Izložba “Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog Dvora”

Izložba “Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog Dvora”, autorice muzejske savjetnice Amine Abdičević biće otvorena u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine u ponedjeljak, 23. decembra u 19 sati. 

Vlado Pravdić rođen je 6. decembra 1949. godine u Sarajevu. Imao je sedam godina kada ga je majka, pijanistica, upisala u muzičku školu. Narednih jedanaest godina drugovao je s klavirom i završio nižu i srednju muzičku školu. Nakon gimnazije, upisao je fiziku na Prirodno–matematičkom fakultetu. Tokom 1966. godine svirao je u grupi Vokins sa Vladimirom Savčićem Čobijem. U periodu od 1968. do 1970. svirao je u grupi Kost, da bi septembra 1970. prešao u Ambasadore i sa njima prvi put ušao u studio. U to vrijeme vokalni solista

Ambasadora bio je Zdravko Čolić, pa je Zdravkova ploča („Plačem za tvojim usnama“ 1971.) ujedno i Vladin diskografski debi. U proljeće 1971. kupio je od Ranka Rihtmana orgulje „Hammond T-202“ i zamijenio ga u Indexima. Sam je napravio „Leslie“ pojačalo koje je bilo bolje od fabričkog. Sa manjim prekidima, svirao je sa Indexima sve do jeseni 1973. godine. Odlaskom Davorina Popovića i Bode Kovačevića u JNA, ukazala mu se prilika da za stalno pređe u grupu Jutro, koja će od 1. januara 1974. promijeniti ime u Bijelo dugme.

Članovi Bijelog dugmeta govorili su za Vladu Pravdića da je kao „iz drugog svijeta“. Nije pio, užasavao se pušenja, rano je išao na spavanje, još ranije je ustajao, intenzivno se bavio sportom (obožavao je ronjenje) i živio je na način nezamisliv za jednog muzičara. Bio je član Bijelog dugmeta sve do 1987. godine. Ponovo se pridružio Bijelom dugmetu 2005. godine, kada su se okupili i održali uspješne koncerte u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu. 

Bio je oženjen dva puta i imao je četvoro djece. Vlado Pravdić preminuo je u Splitu, 5. decembra 2023. godine, dan uoči svog 74. rođendana.