Neprovjerene i nepouzdane informacije o smrti ruskog dobrovoljca Darija Ristića

Petak je, 20. septembar 2024. godine, i na Telegram kanalu “Vojska Republike Srpske“ dolazi informacija da je Dario Ristić poginuo u raketnom napadu ukrajinske vojske. Naredna dva dana informaciju potvrđuje još nekoliko proruskih kanala koje novinari Detektora prate već duži period.

Istu informaciju prenose i pojedini mediji, ali nema niti jedan zvanični podatak koji bi to potvrdio. Novinari Detektora dva dana pokušavaju dobiti informacije od Ristićeve porodice, ali brat Danijel ne odgovara na pozive i poruke do ponedjeljka, 23. septembra, kada u kratkom komentaru kaže da ni sam ništa ne zna.

“Ja nemam nikakve zvanične informacije, tako da ne mogu da kažem ni jedno ni drugo“, kaže Danijel u telefonskom razgovoru.

Neki od najaktivnijih Telegram kanala ipak isti dan objavljuju da je Ristić živ i ranjen, i da je u procesu evakuacije, no opet bez bilo kakve zvanične potvrde. Peti dan nakon pojavljivanja informacije da je poginuo, proruski Telegram kanali ipak aktivno objavljuju da je živ evakuisan, bez ijedne riječi o navodnoj smrti.

Kanal “Bunt je stanje duha“, jedan od najaktivnijih propagandnih kanala, ispravku informacije o njegovoj smrti objavio je uz novinu da ga je pogodila protupješadijska mina, a potom da su ga napali dronovi, no da su ga nakon toga pronašli skrivenog u zemunici, odakle je evakuisan.

Novinari Detektora prate Ristića preko ruske društvene mreže vKontakte na kojoj je često bio prisutan. Dana 20. septembra na ovoj društvenoj mreži je objavio fotografije uz koje je tvrdio da se vratio u BiH. Na njima se Ristić nalazi u Modriči, Banjaluci i na Međunarodnom aerodromu u Sarajevu. To je posljednji dan kada je Ristić primijećen online.

Detektor istog dana, putem sigurnosnih izvora, saznaje da ne postoji zvaničan podatak da je Ristić legalno ušao i boravio u BiH, a tek nekoliko sati poslije objavljuje se prva informacija o njegovoj pogibiji.

Detektor je u maju 2024. godine objavio istraživanje o Dariju Ristiću, bosanskohercegovačkom državljaninu iz Modriče koji je krajem prošle godine otišao prvenstveno na obuku u Rusiju, a zatim i na ratište na istok Ukrajine.

On je time počinio krivično djelo jer, prema Krivičnom zakonu BiH, pridruživanje stranoj vojnoj, stranoj paravojnoj ili stranoj parapolicijskoj formaciji – koje djeluju van BiH – kažnjivo je kaznom zatvora od najmanje tri godine. Ristić je tokom boravka na obuci u ruskom gradu Perm javno putem društvenih mreža pozivao na pridruživanje drugih dobrovoljaca, što je također krivično djelo i mogao bi biti osuđen na između tri mjeseca i tri godine zatvora.

Iako, prema navodima članova njegove porodice, posjeduje rusko državljanstvo, to ga ne amnestira od krivične odgovornosti, s obzirom na to da BiH i Ruska Federacija nemaju sporazum o dvojnom državljanstvu, ali i uz činjenicu da je Ristić pripadnik paravojne formacije “Permski medvedi“.

Jedinica je nedavno rasformirana i Dario je pristupio drugoj paravojnoj jedinici, kako se moglo primijetiti putem Telegram kanala koji aktivno izvještavaju o ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Iz Tužilaštva BiH nisu dali konkretan odgovor na pitanje Detektora da li je protiv Ristića, ali i drugih dobrovoljaca na rusko-ukrajinskom ratištu, pokrenut proces po službenoj dužnosti. Rečeno je da tužitelji iz Odsjeka za terorizam rade na više predmeta protiv prijavljenih i osumnjičenih osoba koje se dovode u vezu sa sudjelovanjem na stranim ratištima.

“Manji dio prijavljenih osoba odnosi se i na ratišta u Ukrajini, a u interesu predmeta, Tužiteljstvo ne može dati odgovor o konkretnim imenima i osobama koje su u fokusu rada Tužiteljstva i partnerskih institucija i agencija za provedbu zakona“, navedeno je u odgovoru iz Tužilaštva BiH.

Profesor Armin Kržalić iz Centra za sigurnosne studije BiH kaže da šutnja Tužilaštva BiH može zbuniti građane, naročito jer se u jednom ovakvom konkretnom slučaju radi o osobi koja je javno priznala da je na ukrajinskom ratištu.

“Posebno je bitno s aspekta sigurnosti da te grupe mogu se vrlo lako homogenizirati nakon povratka – i u Srbiji i u BiH, zapadnom regionu – i mogu na neki način napraviti određene grupe koje mogu davati podršku ili organizovanim kriminalnim grupama ili ideološkim politikama koje imaju u cilju destabilizaciju regiona”, govori Kržalić.

Navodi da ne treba zaboraviti da su to ljudi koji su prošli obuku da rukovode, rukuju oružjem i da bi oni posebno trebali dodatno biti u fokusu sigurnosnih agencija i institucija istraživanja, s aspekta ugrožavanja nacionalne sigurnosti i sigurnosti regiona.

Prema dostupnim podacima, do sada je zbog učešća, pokušaja odlaska, podstrekavanja i vrbovanja za odlazak na strana ratišta izrečeno 36 presuda, od kojih dvije oslobađajuće. Prva je bila protiv Jahje Vukovića za ratovanje na ratištu u Siriji u formacijama ISIL-a, a jedina oslobađajuća optužnica za ratovanje na ukrajinskom ratištu bila je u predmetu protiv Gavrila Stevića i odnosila se na borbene aktivnosti ukrajinskoj regiji Lugansk iz 2014. godine, što znači da od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine nije pokrenut niti jedan proces.

Dekan Fakulteta političkih nauka, Sead Turčalo za Detektor kaže da ovakav nedostatak transparentnosti izaziva sumnje da Tužilaštvo BiH ne pokazuje spremnost da ovakve osobe tretira na način kako je to ranije bio slučaj sa stranim borcima na drugim ratištima.

“Tužilaštvo, time što ne pokreće postupke i ne privodi te pojedince pravdi, ne ispunjava svoju osnovnu funkciju. To znači ne samo da se ne procesuiraju oni koji su prekršili zakon, već se šalje i pogrešna poruka drugima koji možda razmišljaju o odlasku u Ukrajinu. Bez adekvatne reakcije i sankcija, postoji rizik da će ovakva praksa postati češća“, rekao je Turčalo.

Do sada je zbog boravka, pokušaja odlaska i javnog pozivanja za odlazak na sirijsko ratište procesuirano 35 osoba, a pravosnažno su osuđene 34 osobe.