Poruke mladih: Pasivnost vlasti otežava život u Srebrenici

Od narednih lokalnih izbora, mladi u Srebrenici ne očekuju mnogo. Ističu kako bi i u slučaju da se promijeni rukovodstvo opštine, položaj mladih bio isti. Mladi iz ovog grada nemaju više strpljenja i pored toga što dobijaju obećanja da će biti bolje realizacijom novih privrednih projekata čime bi se otvorilo mnogo novih radnih mjesta. U potrazi za egzistencijom, sve više mladih, svih nacionalnosti odlazi u druge gradove, piše Radio Slobodna Evropa.

Već 16 godina u Srebrenici su na vlasti isti ljudi, iste političke partije. Samo povremeno dolazi do rotacija, ali, ništa se u suštini ne mijenja. Bekir Halilović smatra da će tako biti i nakon oktobarskih lokalnih izbora.

“Mislim da se ništa značajno u rukovodstvu neće promijeniti, da će isti ljudi samo zamijeniti funkcije. Ali, ono što očekujem jeste da se malo bitnije i malo više pozabave važnim problemima koji su ovdje prisutni, a to su nezaposlenost i problem odlaska mladih koji napuštaju ovaj grad i kojih je svakim danom sve manje i manje. To se pod hitno mora zaustaviti ako se planira neka budućnost u Srebrenici”, navodi Halilović.

Mladi iz Srebrenice su zbog političkih prilika u nezavidnoj situaciji. Prođe i nekoliko mjeseci dok se uspostavi skupštinska većina, a nedugo potom dolazi do novih koalicija.

Mladi zato gube strpljenje i zbog toga što ne vide perspektivu žele otići odavde, a ostali bi ovdje kad bi dobili priliku.

“Položaj mladih – to se može na različite načine definisati. Mladi imaju različite probleme, imaju različite potrebe. Imaš starije, imaš mlađe mlade. Stariji mladi žele da im se riješi problem nezaposlenosti, mlađi mladi žele da im se nudi više prilika kroz obrazovanje, školovanje, vannastavnih aktivnosti. Nekima je stalo da se riješi sistem obrazovanja, jedinstveno obrazovanje u BiH, da budu isto tretirani kako na nekim drugim univerzitetima u inostranstvu, tako i ovdje”, kaže Radomirka Savić Alić.

Nisu, međutim, u Srebrenici ugroženi samo mladi, napominje Muamer Čivić.

“Nije samo položaj mladih upitan. Upitan je položaj svih, tako da to mora ići jedno s drugim, sve. Ono što sam generalno zamjerio našoj administraciji, i što ću zamjeriti i u narednom periodu, jeste pasivnost”, ističe Čivić.

A recept za uspjeh je vrlo jednostavan. Treba potražiti savjete, podršku i pozitivne primjere u inostranstvu, kaže Čivić.

“Prisustvovao sam u inostranstvu mnogim sastancima. Velike su šanse za nas ovdje, ali imam osjećaj da mi te prilike ne koristimo. Nekako smo se ulijenili ovdje, sjedimo i čekamo da se nešto samo od sebe desi. Tako mislim da buduća administracija treba da napravi jedno odjeljenje koje će se baviti samo putovanjima, lobiranjima itd”, navodi Čivić, te dodaje:

“Ono što predlažem i što ću nastaviti njima predlagati a to je recept za uspjeh – otići u inostranstvo i konkretno tražiti nešto, recimo, do gradonačelnika Berlina i reći: ‘Možete li vi otvoriti jednu fabriku ili jedan projekat'… I tako nastaviti po cijeloj Evropi. Tako bi se vrlo brzo situacija promijenila. Mislim da je to recept.”

Mladi u Srebrenici žele kompletan život. Osim posla, neophodno je stvoriti uslove i za druge, dodatne aktivnosti, smatra Bekir Halilović.

“Srebrenica itekako ima perspektivu koja se zasniva prvenstveno na onim rudnim i prirodnim bogatstvima koje ona ima. Tamo gdje imate nešto, možete graditi nešto, možete graditi perspektivu Srebrenice, a Srebrenica sve te predispozicije ima”, ocjenjuje Halilović.

Bekir Halilović ističe da i pored svih problema Srebrenica može da bude grad dobrog življenja i za mlade i sve druge ljude.

“Zaposlenost je najneophodnija, ali ponekad nije ni ona ključna. Ako ćete samo raditi dvanaest sati dnevno, a da nemate neke bitnije uslove za život, nije to baš rješenje. Dakle, neophodno je da se ovdje i taj postposlovni život organizuje na neki način, sa dešavanjima, sa manifestacijama i slično. Život nije da samo radimo nego da i malo živimo, na kraju krajeva”, riječi su Halilovića.

Ovaj grad je sada na začelju po razvijenosti, a nekada je bio u samom vrhu. Čivić smatra da bi za Srebrenicu najidealnije bilo kad bi dostigla nivo od prije 30 godina.

“Negdje ‘87-‘88., taj period da se vrati. To bi bilo idealno”, zaključuje Čivić.