Sveti mjesec u islamu: Šta nudi post

Islamski sveti mjesec Ramazan jeste vrijeme refleksije značenja postojanja i naše uloge u njemu. Post nas vodi iz jednog običnog načina postojanja do jednog u kojem koristimo našu inteligenciju i slobodnu volju da bi se skoncentrisali na ono što je, doista, važno. Kao mjesec u kome je počelo objavljivanje Kur'ana, on nas poziva da tražimo uputu koja je vječna. Govoreći o poznatoj izreci da je kosmos ”insan kebir”, ”ljudski gorostas”, Ihwānu-s-Safā (Iskrena braća), grupa učenjaka, filozofa i mistika iz 10. stoljeća, opisali su svijet kao živeći organizam uporediv sa ljudskim bićem. Kao mikrokosmos, čovjek posjeduje svoje tijelo i dušu, samim tim i univerzum kao makrokosmos. Oba imaju i materijalnu i duhovnu suštinu. Ljudsko biće je dio ovoga svijeta. Međutim, značenje i svrha koje jedan donosi u svijet čini da jedan bude više od zbira fizičkog univerzuma, prenosi Patria.

Svijet stvaranja prezentuje paradoks u kojem prekriva oba (kosmosa), a otkriva značenje koje stoji iza toga. U jednu ruku, to je zatvor koji iskušava ljudsko biće da bude zadovoljan sa materijalnim prohtjevima, slabeći time jedan (od njih dva kosmosa, pr. prev.) ispod njihova dostojanstva i svrhe. Svijet i njegovi užici mogu prekriti pravo značenje iza toga. U drugu ruku, svijet je znak koji se čita da bi se dostigla konačna odrednica. On je mjesto oslobađanja gdje se ljudsko biće može uzdići iznad kratkotrajnog uživanja i shvatiti jednu pravu prirodu. Borba da se prevaziđu iskušenja svijeta sa razumom i voljom je ono što ljudsko biće čini posebnim stvorenjem u kosmosu. Post je čin razuma i volje koji nas vodi preko uobičajenih pojava. Ovdje su Iskrena braća uzela metaforu zatvora da bi opisali našu vezu sa svijetom. ”Znaj, brate moj!” oni bi govorili, ”nisu sve duše koje su došle na ovaj svijet zatočene u njemu kao što, na isti način, nije nužno zatvorenik svako onaj koji uđe u zatvor. Možda osoba uđe u zatvor s namjerom da izbavi zatvorenike iz njega…”

Bivstvovanje na ovome svijetu ne čini nužno od nas njegovim zatvorenicima. Baš suprotno, on nam daje ‘dobru borbu’ pomoću koje mi pokazujemo rješenje i odlučnost da prevaziđemo nevolje neznatnost kratkotrajnog svijeta. Ovo je mjesto gdje Objava i razum vode nas ka našem bjekstvu od zatvora ovosvjetskog postojanja. Iskrena braća to opisuju kako slijedi: ”Poslaničke duše su došle na ovaj svijet da bi spasile ove duše koje su zatočene u zatvoru prirodne baze i uronjene u moru materijalnog postojanja – duše koje su postale zatočenice materijalnih požuda”.

Post nam omogućava da ostavimo materijalni komfort da bismo postigli duhovno zadovoljstvo. U toku posta, mi se sustežemo ne samo od jela i pića u toku dana, već i, što je još važnije, od moralnih zalā i grijehā. Dok postimo mi opstojimo u ovome svijetu, ali ne postajemo puki dio njega. Mi ga nadilazimo. Kao i drugi vidovi obožavanja, post uvodi drugačiji vid povezanosti sa svijetom bez padanja između dvije ekstremnosti, poricanja njegovog postojanja ili potpunoj predanosti njemu. Islamska intelektualna tradicija podržava pogled na svijet koji niti poriče njegovo postojanje niti ga samo ističe. Kur'an prikazuje svo stvaranje kao Božije djelo i kao vrijednost po sebi. Bivstovanja pod uslovom, koja bi Platon prihvatio samo kao sjenovito postojanje, nisu zla sama po sebi niti između sebe, ali mogu biti pokretač moralnog dobra ako su postavljena na odgovarajuće mjesto unutar ukupnog pregleda stvari.

Istina, materijalni svijet predstavlja prepreke i zamke na putu ka duhovnoj perfekciji. Ipak, ne smije se odbaciti sve dotle dok bi to bilo klevetanje Božijeg stvaranja i propuštanje moralnog značaja svjetskog postojanja. Ključ je ”staviti sve na svoje mjesto”, što je originalno značenje arapske riječi za pravdu – ”adl”. Mi možemo biti obmanuti svijetom i zaboraviti na naše pravo mjesto u njemu ili možemo živjeti u njemu da bismo mu dali njegovo pravo značenje i svrhu.

Svijet, ili još preciznije, život na ovome svijetu – ”hayat al dunya” – kako ga Kur'an naziva, nije stvar ili mjesto, već kontekst odnosa, carstvo postojanja gdje principi dobra i zla uzimaju prednost nad fizičkim sastavom zemlje. Svijet, stoga, nije nešto što se opisuje, već kultiviše. Svijet koji nastanjujemo kao ljudska bića je moralni prostor, kontekst vjerovanjā i stanovištā koji definiraju ljudsko stanje. Kako se mi, kao mikrokosmos, ponašamo u ovome svijetu, kao makrokosmosu, oblikujući kurs našeg putovanja. Post je radosna prilika za razmišljanje kroz ovo putovanje uz razum i volju.

S engleskog preveo: hfz. Jusuf Bećoja/Preporod