Slučaj Kasumović ili zašto se pretvaramo u rulju?

Da li ste pročitali tekst pod nazivom „Dežurni kritičari utihnuli nakon vijesti o presudi Kasumoviću za bludničenje nad djetetom“?

Ako niste, evo vam fotografije teksta ili idite na sljedeći link

Kao što vidite, u njemu se N1 BiH obraća nepoznatim licima, blogerima i influenserima, pjevačima, glumcima, režiserima što se nisu oglasili povodom toga. Ko biva neće na kolegu i da se tu nema šta reći, osim osuditi takvo ponašanje. Pošto ćute, oni zaključuju da na taj način štite svoga prijatelja i kolegu. Onda ih nazvaše licemjerima, uhljebima i stranačkim vojnicima koji samo misle kako da namaknu neke pare.

Realno, ovo sve miriše na unutarsarajevski obračun i ne bi trebao da se miješam, ali postavlja se pitanje mnogo važnije od tog prepucavanja.

Kako se ponašati u ovakvoj situaciji?

Da li je dovoljno napisati na nekoj od društvenih mreža „strašno“, „grozno“, „odvratno“ ili biti još radikalniji i na taj način obaviti svoju građansku dužnost?

Ako odete na društvene mreže i malo pažljivije pogledate šta se piše o Kasumoviću, vidjećete da imamo tri vrste komentara.

• U prvu grupu komentara spadaju oni koji bi pedofile ubijali na licu mjesta, rezali im različite organe i sve rješavali po kratkom postupku.
• Treći su više usmjereni na „crvene“, trojkaše, finu gradsku raju, nevladin sektor i sl. kao glavne krivce za postojanje pedofilije i njeno prikrivanje.
• Treći su više usmjereni na „crvene“, trojkaše, finu gradsku raju, nevladin sektor i sl. kao glavne krivce za postojanje pedofilije i njeno prikrivanje.
• Četvrti kombinuju tri ova koncepta u potpuno ludačke insinuacije i rješenja.

Kao što vidimo ni jedan od ovih pristupa nije konstruktivan, naprotiv oni služe da podignu tenzije, izazovu negativne emocije i spreme narod na linč, pri tome iznoseći neistine i poluistine.

Takođe je veoma važno naglasiti da niko, bukvalno niko, nije pokazao razumijevanje za postupak Kasumovića niti ga je pokušao na bilo koji način opravdati ili braniti, jer znaju da se ne može braniti nešto što je neodbranjivo.

Ipak, neke kolege su se oglasile objašnjavajući da nisu imali pojma ko je i šta je Kasumović i da ne mogu da vjeruju kakav nam je pravosudni sistem i to je otprilike to. Ja im potpuno vjerujem jer niko, pa ni Kasumović, nije toliko blesav da ide okolo i priča kako voli premlade momke i kako mu sude za „bludne“ radnje.

Kada hladne glave sagledamo situaciju, vidimo da se tu nema mnogo šta kritikovati. Sistem je reagovao po zakonu i u skladu s procedurama, a što je takav zakon pitajte ove što ih usvajaju.

Kasumović je dirao genitalije djeteta. Mladić je otišao kod psihoterapeuta i poslušao njegov savjet da kaže roditeljima šta se desilo. Roditelji su sve prijavili policiji. Policija je reagovala. Kasumović je osuđen i pritom iskoristio svoje pravo da otkupi svoju kaznu.

Pri tome niko nije vidio donesenu presudu, a samim tim ni činjenice.

Mnogi su bijesni što postoji mogućnost da osuđeni za pedofiliju otkupe svoju kaznu i što ne postoji javni registar pedofila u BiH.

E, vidite, to je pitanje o kojem treba da razgovara stručna javnost, sudije, advokati, tužioci, psihijatri, psiholozi i sl., a ne blogeri i influenseri. O tome treba da se raspravlja u parlamentima, tj. među zakonodavcima, a ne anonimni „genijalci“ po društvenim mrežama.

I zato je ovaj tekst s N1 potpuno besmislen i najbolje što nam se desilo u ovom trenutku je što su prozvani ćutali i dali šansu razumu i struci da nešto konstruktivno urade.

P.S. Evo sada čitam da je neka televizija otkazala prikazivanje serije „Lud, zbunjen, normalan“ u kojoj Kasumović glumi, ali ne znam šta se time postiže, jer ako ne gledamo Kasumovića, to ne znači da će pedofilija nestati, baš kao što on više neće biti opažan kako su ga gledaoci ranije percipirali.

P.P.S. Stvaranje atmosfere linča i potpuno izopštavanje iz društva je nedopustivo u društvu koje se zasniva na pravu i pravdi. Kasumoviću treba pomoć, a kaznu je već dobio i ona je izvršena.

Evo šta kaže Krivični zakon BiH u članu 117. „Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, osuđena lica uživaju sva prava utvrđena ustavom, zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava, osim onih koja su im ograničena mjerom bezbjednosti ili nastupanjem pravne posljedice osude“.

P.P.P.S. Na kraju krajeva, nije Kasumović jedini koji je otkupio svoju kaznu, pa to danas radi ko god može, od političara do ratnih zločinaca.