Izlazak Velike Britanije bio bi strahovit udarac za EU

Evropska unija bez Velike Britanije bila bi financijski siromašnija, manje ekonomski liberalna, manje atlantistička i manje sklona budućim proširenjima, piše u analizi Reuters.

Britanski glas za izlazak iz EU-a na referendumu 23. juna nanio bi težak udarac samopouzdanju Evropske unije i njenoj međunarodnoj poziciji, odstranivši joj drugo najveće gospodarstvo i jednu od dviju glavnih vojnih sila.

Nanio bi velik udarac i zajedničkom proračunu EU-a i pomaknuo ravnotežu s otvorenog, konkurentnog gospodarstva kakvo zagovaraju Holandija, Švedska i Irska i srednjoevropske države članice prema protekcionizmu i snažnijoj zakonskoj regulaciji.

Čak i uvjereni evropski federalisti priznaju da je Velika Britanija dala velik doprinos otvaranju zajedničkog evropskog tržišta, promicanju vanjske politike usmjerene prema van i pragmatične, empirijske administrativne kulture.

“Izgubili bismo suštinsku vrijednost Velike Britanije – njenu globalnu geopolitičku viziju, ekonomski razum i finansijski i pravni know-how”, rekla je Sylive Goulard, francuska zastupnica u Evropskom parlamentu iz redova liberala (ALDE).

Pobornici jače integrirane političke unije utemeljene na 19 članica eurozone ne bi imali razloga za slavlje, jer bi euroskeptici u drugim državama članicama bili ohrabreni da i oni traže redefiniranje svojih odnosa s EU-om i referendum o članstvu.

“Pravi rizik nije ostanak Velike Britanije u EU-u, nego glas za izlazak, što bi moglo potaknuti dezintegraciju cijele Evropske unije”, rekao je bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt.

Uvjereni federalist, on je zastupao Europski parlament u pregovorima s britanskim premijerom Davidom Cameronom i drugim evropskim čelnicima u februaru koji su doveli do dogovora kojim je Velika Britanija definitivno izuzeta iz deklariranog cilja EU-a “sve tješnje Unije”.

“Brexit bi priču o EU-u pretvorio u priču o dezintegraciji a ne integraciji”, upozoravaju naučnici londonskog Centra za evropsku reformu u izvješću “Evropa poslije Brexita: izbavljena ili izgubljena?”

Jedno je sigurno, EU bi puno vremena i energije u iduće dvije godine ili više potrošio na natezanje oko uvjeta izlaska i budućih odnosa Velike Britanije s Unijom.

Osim toga, čini se da je istorijska francusko-njemačka osovina EU-a preslaba da bi postigla dogovor o bilo kakvom značajnijem jačanju eurozone, barem dok ne prođu izbori u obje zemlje 2017.

“Ne mislim da se Europa može transformirati i učiniti odvažan korak naprijed u integraciji sa sadašnjom političkom ekipom. Možda s njihovim nasljednicima”, rekla je Goulard.

Nepopularni francuski predsjednik Francois Hollande u posljednjoj je godini mandata, dok njemačku kancelarku Angelu Merkel ograničava otpor njemačke javnosti velikom priljevu izbjeglica i migranata i bilo kakvoj novoj podjeli rizika s južnim članicama eurozone.

Odnos snaga europskih lidera promijenio bi se kada bi se Velika Britanija povukla. Njemačka bi izgubila protutežu francuskom gospodarskom intervencionizmu, a Francuska bi izgubila svojeg glavnog partnera u potpori evropskim vojnim misijama u Africi i drugdje.

Evropa bi možda bila manje sklona suprotstaviti se Rusiji ili surađivati toliko blisko sa Sjedinjenim Državama.

Evropska unija bila bi i dalje podijeljena na većinu zemalja koje dijele euro i manjinu koja ga još nije uvela ili je glasala protiv njegova uvođenja. No te zemlje – Švedska, Danska, Poljska, Češka, Mađarska, Bugarska, Rumunija i Hrvatska – imale bi manji utjecaj bez Velike Britanije kao glavnog finansijskog središta izvan eurozone.

Guntram Wolff, njemački ekonomist koji vodi ekonomski think-tank Bruegel iz Bruxellesa, rekao je da je establišment u Berlinu jako zabrinut zbog mogućeg Brexita, strahujući da bi “ostao sam sa svim onim rastrošnim mediteranskim zemljama sklonim redistribuciji i da će morati plaćati za njih i udaljiti se od liberalne, protržišne, TTIP Evrope. To je taj veliki Angst.”

EU bi pak morao smisliti kako nadoknaditi britanski doprinos zajedničkom proračunu, većina kojeg odlazi siromašnim regijama i poljoprivrednicima.

Velika Britanija treći je neto uplatitelj u EU proračun nakon Njemačke i Francuske. U periodu od 2010. do 2014. svake je godine u evropsku blagajnu uplaćivala prosječno 9,23 milijarda eura više nego je primala. U evropski proračun morala bi uplaćivati još najmanje dvije godine prije nego iziđe.

Prijatelji Britanaca izgubili bi snažnog saveznika u pitanjima kao što su potpora slobodnom i neograničenom tržišnom takmičenju, ograničavanju državnih potpora industriji, otporu usklađivanju poreza i protivljenju preprekama u trgovini s Kinom i drugim gospodarstvima u nastajanju. Otišao bi i centar istraživanja i inovacija koji velikodušno podupire EU.

“Bojim se da bi bez Britanaca Evropa bila manje otvorena, manje liberalna”, rekao je jedan švedski diplomat. “Zbog toga bismo teže pobjeđivali u ekonomskim raspravama.”

London je najviše podržavao proširenje EU-a na 12 zemalja srednje i istočne Europe 2004. i 2007., jednim dijelom zbog svojeg uvjerenja da će veća Europska unija usporiti centralizaciju.

Nijedna druga zemlja ne bori se više za ambiciozne trgovinske sporazume sa SAD-om, Kanadom, Japanom i drugim velikim gospodarstvima.

Bez energične britanske potpore, manje je vjerovatno da će Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) o kojem pregovaraju Bruxelles i Washington biti sklopljeno. Njemački i austrijski birači zabrinuti su zbog zaštite podataka i privatnih arbitražnih sudova, a Francuzi zbog tzv. “frankensteinske hrane” iz SAD-a – govedine tretirane hormonima, pilića dezinficiranih klorom i genetski modificiranih usjeva.