao antikni pisaći stol, stariji poduzetnik kojem u Dubrovnik dolazi svaki mjesec ostavio joj je maslinik, a dobila je i vrijednu sliku.

No ima u njezinu poslu i škrtica. Arhitekt srednjih godina svaki put usitni valutu, pa je zakine za deset, dvadeset, trideset eura. Kaže da nema ostatak, ostale su mu još samo krupne novčanice. Iz inata mu je napakostila tipično ženski.

Ostavila je u autu naušnice, donje rublje ispod sjedala i namrljala ga šminkom. Nedugo zatim, kaže, prestao ju je zvati.

Kad je počela raditi, sve je išlo preko “veze”. Danas ima nešto svojih klijenata o kojima “veza” ne zna ništa, radi se o strancima koje upozna ljeti po luksuznim klubovima.

Svjedočila je situacijama u kojima cure tokom seksa dopuštaju šamare, čupanje za kosu ili uriniranje. Tvrdi da se toga grozi, ali nema ništa protiv seksa sa ženama.

Sve to, ponavlja, smatra biznisom. Pitam je boji li se spolnih bolesti. Kaže da su klijenti uglavnom oženjeni, što je u njezinu poslu najsigurnije.

Ima samo jednog s kojim spava bez zaštite Njemu papreno naplaćuje: 3000 eura po satu. Čovjek je stranac, bavi se umjetninama. Ima i puno mušterija koje hrvatska javnost dobro poznaje. Na njihov spomen brineta se smije i dodaje:

Sportaši vole cure iz Srbije i Crne Gore

“A ništa, ima trtaroša koji me još danima mole da nikome ništa slučajno ne kažem. Najdarežljiviji su građevinski preduzetnici i direktori velikih preduzeća. Političari uglavnom nemaju novca, njih s curama časte ovi prvi ili drugi. Političari su i najdosadnija klijentela. Jedan mi je prije nego što se išta dogodilo pričao o nijansama privrednog programa njegove stranke i ostalih. Bože sačuvaj. Sportaši su najgori od svih. Grubi su, bahati, neugodni, vulgarni, nemaju granicu, i misle da za svoj novac mogu dobiti baš sve što žele. Upoznala sam nekolicinu za koje mogu reći da naginju gospodi, ako se oni uopće mogu nazvati tim terminom. Drogiraju se više od ikoga, uvijek imaju kokain sa sobom, barem ovo što sam ja imala prilike vidjeti. Gori od njih su još samo balavci, pripadnici zlatne omladine. Sportaši vole cure iz Srbije i Crne Gore. Srpkinje su razuzdane, i s njima je uvijek dobra zabava. Naše cure su, istina, dosta uštogljene, pogotovo kad su u pitanju ‘razvikane’, javnosti poznate Hrvatice. One stalno gledaju snima li ih neko mobitelom i drže se rezervirano sve do samog čina. Neke su se cure zeznule jer su s usporedo s ovim gradile karijeru modela, pjevačice, glumice, hostese, voditeljice… A ne ide to zajedno”, kaže brineta.

U Hrvatskoj je trenutno aktualno samo jedno veliko suđenje za organiziranje prostitucije na jahtama.

Glavni akter tog procesa je Slobodan Dubajić Dabi (61), nekoć poznati zagrebački trener borilačkih vještina. Dabi se tijekom rata preselio u Beograd i ondje otvorio javnu u kuću u kojoj su česti gosti bili prilično opaki tipovi, ubojice i ratni zločinci, poput Arkana.

Za seks s trojicom – 2000 eura

U srpskim medijima je jako odjeknula vijest da mu se u Hrvatskoj sudi zbog prostitucije na jahtama.

Prije desetak dana se pojavio na Općinskom sudu u Zadru gdje mu se sudi za djelo iz 2007. godine, kada je sa 50-godišnjim Zadraninom bio uhićen zbog sumnje da je organizirao elitnu prostituciju na šesnaest metara dugoj motornoj jahti u Biogradu.

Sa Zadraninom je Dubajić tražio cure za Talijane koji su za druženje izbrojili čak 4000 eura. Jedna od uhapšenih djevojaka u toj akciji, A. M. iz BiH, koja studira u Zagrebu, govori perfektno četiri strana jezika i zaradom od prostitucije finansirala si je studij.

Iako su srpski mediji nagađali da će u čitavoj priči Dubajić početi listati svoju crnu biljiženicu i otkrivati imena klijenata, ali i djevojaka od kojih su neke danas slavne televizijske voditeljice ili pjevačice, to se nije dogodilo.

Slučaj polako pada u zastaru, a na sudu se, osim Dubajića, nije pojavio niko od šestoro pozvanih svjedoka. Policajci su izračunali da je Dubajić od elitnog seksturizma zaradio najmanje 1,8 miliona kuna.

Kasnije se – nakon jahti – prebacio i u zagrebačke hotele, a recepcioneru bi za svako naručivanje djevojaka u džep stavljao 50 eura.

O jahtama u svom je iskazu detaljno govorila i Sara S., akterica najvećeg takvog procesa u Hrvatskoj 2011.:

“I. me pozvao na jahtu u trogirsku marinu. Dočekala su nas dvojica … Za seks s trojicom nas dvije smo dobile 2000 eura. Mjesec dana poslije na poziv I. otišle smo opet na jahtu, u marinu u Kaštel Gomilicu…”

Danas su cijene znatno niže, doznajemo od brinete:

“Konkurencija je žestoka, a cure iz Srbije i Bosne su puno jeftinije. Ko želi uštedjeti, ide u Crnu Goru. Već se zna da u nautičkom naselju Porto Montenegro, u Tivtu, cure provedu čitav dan na jahti i za to uzimaju samo 500 eura….”

“Jahte su mi najbolje, to je pravi raj”

Tomislav K., koji je svoja iskustva žigola javno ispričao u knjizi “Povratak hrvatskog žigola”, kaže da su mu iskustva s jahti najdraža.

“Posao kojim se bavim nije tako lijep kako ljudi misle, ali kad odete na more, na pučinu, to je ipak vrhunac zadovoljstva”, kaže mišićav, nabildan mladić, koji se ovim poslom počeo baviti skoro slučajno – prvi put da zabavi prijateljicu, a potom zbog krize koja je preživljavanje od dotadašnjeg posla učinila nemogućom misijom.

“Imate ovdje svašta”, kaže on.

“Udanih žena rastavljenih, imate parova. Jednom sam išao na more s parom koji je, kako sam skužio, svako malo dovodio nekoga da im unosi živost u brak. Kad dovedu profesionalca, nemaju problema – mi nismo neki bezvezni tipovi s oglasnika, ocvali, štajaznam, neuredni, zapušteni. Zna se kako morate izgledati i kako se držati ako ste u ovom poslu – ne zovu vas zbog duhovne ljepote, mada ja ni to ne podcjenjujem, ali s tim se ne bih kruha najeo”, veli Tomislav.

Kaže nam kako je na svojim “akcijama” susretao svašta – orgije su dosta česte, a jednom se nasmijao od srca kad ga je muž zamolio da njegovu suprugu na palubi tuče plivaćim perajama.

“S vremenom, te stvari sve više promatrate kao posao”, nastavlja Tomislav, dodajući da ga je uvijek strah toga da će ga žena koja ga je nazvala, biti “kramp”.

“To, dakako, nikad ne bih rekao pred njima, ali katkad vas doista nazovu i žene u trećoj dobi. Neke od njih u to doba “polude”. Jedna ugledna poslovna žena, koja je nekoć držala butik u centu Zagreba, priznala mi je sasvim otvoreno da je ulaskom u četrdesete počela sve snažnije osjećati kako joj život curi, pa se pobrinula da nadoknadi sve propušteno.”

“Onda je stala nadoknađivati te minuse, i mislim, koliko sam sudjelovao u tome i pratio sa strane, da joj je to pošlo za rukom u toj mjeri da više nema za čime žaliti. Uostalom, mislim da je u pravu – vidite da vam sve materijalno malo vrijedi, ono što je u životu važno jesu život, ljubav, seks, nježnost, zapravo, ono što vam nikad nitko ne može uzeti- u pomalo filozofskom tonu završio je Tomislav K, koji se uskoro povlači iz posla, jer je skupio dovoljno novca da može sam započeti privatni bizinis konvencionalna tipa.”

U knjizi “Povratak hrvatskog žigola” opisana su, iskreno, pomalo sirovo, njegova iskustva, koja zapravo i ne nalikuju na film – kad se izvučete ispod svih tih tjelesa, kad preživite sve te nalete znoja, feromona, estrogena i druge čulne nadržaje svijeta profesionalnog seksa i život vam učini nekako vrednijim. I Tomislav je u svijetu prostitucije naišao na osobe koje gledamo s ekrana, na moćne i ugledne, slavne…

Neke su od njih bile upravo njegove klijentice.