Šešić: Dobar dokumentarac ne odlazi u zaborav sa završetkom filma, on ostaje u našem umu i srcu

 Selektorica Takmičarskog programa – dokumentarni film ovogodišnjeg 30. Sarajevo Film Festivala (SFF) Rada Šešić za publiku je izabrala 21 film. U razgovoru za Fenu ona je istakla da ovogodišnji izbor od jedanaest dugih i osam kratkih dokumentaraca u takmičarskom dijelu te dva filma izvan takmičarskog programa  naglašavaju važnost autorskog pristupa u stvaranju kreativnog dokumentarca.

U konkurenciji za nagrade 19 je filmova – tri će u Sarajevu zabilježiti svjetsku, pet međunarodnu, jedan evropsku, osam regionalnu  i dva filma bosanskohercegovačku premijeru. Dva ostvarenja će biti prikazana izvan konkurencije,  jedan će imati svjetsku, a jedan bh. premijeru.

– Ove godine imamo prilično veliki broj intimističkih, osobnih priča. No, ono što je za program zanimljivo je ta autorska nadgradnja – kroz personalnu priču reflektira se i društvo ili politička situacija u određenoj zemlji. Na primjer, iznimno talentirana Ukrajinska autorica Olga Chernykh promatra kroz vrijeme sebe i svoju obitelj, fokusirajući se na tri generacije žena koje su kroz cijeli život morale donositi bitne odluke, a posebno početkom okupacije i rata. Koristeci obiteljski arhiv uz često nježne i poetične opservacije te uz puno lepršavosti i humora, autorica, koja je ovim filmom otvorila prestižni festival IDFA u Amsterdamu, na elegantan način odmotava svoj mikro svijet oko kojeg iščitavamo i makro kosmos cijele zemlje i njezinih sunarodnjaka. Ili turska autorica Sirin Bahar Demirel u svom kratkom, vrlo efektnom i kreativnom filmu “Između diskrecije i nasilja” govori o nasilju u obitelji i pitanju prenošenja traume iz generacije u generaciju – podvukla je Šešić.

Govoreći o filmovima koje će publika vidjeti u programu, Šešić izdvaja ostvarenje “Naša djeca” hrvatskog režisera Silvestara Kolbasa, koji promatrajući vlastiti mikro svijet kroz kameru otvara bitna pitanja o odgoju djece i postojanju obitelji. Ovaj meta dokumetarac, u kojem se filmski likovi suočavaju sa dvije vrlo konfrontirajuće realnosti – filmskom ali i životnom, obiteljskom, postavlja i važno  pitanje – što je zapravo dokumentarni film, tko ga stvara svjesno, da li samo autor ili i stvarni a opet i filmski likovi ispred kamere.

Bilo prijavljeno više od 270 filmova

Ove godine, navodi Šešić, za ovaj program je bilo prijavljeno više od 270 filmova, uglavnom više nego ranijih godina što potvrđuje da je program sve poznatiji u regiji i sve primamljiviji autorima. Tako će u oviru Takmičarskog programa – dokumentarni film biti upriličene tri svjetske premijere u takmičarskom dijelu i pet međunarodnih.

– Velika je stvar da se autori odluče otvoriti svoj film baš kod nas. Kada neko radi na filmu po pet pa čak i po deset godina, jako pazi gdje će biti svjetska premijera jer to na neki način određuje i put samog filma. Mi otvaramo festival sa dvije svjetske premijere, naime u slotu imamo jedan kratki film “Biang, Biang, Expres” mladog autora iz Beograda Nikole Stojanovića te cjelovečernji iz Mađarske “Tvoj život bez mene” rediteljice Anne Rubi. Film prati dramatičnu borbu majki u poodmakloj životnoj dobi koje se bore da društvo preuzme punu odgovornost za brigu o ljudima sa posebnim potrebama. Naime, one cijeli život vode brigu o svojoj djeci koja su sada već ljudi u četrdesetim i pedesetim ali šta će biti kada majke više ne budu žive? Film je posve opservacijski rađen kroz više godina i tka jednu snažnu ljudsku ali i sociološki relevantnu priču koja je na žalost aktualna – mišljenja je Šešić.

Izdvojila je još jedan cjelovečernji i to vrlo relevantan film koji će imati svjetsku premijeru – “Tatina uspavanka” ukrajinske autorice Lesie Diak.

– Ona je sa svojom kamerom postala gotovo dio obitelji borca koji se vraća sa prve linije fronta i pokušava nastaviti obiteljski život sa ženom i tri sina. No, njegova trauma je preduboka da bi je išta moglo brzo izliječiti. Ratnik se vraća na front a obitelj se iseljava. Sudbina mnogih, u raznim zemljama u kojima traje politički konflikt, agresija, rat – podvukla je Šešić.

Regionalna dokumentarna ponuda je bogata

Odabir filmova za ovogodišnji program, ocjenjuje Šešić, možda je i najinspirativniji i najizazovniji zadatak sa kojim se susrela u ulozi selektorice Dokumentarnog takmičarskog programa Sarajevo Film Festivala. Regionalna dokumentarna ponuda je bogata, raznolika i u određenoj mjeri izuzetno dobro producirana, pa čak i adekvatno finansirana, naravno u okviru skromnih uslova.

– To je prilična novina za naš region. Impresivno je da su mnogi od odabranih dokumetaraca snimani pet ili šest godina, a rad na jednom od njih trajao je čak tri desetljeća. Neki su bili izabrani i za ozbiljne evropske platforme i radionice za razvoj dokumentarnih projekata; prezentovani su na najprestižnijim mjestima na svijetu i prikupili su potrebna finansijska sredstva što nije uobičajeno za dokumentarnu produkciju u našem regionu. Sve ovo dokazuje da se stvaranju dokumentaraca u regionu počelo pristupati na ozbiljniji način i da je istrajni kreativni pristup radu talentovanih reditelja i producenata te da je međunarodno prepoznat i adekvatno vrednovan. To će moći primijetiti i naši gledatelji koji će prisustvovati projekcijama filmova koje sa ponosom predstavljamo našoj odanoj festivalskoj publici – podvukla je.

Govoreći o tome koliko se dokumentarni film ipak više bavi temama koje možemo nazvati ozbiljnima nego nekim laganijima, Šešić je istakla da ove godine na SFF dolaze i autori koji unatoč tretiranju ozbiljnih tema uspjevaju biti jako duhoviti pa čak i dobro nas nasmijati.

– Recimo “Paviljon 6”, film Gorana Devića iz Hrvatske govori o vremenu COVID-a ali je pun komičnih situacija i dijaloga, toliko nas razgali i zabavi da nije ni čudo što je film već otkupio BBC. Prilično je duhovit i film “Cent'anni” slovenke Maje Prelog. I ovdje je riječ o ozbiljnoj temi, procesu liječenja od leukemije njezinog momka sa kojim planira ostati zauvijek. Putujući biciklima kroz fasinantno lijep pejsaž Italije pratimo i smijeh i suze ovog ljubavnog para mladih talentiranih ljudi koji su se posve otvorili pred objektivom kamere i dijele sa gledateljima i svoju intimu i svoje životne izazove – navela je.

Šešić ističe da je i turska autorica Sirin Bahar Demirel uspjela govoriti o nasilju u porodici na šarmantan način kroz crteže, animaciju, sjećanja.

– Svaki od tih snažnih filmova je i ozbiljan ali može biti i duhovit i šarmantan i zabavan no na kraju filma uvijek ostaje nešto vrlo krupno o čemu gledatelj još dugo razmišlja, propituje sebe i svoj odnos prema toj temi ili situaciji. Dobar dokumentarac ne odlazi u zaborav sa završetkom filma, on ostaje sa nama, u našem umu i srcu – smatra Rada Šešić.

“Bekim Fehmiu” i “Praslovan”

Govoreći o filmovima koji njeguju kulturu sjećanja, ona navodi da dva filma izvan konkurencije njeguju upravo tu kulturu – to su odista uzbudljive ode umjetnicima “par excellance” – glumcu Bekimu Fehmiu te muzičaru i kompozitoru Zoranu Predinu.

– Ta dva filma, albanski “Bekim Fehmiu” i slovenski “Praslovan” reflektiraju vrlo dobro i vrijeme u kojem su umjetnici djelovali i u slučaju Predina, još aktivno djeluje – navela je.

Tako kroz intrigantan arhiv o životu Bekima Fehmiua, glumca svjetskog glasa rođenog u Sarajevu, te kroz fragmente filmova i serija u kojima je ostvario nezaboravne uloge, od “Sakupljača perja”, filma nagrađenog u Kanu 1967. te serije u kojoj je igrao “Odiseja”, pa sve do kraja života glumca ogleda se sociopolitička kao i kulturološka situacija njegovog okruženja. Kod slovenskog filma o Predinu “Praslovan” koji je režirao Slobodan Maksimović zrcali se ne samo muzička scena tadašnje Jugoslavije u kojoj je Predin započeo svoj rad kao kompozitor, izvođač i pjesnik, već i sistema koji je imao dosta izazova za mlade ljude slobodnog duha.

– Tu je i film Bosanca Admira Rahmanovića “Povratak u Jasenovac”, zanimljiva refleksija o zlu za koje se govorilo “nikada više”. Ili film “Galeb” o Titovom brodu, plovilu koje je bilo tada politički simbol, a što je danas? – kazala je Šešić.

Rada Šešić smatra da je zanimljiv i vrlo šarmanatan, čak duhovit i film “Fragmenti leda” Ukrajinke Marie Stoianove. Njezin je tata bio svjetski priznati umjetnik umjetničkog klizanja. U vrijeme Sovjetskog Saveza putovao je širom svijeta što je za sovjetskog građanina bilo gotovo nezamislivo. Kroz porodični arhiv autorica gradi priču o sebi i svojoj zemlji koja je danas u užasu rata.

Program dokumentarnih filmova bit će realiziran u Cineplexxu.