El Chapo će ostatak života provesti u zatvoru ADX
Ministarstvo vanjskih poslova Meksika odobrilo je izručenje narkobossa El Chapa SAD-u, nakon što su dobili potvrdu da za njega neće biti tražena smrtna kazna.
No, iako je El Chapo izbjegao smrtnu kaznu, nema sumnje da će služiti doživotnu robiju, a mnogi nagađaju kako bi kaznu mogao služiti u najčuvanijem zatvoru u Americi i jednom od najčuvanijih zatvora na svijetu – ADX u Florenceu u Koloradu.
To je inače zatvor u kojem kaznu služe najgori od najgorih, najtraženiji teroristi, ubice i kriminalci, a sistem u ADX-u je takav da je zatvorenicima praktički isto kao da su osuđeni na smrtnu kaznu.
Među ostalima, “stanovnici” zatvora su Dzhokhar Tsarnaev, bombaš bostonskog maratona, potom Ramzi Yousef, koji je planirao bombardiranje Svjetskog trgovačkog centra 1993. godine, potom deseci Al-Qaedinih operativaca koji su odgovorni za brojne bombaške napade, među kojima je Abu Hamza al-Masri, desna ruka Osame bin Ladena.
ADX je dom i Albanca s Kosova, Eljvira Duke, koji tamo služi doživotni zatvor zbog planiranja napada na američke vojne centre, te više američkih ekstremista i ubica.
“Čim prođu kroz ulazna vrata, možete to vidjeti na njihovim licima…. Tad ih stvarno pogodi. Gledate u ljepotu Rocky Mountainsa u pozadini, a kad uđete unutra znate da ih više nikada nećete vidjeti”, priča bivši čuvar iz ADX-a Robert Hood.
“ADX je život poslije smrt. Od tamo nema izlaska. Prema mom mišljenju, to je puno gore od smrti”, kaže Hood koji je u zatvoru radio između 2002. i 2005. godine.
Većina od 400 zatvorenika koliko ih se nalazi u ovom zatvoru, 23 sata dnevno provodi u betonskoj ćeliji, koja je cijela napravljena od betona, uključujući i krevet na kojem se nalazi tanki madrac i deka. Svaka ćelija ima stol, stolicu, krevet, WC, tuš… WC se automatski blokira i ne može se koristiti za slučaj da dođe do začepljenja, a tuš ima ’tajmer’ da zatvorenici ne mogu izazvati poplavu u ćeliji. Svjetlo u ćeliji se gasi isključivo preko centralne sklopke i njime upravljaju čuvari. Sve su ćelije otporne na zvukove, kako zatvorenici ne bi mogli komunicirati čak niti Morseovom abecedom.
U ćeliji imaju jedan prozorčić koji dopušta ulazak malo danjeg svijetla, ali zatvorenici kroz njega ne mogu vidjeti ništa osim zgrada.
“Arhitektura ove građevine kontrolira sve. Dizajnirana je tako da zatvorenici ne mogu vidjeti nebo. Namjerno. Stavili su žice tako da helikopteri ne mogu sletjeti”, objašnjava Hood.
Zatvorenici skoro da i ne komuniciraju s ikim osim s čuvarima i zatvorskim osobljem. Kad napuštaju ćelije moraju imati zavezane noge, ruke i lance oko trbuha, te ih prate čuvari.
Rekreacija u kavezu na otvorenom omogućena im je jedan sat dnevno, ali ni ona nije puno veća od ćelija u kojima borave. Uz to, unutar kaveza mogu vidjeti tek nebo. Da bi uopće došli do tamo moraju proći pored nekoliko stotina kamera dok se za njima otvaraju i zatvaraju metalna pomična vrata.
U nekim ćelijama imaju radio prijamnike i crno-bijele televizore na kojima je namješten isključivo vjerski ili obrazovni program.
Pisma i razgovori se nadgledaju cijelo vrijeme, a zatvorenici mogu nakon nekog vremena dobiti zatvorske poslove, kao što su čišćenje tuševa ili preseljenje među opću populaciju.
Oni najgori smješteni su u H Odjelu koji je pod posebnim mjerama sigurnosti. Njima je strogo ograničena sva komunikacija s vanjskim svijetom, a smiju ih posjećivati samo njihovi odvjetnici i najuža porodica. Zatvorenici su tokom posjeta odijeljeni od posjetitelja staklenim prozorom i komuniciraju putem telefona.
Svi lični razgovori se nadgledaju, a samo se pravni razgovori i pisana komunikacija s advokatima smatra privilegiranom i ličnom.
