Mostarski platani postali legla šišmiša i izvor zaraze
Mostarski platani, kojima se dičio grad na Neretvi, nebrigom vlasti su postali legla šišmiša i izvor zaraze za biljni svijet, kazao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) magistar poljoprivrede pejzažne arhitekture Bojan Spasojević koji svoje znanstvene radove temelji na potrazi za rješenjima za spašavanje preostalih mostarskih spomenika parkovne arhitekture.
„Devastacija urbanog zelenila je izraženi fenomen u Mostaru za koji nitko ne mari. To se jasno iščitava iz činjenice da je Mostar imao šest spomenika parkovne arhitekture, od čega je danas ostala sam aleja platana iz austrougarskog doba. Ostali su uništeni u ratu i poratnom razdoblju, jer nisu bili adekvatno održavani, a imali su svakakva oštećenja. Tu su stare košćele kod Roznamedžijine džamije, lipa unutar Karađozbegove džamije, koje su posječene, te magnolija i paulovnija kod Doma zdravlja i bršljan kod manastira Ortiješ“, kazao je Spaosjević.
Jedina preostala aleja platana je u jako lošem stanju, a program koji je potreban za spas stoljetnih zelenih ljepotana u gradu na Neretvi, odgovorni ne prepoznaju.
– Drvorede čuvali stražari –
Aleja platana od 220 prekrasna stabala zasađena je 1887. godine po nalogu tadašnjeg gradonačelnika Mujage Komadine u čast dolaska princa Rudolfa, koji se 1888. godine vjenčano sa Štefanijom. Prema kazivanjima povjesničara, drvorede su čuvali stražari.
„Danas je ostalo 149 stabala kojima je za opstanak nužno adekvatno konzerviranje. Posebnu pažnju treba posvetiti dijelu Ulice kneza Branimira, koja vodi od Rondoa prema katedrali, jer u toj ulici je najveći problem što je dozvoljen promet velikih vozila i što je to regionalni put, pa susret dva kamiona ne može biti, a da se ne oštećuju stabla“, pojasnio je Spasojević uvjeren da je ta ulica morala biti jednosmjerna.
Uz sve nedaće, kako ističe Spasojević, ni slobodni prostor oko stabala u Mostaru nije poštovan.
„Zemljišni prostor je do kraja zabetoniran, zbog pješačke zone, pa stabla doslovno izlaze na ulice. Tako dolazi do njihovog gušenja i svakodnevnih mehaničkih oštećenja, pored gljivičnih oboljenja koja su posebna tema mog znanstvenog rada.“
Dodao je i kako je na stablima puno gljiva koje dovode do razgradnje unutarnjeg tkiva pri tome narušavajući status stabla. Dugogodišnjim djelovanjem to dovodi do potpunog odumiranja unutarnjih dijelova i propadanje stabala. Spasojević tvrdi kako je zadnja sanacija stabala održana osamdesetih godina.
Krajem prošle godine rađeno je sanacijsko uklanjanje trulih grana, ali Spasojević smatra da je to predaleko od onoga što treba napraviti.
„Da bi se svako stablo konzerviralo kako treba nužno ga je podvrgnuti demografskom mjerenju. Na taj način jednostavnom i pouzdanom metodom prodora zvuka, bez rezova, možemo ustanoviti koliko je tkivo unutra razgrađeno i kakva je unutrašnjost stabla, da bi se pristupilo adekvatnim konzervacijskim mjerama. Postoje suvremene metode kojima se popunjavaju rupe, te vještačke kore kojima se mogu prikriti sva puknuća i koja ne odudara od prirodne “, kazao je Spasojević.
– Mostarski platani relativno su mladi –
Platani mogu živjeti oko 400 godina, a s obzirom na to da je mostarskim oko 130 godina, onda su ta stabla još relativno mlada.
„Ja sam uradio prijedlog i program koji sam predao Gradskoj upravi Mostara, ali mislim da oni to nisu prepoznali kao mjeru koja bi mogla biti tako urađena. Ovdje su se uglavnom rekonstrukcijski zahvati svodili na sanitarne mjere odnosno uklanjanje ogoljelih stabala koja su bila legla insekata. Ali to je opet problem, jer ne možemo nova stabla posaditi gdje su postojeći panjevi, a nema sistematske mašine za uklanjanje. Zato Mostar ima oko 480 panjeva, što u parkovima što na javnim površinama, i zauzimaju mjesta stabala koja bi se trebala posaditi“, istakao je Spasojević.
Mostar je grad sa 29 drvoreda i 6.000 stabala u drvoredima i parkovima, a kad se tome dodaju stabla parkovskih šuma i dvorišta seže do 24.000 stabala. Ovi podaci su rezultat do kojeg je Spasojević došao tijekom svog istraživačkog rada u koji se upustio nakon što je ustanovio da je zelena katastarska karta njegovog rodnog Mostara zadnji put rađena 1973. godine.
Stoga Spasojević od Grada Mostara namjerava tražiti od Hercegovačko-neretvanskog kantona koji je nadležan za drvorede, a ne izdvaja nikakva sredstva, tražiti zaštitu određenog broja stabala u gradu koja imaju kapitalnu vrijednost.
„To su stabla libanonskih cedrova na Musali, atlaskog cedra na Musali, himalajskog cedra kod Narodne biblioteke Mostar, stablo crnog oraha u kampusu Univerziteta ‘Džemal Bijedić'“, zaključio je Spasojević.
