Pola miliona ljudi u BiH i dalje u opasnosti od mina
Bosna i Hercegovina spada u red zemalja sa najvećim stepenom zagađenja minama, ali i broju stradalih u regionu.
Poseban problem je i nedostatak novca za deminiranje pa se sa strategijom kojom je bilo predviđeno da se zemlja do 2019. godine očisti od mina kasni više od tri godine. Od 40 miliona na godišnjem nivou, koliko je predviđeno za proces deminiranja, u BiH se sada prikupi tek oko 25 miliona eura, piše Radio Slobodna Evropa.
Od kraja rata u BiH je od mina stardalo je više od 600 osoba. Trenutni podaci govore da je više od pola miliona stanovnika i dalje ugroženo od mina.
Robert Kajušić, kao dvanaestogodišnjak, stradao je od mine zaostale nakon rata. Nepažljiva dječja igra u selu kraj Kiseljaka trajno ga je ostavila bez vida i desne šake.
“Godine 2002. imao sam 12 godina. Ja i prijatelji smo našli neke projektile i tromblone, ja sam jedan od tih tromblona uzeo, izvadio osigurač i lupio ga od drvo. Izgubio sam vid i desnu šaku”, priča Robert.
On danas živi u Zagrebu studira Informatiku a na pitanje šta bi sada rekao djeci koja pronađu mine odgovara:
“Da se maknu od toga, da zovu odrasle, policiju, bilo koga. Uglavnom, najbitnije je da ne diraju ništa nepoznato u prirodi, pogotovu tamo gdje je označeno mjesto da postoji opasnost od mina”, kaže on.
Davorka Vrgoč je samohrana majka šestoro djece iz sela Mali Kablići u blizini Livna. Ona je jedna od rijetkih žena deminerki u Bosni i Hercegovini. Ovim rizičnim poslom bavi se skoro dvadeset godina. U početku joj je kaže bilo teško i reći porodici šta ustvari radi.
“Često sam puta djeci i pokojnoj majci govorila da radim za strance, da kosim travu, a ne da radim na deminiranju. Kada bih previše razmišljala vjerovatno ne bih ni ušla u minsko polje. Svaki put, ne samo ja, nego bilo ko od mojih kolega kada ulazi u minsko polje, tu postoji jedna doza i straha ta vrsta straha, ali nadaš se da će te Bog sačuvati taj dan, ali sa jednom dozom opreza taj posao radiš”, objašnjava Davorka.
Plan nerealan
U Bosni i Hercegovini je od kraja rata od mina smrtno stradalo više od 600 osoba. Na terenu, dok su pokušavali da tlo očiste od mina stradalo je 120 Davorkinih kolega deminera, od kojih je 47 izgubilo život. Samo u ovoj godini dok su radili svoj posao poginula su dva deminera.
Podaci kažu da je više od pola miliona stanovnika u BIH i dalje ugroženo od mina. Pretpostavlja se da na sumnjivoj teritoriji još uvijek ima oko 84.000 mina.
Ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović navodi da je oko 130 opština I gradova direktno ugroženo određenim minskim poljima.
“To je negdje oko 2,3 posto ukupne površine BIH. Negdje oko 550.000 stanovnika je ugroženo kada su u pitanju minska polja. Naravno da pred nama predstoje značajni zadaci da ubrzamo aktivnosti na deminiranju”, kaže Osmanović.
Strateškim planom “BiH bez mina 2009 – 2019 godina” predviđeno oko 80 miliona konvertibilnih maraka izdvajanja na godišnjem nivou za protivminsko djelovanje. No, mnogi smatraju da je plan da se BiH očisti od mina u naredne tri godine nerealna. Između ostalog i zbog nedostatka novca.
Ministar Osmanović tvrdi da je najbitnije vratiti povjerenje u domaće institucije koje obavljaju ovaj posao.
“Da vratimo povjerenje donatora kada su u pitanju i MAK i druge organizacije koje se bave deminiranjem i da prikupimo veća finansijska sredstva da bi ovo išlo brže”, dodaje on.
Vršilac dužnosti direktora BHMAC-a Saša Obradović kaže da je minskim poljima najviše ugorženo deset bosanskohercegovačkih opština.
“To su, između ostalog, Doboj, Maglaj, područje opštine Usora, Goražde, Velika Kladuša, ta područja su jedna od najzagađenijih minama i minskoeksplozivnim sredstvima. Moram naglasiti da pored mina BiH ima problem i sa kasetnom municijom koju također moramo tretirati kroz Strategiju protivminskog djelovanja”, objašnjava Obardović.
