Zašto CIA skriva svoju kolekciju slika?
Jedna od neobičnijih tajni u vezi CIA-e jest zašto ta američka obavještajna agencija tako ljubomorno krije svoju kolekciju od 29 apstraktne umjetnine.
Zbirka je već samim time postala jedna od najzagonentnijih na svijetu, kao i zato što se CIA brani da mnoštvo podataka o njoj, pa tako i kako neka djela uopšte izgledaju, mora držati tajnom jer joj umjetnine trebaju za trening njenih analitičara.
Oklop tajnovitosti počela je 2008. razbijati 42-godišnja umjetnica iz Oregona Johanna Barron, opisuje CNN, koja je te godine po prvi put slučajno naišla na dvije fotografije tih apstraktnih umjetnina iz fotografske serije “Američki indeks sakrivenog i nepoznatog”. I tako je stala kopati. Doznala je da je umjetnine CIA-i darovao 1968. pokojni mešetar i kolekcionar umjetninama Vincent Melzac.
Pokušala se koristiti Zakonom o pravu na pristup informacijama, jer ipak je riječ o državnoj agenciji i državnom vlasništvu plaćenom javnim novcem, ali ju je CIA uspješno odbila obrazloženjem da su njeni upiti previše općeniti. No, Barron je počela istraživati unaokolo i pritom uspjela prikupiti mnoštvo dokumenata o kontaktima Melzaca i CIA-e, kao i do brojke od tačno 11 umjetnina koliko je CIA od njega dobila.
Uspjela je, također, ući u trag holivudskim filmovima koji su snimani u centrali CIA-e u Langleyju u kojima su tu i tamo u kakvom drugom planu, u nekom zaboravljenom uglu, cenzorima uspjeli promaći prizori slika.
Barron je na osnovu toga stala dešifrirati kako svaka pojedina izgleda, kakve je veličine, da bi konačno sama naslikala njihove više, manje vjerne replike.
Njeni radovi sada su izloženi u Contemporary Jewish Museum u San Franciscu u sklopu izložbe “Chasing justice”.
