Dvadeset Izetbegovićevih milijardi

Što su krupnije, laži izgledaju uvjerljivije. One sitne lako padaju u vodu: brzo su provjerljive i omotane nedovoljnom količinom celofana.

Najbolje prolaze najkrupnije laži. Tvorci u njih unose puno pažnje, pa i majstorstva potrebnog za kovanje velikih neistina, posebno ako su one smišljene da se na njih upeca upeca što više ljudi.

Političari su ribari koji najumješnije prave tu vrstu mamaca, u čemu ne zaostaju ni naši pecaroši. To što čovjek zamisli, oni odmah ponude. Odgovore i rješenja na sve probleme oni izvlače kao kockar “kečeve” iz rukava, bez obzira da li se radi o nacionalnim problemima, zapošljavanju ili potrebi za podmazivanjem zahrđale ekonomije.

U četvrtak je nova tura takvih mamaca spuštena u rijeku ovdašnjih ljudi koji su gladni svake vrste vlastitog i kolektivog uspjeha, nade i prosperiteta. Sastadoše se stranački lideri vladajuće federalne koalicije i sve najednom postade ružičasto, optimistično, lako kao perce. Čuj: investiraće se astronomskih 20 milijardi maraka!

No, Bakir Izetbegović (a tom cifrom nas je baš on obradovao) ne bi bio Bakir, onaj što olako reče pa poreče da će u svom mandatu zaposliti 100.000 ljudi, da pred novinare nije iznio i ogromnu rolnu celofana.
Kaže šef SDA i predsjedavajući Predsjedništva BiH da je dogovoreno da se, prije svega, pokrene program 100 najvažnijih projekata za FBiH.
– Tu ima oko 20 milijardi maraka raznih projekata. Valjda će se sredstva naći za to… Ako pokrenemo, do kraja mandata, trećinu toga, napravit će se ogroman preokret u BiH, veli Izetbegović.
Nakon ispaljivanja početnog gromoglasnog đuleta od 20 milijardi, sve se u tren oka razasulo u sitne gelere. Svakome razumnom postalo je jasno da je pomenuta cifra samo zvučni propagandni hitac te da pažnju treba obratiti na ono njegovo “valjda”, “ako” i “trećina”.

Izvukao je šef SDA pouku iz prošle predizborne blamaže, kad je bez celofaniziranja u Federaciji “otvorio” sto hiljada radnih mjesta. Sad se unaprijed ograđuje, stvarajući alibi da, u trenutku kad se uvidi da od tih projektnih “bombona” nema ništa, saspe čitav šleper razloga zbog kojih nije moglo biti onako kako se najavilo i obećalo.

Zaista, ko se može uljuljkivati u vjeri da ova bombastična politička bajka može da se istinski dogodi, kad je istovremeno sa Izetbegovićevom najavom čuo s koliko muke je dogovoreno imenovanje samo jednog direktora. Više se govorilo o postavljenju SDA-ovog čovjeka na čelnu funkciju u Autoceste FBiH, nego i o jednom od famoznih 100 projekata.

Nakon ispaljivanja gromoglasnog đuleta od 20 milijardi, sve se u tren oka razasulo u sitne gelere. Svakome razumnom postalo je jasno da više pažnje treba obratiti na Izetbegovićevo “valjda”, “ako” i “trećina”

Samo su pobrojane neke termocentrale, turizam i još koješta, vrlo uopšteno, kao motor koji će nas povući putem ekonomskog boljitka. A dok su se naganjali oko tog Dženana Salčina, jer je i SBB želio svog čovjeka na naplatnom tronu budućih federalnih putnih magistrala, mogli su – da hoće i da mogu – već realizovati jedan od tih 100 spasonosnih projekata.

Predizborno razmetanje obećanjima i pranje mozga glasačima očito je već započelo. A ko će u tome da prednjači nego oni koji su trenutno na vlasti. Toliko su zabrljali, dok su vladali, da ih može spasiti samo megalomanija nalik obećanju da ćemo osvojiti ovogodišnji nogometni EURO, iako u njegovoj završnici uopšte ne učestvujemo.

Puno smo tegoba i razočarenja doživjeli sa svim našim dosadašnjim vlastima. Pri tome je jedan problem uvijek bio ključni: njihova vjera da je slatka priča njima korisnija učinkovitija od mukotrpne borbe za provođenje reformi, za realizaciju ekonomskih i drugih projekata. Shodno tome su i ulagali: puno više truda u propagandu nego u konkretni posao.

Daleko sam od toga da potcjenjujem najjače stranke i njihove timove. Ima tu potencijala i ljudi kvalifikovanih za kvalitetan rad. No, previše njihove energije troši se na vlastito uhljebljivanje, profitiranje, zamajavanje građana i proizvodnju petardi koje gromko odjekuju u javnosti. Kako onda, od svih tih zadataka, da iznađu vremena i snage da se bave teškim i delikatnim poslovima iz oblasti ekonomije, organizacije države i društva? Tog vremena objektivno nema. A to, onda, objektivno znači da od tih starih političkih lisaca građani ništa dobro za sebe ni ubuduće ne mogu očekivati. Dobiće onoliko koliko su i dosad dobijali.

Tako je sa federalcima. A kakav li tek mamac, ususret novom izbornom okršaju, za svoje lakovjerne ribe sprema Milorad Dodik? Toliko je obmanjivao svoje građane i toliko puta RS proglasio državom da ga jedino vadi obećanje da će, umjesto da se oni pripoje “majčici”, Srbija uskoro da postane dio Republike Srpske!