Zagonetni fenomen: Naučnik neobičnim eksperimentom konačno otkrio zašto ljudi zijevaju?

Naučnici već dugo raspravljaju o tome što uzrokuje zijevanje, ali do danas nisu donijeli konačan zaključak. Ipak, jedna nova teorija donosi intrigantno objašnjenje – i to ono koje nema veze s nedostatkom kisika ili osjećajem umora.

Zijevanje iz naučne perspektive

Prema Cleveland Clinicu, zijevanje je definirano kao otvaranje disajnih puteva i usta kako bi se udahnuo dugačak, dubok dah. “To je složeni mišićni pokret. U svega nekoliko sekundi cijeli disajni put se širi, a mišići oko grla (ždrijela) se intenzivno istežu ili zatežu. Drugi naziv za zijevanje je oscitacija.”

Iako je zijevanje uobičajeno, naučnici ga još uvijek smatraju zagonetnim fenomenom. Uobičajeni okidači uključuju umor, dosadu, buđenje ili stres, a zijevanje se može potaknuti i posmatranjem ili slušanjem drugih kako zijevaju.

Nova teorija: Hlađenje mozga

Andrew Gallup, naučnik sa Univerziteta u New Yorku u Oneonti, razvio je teoriju tokom svojih studentskih dana. Pitao se je li zijevanje možda povezano s hlađenjem mozga. Prema Gallupovoj teoriji, naglo otvaranje čeljusti potiče protok krvi oko lobanje, što pomaže regulaciji temperature mozga. Udah zraka prilikom zijevanja također donosi hladniji zrak u tijelo, dodatno hladeći mozak.

Provjera teorije

Gallup je odlučio testirati svoju hipotezu. U eksperimentu su učesnici držali tople, hladne i sobne obloge na čelu dok su posmatrali druge ljude kako zijevaju. Rezultati su bili zanimljivi:

Kod učesnika s toplim oblogama, zijevanje je bilo zarazno u 41% slučajeva.

Kod učesnika s hladnim oblogama, zijevanje je palo na samo 9%.

Osim toga, učesnici koji su disali kroz nos – što je efikasniji način hlađenja mozga od disanja na usta – nisu uopće zijevali. U drugim grupama, između 45% i 54% učesnika zijevnulo je barem jednom.

Gallup je također zamolio učesnike da izmjere temperaturu usta prije i poslije zijevanja. Otkrio je da temperatura raste neposredno prije zijevanja i pada nakon njega, što dodatno podržava njegovu teoriju.

Održavanje budnosti?

Gallupova studija zaključuje kako zijevanje nije znak da trebamo spavati, već upravo suprotno – mehanizam koji nam pomaže ostati budnima i pažljivima. U društvenim situacijama zijevanje bi moglo služiti kao način održavanja budnosti i mentalne efikasnosti grupe.

Međutim, Christian Hess sa Univerziteta u Bernu kritikovao je Gallupovu teoriju tvrdeći kako njegovi eksperimenti ne nude dovoljno uvjerljive dokaze.