Muzej Jevreja BiH pod okriljem sinagoge jedinstven primjer u svijetu (FOTO)

Jedinstven primjer u svijetu predstavlja Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine u Sarajevu – smješten je u zgradi sinagoge, jednoj od najstarijih građevina u gradu izgrađenoj 1581. godine, koja je i dalje u funkciji – tu se jednom godišnje na jevrejsku Novu godinu okupe članovi Jevrejske zajednice BiH na zajedničkoj molitvi.

Pozicioniran u jezgri Baščaršije u autentičnom zdanju sinagoge, sa lijepim dvorištem popločanim starim kamenicama, ovaj Muzej privlači veliki broj posjetilaca, posebno u ljetnim mjesecima, koji žele saznati više o kulturi, tradiciji i životu Jevreja u BiH.

Njegov fundus nastao je većinom donacijama iz privatnih porodičnih kolekcija, kao i Jevrejske zajednice BiH i Jevrejske opštine Sarajevo. Osnovan je 1966. godine kao depadans Muzeja Sarajeva s ciljem predstavljanja kulture Jevreja koji su s ostalim narodima na tlu BiH isprepleteni već 500 godina, te ove godine obilježava 50 godina postojanja.

Viši muzejski pedagog Mario Kabiljo istaknuo je u razgovoru za Fenu da je sinagoga, nakon odluke o pravljenju Muzeja Jevreja, restaurirana i renovirana, jer je nakon Drugog svjetskog rata bila korištena kao magacin. Ova sinagoga u svijetu je jedinstvena i po tome što je smještena na tri sprata, koja su danas u muzejskom konceptu podijeljena na tri tematske cjeline. Za razliku od drugih muzeja jevreja u svijetu, posjetioci u ovom prvo steknu uvid u istoriju i život Jevreja na ovim prostorima, dok na posljednjem spratu dobiju informacije o holokaustu.

– Ovo je jedan od najstarijih objekata u gradu, ne samo jevrejskih, i jedan je od najljepših u ovom dijelu Evrope. Donji dio objekta ostavljen je kao dio za molitve, uz određene eksponate najviše iz privatnih kolekcija. Prvi sprat pokazuje kulturni život Jevreja, te osobe i ličnosti koje su se iskazale ne samo u jevrejskoj istoriji, već uopšte istoriji Sarajeva i BiH, dok je zadnji sprat posvećen holokaustu i stradanju Jevreja, ali i njihovom učešću u Drugom svjetskom ratu – istaknuo je Kabiljo.

Muzejski fond čine brojni predmeti iz svakodnevnog života Jevreja, angažmana u kulturno-sportskim društvima, te vezanih za vjerske običaje, a predstavljeni su i istaknuti Jevreji koji su ostavili nemjerljiv trag u istoriji ovdašnjih prostora u raznim oblastima, poput književnosti i nauke. O tome svjedoče i brojne fotografije, pisani tragovi te materijalni eksponati.

– Nijedan predmet ne bih izdvojio kao najznačajniji ili najvrijedniji, jer ako je nešto važno ne mora to biti samo materijalno. Moje je mišljenje da je sam objekt muzeja najznačajniji, ne samo nama Jevrejima, već i za cijeli grad. Drago nam je da turisti obilaskom muzeja vide da ovdje ne postoje samo tri naroda, već i Jevreji koji su ovdje sa svim ostalima zajedno već skoro 500 godina – ocijenio je Kabiljo.

Jedan od vrijednijih muzejskih eksponata jeste tas od čistog srebra ili štit za svetu jevrejsku knjigu Toru iz 1812. godine koji je simbolička zaštita od određenih negativnih namjera. Postavljen je u prizemlju Muzeja, gdje je vjerski dio objekta, kada se Tora i koristi za vrijeme molitve.

Tu je također i kopija sarajevske Hagade, koja nema materijalnu vrijednost, ali budi veliko interesovanje posjetilaca, podvlači Kabiljo. Posebno je to bilo aktuelno u periodu kada je Zemaljski muzej BiH bio zatvoren, a u čijem se okrilju čuva originalna Hagada.

Jedan od simbola judaizma – običaj obrezivanja djeteta, također je predstavljen s nekoliko eksponata. Muzej posjeduje jedinstvenu drvenu stolicu za obrezivanje, koja se nekada koristila za ovaj obred, sa urezanim znakom Davidove zvijezde. U vitrini je izložen i prateći pribor, poput noža za obrezivanje i dekorisane tacne na kojoj je sakupljan novac tokom obreda, te knjiga rabina koji je vršio obrezivanja sa vođenom evidencijom.

Izloženi su i različiti vjerski predmeti, kao što je molitvenik, tefilin, nož za košer ishranu, te svijećnjaci i uljanici za Hanuku na kojima se tokom osam prazničnih dana svaki dan pali po jedna svijeća ili uljanica. Dio muzejskog prostora posvećen je i prazniku Pesahu, kojim Jevreji obilježavaju izlazak iz egipatskog ropstva. Izložen je primjerak macesa, beskvasnog hljeba koji se tokom tog praznika jede osam dana, kao i srebreni molitvenici te megila – svitak iz kojeg se čita za jevrejski praznik.

Autentične fotografije sa otvaranja muzeja pokazuju veliki broj građana Sarajeva koji su se slili u dvorište sinagoge kako bi prisustvovali svečanom otvaranju.  Crno-bijele fotografije svjedoče i o velikom broju sinagoga koje su egzistirale na tlu BiH prije Drugog svjetskog rata, njih oko 40, kao i u Sarajevu gdje je u istom periodu postojalo pet javnih sinagoga, tri privatne te jedna u osnovnoj i jedna u srednjoj školi. Namijenjene su bile za više od 12.000 Jevreja koliko ih je tada živjelo u Sarajevu.

Zabilježeno je i uništavanje jevrejskih grobalja i kapelica tokom posljednjeg rata, zajedno sa mnogim drugim vjerskim objektima. Na jednoj od fotografija prikazana je u potpunosti uništena kapelica na Jevrejskom groblju u Sarajevu koja je nakon rata velikim dijelom restaurirana.

– Na fotografijama su predstavljena jevrejska groblja na Kovačićima, u Mostaru i drugim gradovima, na kojima se vide specifični nadgrobni spomenici jedinstveni u BiH. Oni se ne mogu vidjeti nigdje u svijetu. Ujedno, prikazani su i rabini koji su djelovali u BiH, a među njima i najstariji rabin Juda Alkalaj – istaknuo je Kabiljo.

Zanimljiv muzejski kutak je i onaj posvećen prikazu autentičnog atarskog (travarskog) dućana, poput današnje biljne apoteke. Predstavljen je u istom izgledu kakav je i bio prije 300 godina u vlasništvu poznate jevrejske porodice Papo, a bio je smješten u samoj jezgri Baščaršije u ulici Sarači broj 6 do početka Drugog svjetskog rata kada je zatvoren.

– Jevreji su bili prvi koji su u gradu počeli da otvaraju apoteke ili budu travari, sve je krenulo od njih. Također su među prvima donijeli limarski zanat u Sarajevo i dugo se i s tim bavili, ali najveći dio njih bili su ljekari, profesori i trgovci – podvukao je.

Iz segmenta svakodnevnog života Jevreja predočene su i narodne nošnje, potom djevojačke i nošnje udate žene, svileni šal koji žene stave kada odlaze na molitvu, a posebno je zanimljiv primjerak svadbenog ugovora, takozvane ketube iz 1933. godine koji se potpisuje ako se sklapa vjerski brak. Njime su definisane sve obaveze muškarca i žene u toku braka, ali i nakon njega.

Među brojnim istaknutim Jevrejima predočeni su, uz lične predmete i različite pisane zapise, segmenti života pisca i apotekara Samuela Elezara,  Laure Papo, Danijela Ozme, braće Baruh i  Isaka Samokovlije.

Prostorom zadnjeg sprata dominira knjiga velikih dimenzija, okačena da visi sa stropa u centralnom dijelu prostorije. Riječ je knjizi koja donosi spisak od 12.000 Jevreja iz cijele BiH ubijenih u Drugom svjetskom ratu. Prvi dio knjige odnosi se na Jevreje koji su živjeli u Sarajevu, a potom slijede i ostali bh. gradovi.

– Knjiga je postavljena upečatljivo i ideja je originalna – ljudi koji dođu u Muzej traže u njoj imena svojih prijatelja ili članova porodica. Tu su i različiti predmeti Jevreja koji su bili u logorima – njihovi lični predmeti, žute trake ili na primjer haljina nošena u logoru od člana porodice Papo – ustvrdio je Kabiljo.

Također, posjetioci mogu vidjeti i spisak takozvanih pravednika među narodima. Kabiljo pojašnjava da država Izrael svakoga ko je spasio barem jednog Jevreja proglašava pravednikom, ali to nema nikakvu materijalnu korist, već samo moralnu i ljudsku satisfakciju. Spisak pravednika iz BiH broji 50-ak osoba, dok ih je na području Evrope i svijeta oko 20.000.

Izložene fotografije u ovom muzejskom dijelu svjedoče o objektima u Sarajevu u kojima su bili logori, kao i zatvori gdje su Jevreje okupljali, a potom ih deportovali u Aušvic i druge konclogore.

Kabiljo podvlači da je u planu u ovom dijelu Muzeja napraviti dio koji će oslikati život Jevreja nakon Drugog svjetskog rata, kao i njihovo učešće u posljednjem ratu u BiH.

Koliko zanimanje posjetilaca vlada za Muzej jevreja u BiH govori podatak da ga je u prošloj godini posjetilo 12.667 turista, a u ovoj godini očekuju 100.000-tog posjetioca, od 2004. godine kada je rad Muzeja ponovo aktiviran nakon rata. Od pomenutog broja, najviše je bilo američkih turista, ali i onih iz Slovenije, Hrvatske, Izraela i Turske, te mnogih drugih zemalja Evrope i svijeta.