Radislav Krstić priznao da se desio genocid: “Glasao bih za Rezoluciju o Srebrenici”

Osuđeni ratni zločinac, bivši general Vojske Republike Srpske, Radislav Krstić, priznao je da je u Srebrenici počinjen genocid u kojem je i on učestvovao.

To je ponovo naveo u novom pismu kojeg je uputio Ujedinjenim nacijama. U njemu je, nakon 26 godina u zatvoru, traži puštanje na slobodu i ističe da prihvata presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine kojima se potvrđuje da su snage kojima je tada pripadao počinile genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.

“Ovdje ističem da prihvatam presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine gdje se utvrđuje da su snage vojske kojoj sam pripadao počinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, da sam ja pomagao i podržao genocid tako što sam znao da neki članovi Glavnog štaba imaju namjeru da počine genocid, da sam znao da Glavni štab nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe Drinskog korpusa i da sam znao da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika”, napisao je Krstić.

Pomagao u genocidu

---

Ratni zločinac Radislav Krstić ponovo zatražio prijevremeno puštanje na slobodu

Osuđeni zločinac je pismo uputio neposretno nakon što je Generalna skupština UN-a usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenicu. Krstić je u pismu naveo da bi i on glasao za pomenutu Rezoluciju.

“Nemam pravo glasa jer se u ovoj Rezoluciji pominje i moje ime. Moje ime se pominje jer sam pomagao i podržao genocid. Moje ime se pominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo. Ne tražim oproštaj, ne tražim opravdanje, ne tražim razumijevanje, jer znam da ne mogu i ne treba da ih dobijem”, naveo je.

Kao razloge za njegovo puštanje iz zatvora naveo je kako je priznao zločin, da je narušenog zdravlja te da je odslužio određene godine u zatvoru.

Pismo je zaključio riječima:

“Na kraju, ako doživim, ako jednog dana budem pošten, ako se sa tim saglasi Predsjednica Mehanizma, ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim (?) žrtava i zamolim za oproštaj”.