Pošiljka iz BiH stigla u “sef sudnjeg dana”: Šta se tamo čuva?

Iznad arktičkog kruga između Norveške i Sjevernog pola nalazi se objekat od vitalne važnosti za budućnost čovječanstva u kojem su pohranjene sjemenke.

Milioni uzoraka sjemena, iz više od 930.000 vrsta usjeva, nalaze se u Globalnom trezoru sjemena u Spitsbergenu (Svalbard Global Seed Vault), dijelu norveškog arhipelaga Svalbard.

Sef je počeo s radom 2008. godine, kao krajnje utočište i banka biljnih gena koji se štite od katastrofa, rata, bolesti i klimatskih promjena.

Prvi put u trezor je 27. februara stigla i pošiljka iz Bosne i Hercegovine, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Sef je osnovao konzervator Cary Fowler iz Global Crop Diversity Trusta. Bilo je potrebno 9,1 miliona dolara za njegovu izgradnju.

Od svog otvaranja prima uzorke sjemenki iz cijelog svijeta.

Led koji okružuje objekt pomaže u očuvanju niske temperature, ako nestane električne energije.

Sef “sudnjeg dana” je izgrađen da izdrži zemljotrese ili nuklearne udare.

Među novim saradnicima su banke sjemena iz Bosne i Hercegovine, Kameruna, Indonezije, Kazahstana, Kenije, Madagaskara, Nigerije i Zambije.

U aktuelnoj pošiljci bila su sjemena usjeva kao što su grah, ječam, kukuruz, riža, proso i sirak.

Sa najnovijim pošiljkama, 111 banaka sjemena iz 77 zemalja se čuva na Svalbardu, izvijestilo je norveško Ministarstvo za poljoprivredu i hranu.

Fuad Gaši, profesor na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i jedan od realizatora projekta, kaže za Radio Slobodna Evropa da je sef na Svalbardu zaprimio iz Bosne i Hercegovine “jedinstven materijal”.

Sjemena graha, heljde, bamije iz BiH od sada i u svjetskom trezoru

Kako se došlo na ideju da se i sjemena iz Bosne i Hercegovine nađu u trezoru banke na Svalbardu?

Gaši: Svaka zemlja koja ima banku gena ili više njih ima pravo da aplicira na sredstva organizacije The Global Crop Diversity Trust koja finansira rad banaka gena, ali samo u smislu da se naprave duplikati materijala koji bi se onda mogli poslati na Svalbard, kao najsigurniju banku gena, jer ona sakuplja sjemena iz čitavog svijeta.

Mi nismo znali za tu mogućnost dok me nije kontaktirao Asmund Asdal, kolega iz Norveške, sa kojim sam radio na istraživačkim projektima, a koji je i direktor banke gena na Svalbardu. Preporučio je da apliciramo na ta sredstva. Dobili smo određena sredstva da izvršimo regeneraciju koja podrazumijeva sjetvu naših materijala i dobivanje novih sjemenki koje onda služe kao duplikat našeg materijala kojeg možemo poslati na Svalbard, i na taj način osigurati se ako se nešto desi s našim materijalom ovdje u BiH, odnosno da bh. materijal ne bude trajno izgubljen. Projekat se, nakon dvije godine, završio. Mi smo poslali većinu našeg materijala koji je sada uvršten u kolekcije trezora.

Šta je bio sadržaj bh. pošiljke?

Gaši: Taj materijal je jedinstven za Bosnu i Hercegovinu. Dio tog materijala se, možda, može naći u nekim bankama gena u regiji, ali većina tog materijala postoji samo u našoj banci gena. Zato je u interesu kolega iz Svalbarda da u svojoj kolekciji sačuvaju i taj unikatan materijal.

U pitanju je desetak različitih poljoprivrednih kultura koje se razmnožavaju sjemenom. To su većinom razne domaće sorte graha, kukuruza, suncokreta, heljde, paradajza, bamije. U pitanju su duplikati koji su poslati na Svalbard. Izvorni materijal ostaje ovdje, u našoj banci gena. Materijal smo poslali u dvije posebne, velike kutije koje se pohranjuju na police trezora.

Način na koji smo prenijeli taj materijal je tzv. black box, što znači da oni nemaju mogućnost da otvaraju ili diraju taj materijal. Oni samo pohrane kutije koje smo im spakovali jer je taj materijal osušen, provjerena je njegova klijavost i spakovan je u aluminijske, vakuum pakovane vrećice.

Imajući u vidu ratove, klimatske promjene, prirodne i ostale nesreće, koliki je značaj postojanja svjetske banke biljnog sjemena?

Gaši: To nije nešto čime se bavim, ali smatram da postoji relativno ili jako mala šansa da sav materijal u svijetu bude uništen u nacionalnim bankama gena. Ono što je puno veća vjerovatnoća je da dio materijala bude uništen negdje na nekom žarištu, ne mora to biti nužno rat, može biti nekakva elementarna nepogoda. Činjenica da sve zemlje koje su tamo uvrstile svoj najbitniji materijal, im je, na neki način, zagarantovan – imaju osiguranje da njihov cjelokupni materijal ne bi trebao nikada, ili bar narednih decenija, da propadne. To je od izuzetne važnosti.