U domu Sarajke Jasmine Štete: Nedostaje čar minulih Bajrama (FOTO)
U domu Jasmine Štete u sarajevskom naselju Kovačići sve odiše pravom bajramskom atmosferom u iščekivanju najradosnijeg muslimanskog praznika Bajrama. Uz mirise baklave napravljene od domaćih jufki i jela koja iščekuju svoje prve goste, na rano bajramsko jutro Jasmina otvara svoja vrata za unučad, djecu, prijatelje i komšije.
Jasmina, poput brojnih drugih domaćica, tradicionalno danima prije Bajrama sprema specijalitete kako bi prvi dan ovog velikog muslimanskog praznika svoje najbliže i sve one koje dođu na tradicionalno čestitanje, dočekala sa sofrom punom bajramskih jela. Upravo tradicija nalaže da se u danima Bajrama čiste i raspremaju kuće i avlije te prave najslasniji kolači i ukusna jela, kako bi trpeza bila obilnija nego u običnim danima.
Uz pomno raspremljenu kuću, pažljivo smještene ukrase, jastuke i zategnute plahte, Jasmina najviše vremena provodi u kuhinji gdje od jacije namaza, posljednjeg dana ovogodišnjeg ramazana, kuha omiljena jela svojih unučadi, sina, kćerke i drugih prijatelja koje očekuje.
“Cijelu noć je bila priprema, poslije sabah-namaza počinju dolaziti djeca i unučad, ručamo ili doručkujemo. Ujutru prvi sin dolazi sa unučadima, kćerka prvo obiđe svekra i svekrvu, pa onda meni dođe sa djecom. Zatim od sestre sin, od tetke kćerka i mlađi, tako cijelu dan: ovaj dolazi, onaj odlazi. Bude lijepo, unučad mi se okupe, to je najveće moje blago i radost. Popodne oni odu, ja ostajem sama, sutradan dolaze moje mlađe kolegice i ja odlazim treći dan u obilazak svoje familije, jer ima i starijih od mene, i prijatelja. Tako se dočekuje Bajram”, kaže Šteta u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
Pripremanje i sušenje jufki na čaršafima
Dodaje kako svakom svom gostu namjenski i ponaosob priprema posebnu hranu koju oni vole. Centralno mjesto na njenoj trpezi svakako zauzima baklava od domaćih jufki koje danas pravi rijetko koja domaćica.
Radost na licima njenih gostiju najveći je razlog zbog kojeg je spremna potrošiti sate i sate na spremanje ove najpoznatije bajramske slastice. S druge strane, oduvijek se smatralo da je dobra baklava odraz kulinarskog umijeća svake domaćice dovedenog do savršenstva kroz godine iskustva.
Jasmina podsjeća kako se baklava priprema sa vučenim tijestom, složenim u više slojeva između kojih se dodaje smjesa mljevenih ili sjeckanih oraha. Njen recept je da se nakon rezanja i dužeg pečenja, baklava zaljeva otopinom šećera ili meda i vode kojoj se može dodati i limunov sok.
“Jučer sam odlučila da napravim baklavu, malo sam iscrpljena od posta, a jufke se trebaju razvijati. Uvijek sam pravila sa domaćim jufkama. Jufke se zakuhaju, malo odstoje, onda se razvijaju polagano, moraju biti dobro tanke, pa se suše po čaršafima, jedno pola sata se suše. Tirit sam napravila prije na dan, pa sam prosušila u tepsiji. Orahe sam sjeckala svaki dan pomalo, da mi je sve spremno. Prvi zaljev sam jučer uradila, a sada ide jači za sjaj jufke. Puno je drugačija ova baklava, ljepša je kad se razvijaju jufke, to je nešto jako posebno”, pojašnjava Šteta.
Sogan-dolma, miješana dolma, bamija, šiš-ćevap, povrtna čorba, meso u zemljanoj posudi i pilav sa povrćem, kako kaže Jasmina – nezaobilazni su na bajramskom ručku, koji je prilika za neobično radosne razgovore, šale i smijeh što jača zajedništvo porodice.
“Onda pravim pite: zeljanica, sirnica, svako voli drugačije, unuk jedan voli sirnicu, kćerka voli zeljanicu, zet voli burek, sir, buredžike obavezno pripremim, cijelu noć to pravim, malo je vremena za sve to. Bude mi žao, ramazan ode, ko će dočekat sljedeći… Ja ću pripremiti i palačinke, oni će sigurno pojesti to, nemam snage više da pravim”, govori kroz smijeh Jasmina.
Bajrami su ranije bili radosniji
Iako živi sama, kako kaže, nastavlja tradiciju dočekivanja Bajrama koju je njegovala njena porodica. Prisjećajući se svog odrastanja na Mejtašu u Sarajevu, ističe da su Bajrami nekada ranije bili ljepši, radosniji i mirisniji.
Dodaje kako su se u to vrijeme prijatelji, rođaci, znani i neznani puno više posjećivali, sastajali i družili. Mještani mahala su se međusobno natjecali čije avlije će biti ljepše, a momci i djevojke su se gizdali pred večernje šetnje.
“Bajram je puno drugačiji bio prije, to je drastična razlika. Tada mi je bila majka rahmetli živa, bilo je u mahali, ipak to, sve je drugačije. Bajram je Bajram, ali je prije bilo bolje. Draže mi je sada što je to uzelo maha, omladina se raduje u ramazanu, osjeti se to, međutim, vjerovatno zbog toga što mi je bila živa majka, nana, tetka, pa mi je to bilo draže. Ujutru su poslije sabah-namaza dolazili ljudi iz džamije, na kahvu, na kolač, onda se raziđu kućama onda ujutru majka svu novu odjeću pripremi, kuća sva blista, mjesec dana se priprema sve za Bajram. Puno mi je draže bilo tada, ali je i danas isto lijepo”, govori Jasmina.
Dodaje kako joj kao majci, vjerniku, a prvenstveno kao čovjeku, itekako teško padaju trenutna dešavanja u svijetu, posebno u mjesecu ramazanu.
Na Bajram se, kako kaže, prisjeća i podsjeća na one muslimane u čijim zemljama bjesni rat, gdje se dešavaju napadi, gine se, iseljava i bježi pred siromaštvom.
“Tužno je… ova dešavanja su sada u svijetu, pa remeti to ovaj osjećaj, ali nadam se da će biti sve uredu. Ova situacija cijela u svijetu, pokvari nekako to, sve strahujem hoće li opet nešto negdje buknuti, to mi je malo teško. Ali, hvala Bogu, nadat se da će biti mirno i fino za Bajram”, zaključuje Jasmina.
