Mustafić: Lično i političko na predstojećem MESS-u

Iako je do početka ovogodišnjeg MESS-a, jednog od najznačajnijih regionalnih pozorišnih festivala ostalo oko pola godine, uz svjetski Dan pozorišta objavljen je program ove smotre. U Sarajevo će i ove godine doći neka velika imena svjetske scene, a najavljene su i neke izmjene u vezi sa programom. Naš gost je Dino Mustafić, izvršni producent i jedan od selektora festivala.

RSE: LVI izdanje MESS-a gledati ćemo u nešto izmijenjenom obliku, praktično bit će podijeljeno na tri dijela?

Mustafić: Tako je. Nakon LV festivala MESS, koji je održan veoma uspješno pošle godine, u direkciji Festivala smo razmišljali da bi bilo dobro da na novi način strukturiramo program, da neke stvari malo remoduliramo i osvježimo. Tako ćemo ove godine, od 30. 9. do 9. 10, imati priliku da se u prvih sedam dana Festivala fokusiramo na internacionalne produkcije, dok ćemo posljednji vikend predstaviti jedan poseban program koji se zove MESS Market. To će biti jedan dvodnevni prikaz savremenog teatra iz BiH za internacionalne selektore i selektorice.

Ove godine će posljednja tri dana festivala ugostiti generalnu skupštinu jedne od najvećih teatarskih mreža, Evropske teatarske konvencije. Posebno ćemo ove godine izdvojiti program za najmlađe u posebnom terminu. On će biti od 23. – 25. 9, kada će se u okviru programa Children MESS igrati predstave i održavati radionice, čime će zapravo ovaj program za djecu i mlade dobiti više prostora i veći fokus.

Naša poruka ove godine iz MESS-a za LVI festival, u odnosu ma predstave koje su u našem širem izoru, je jedna zajednička nit koja povezuje predstave, a to je “lično je političko”.

RSE: Šta se krije iza zajedničkog nazivnika Lično je političko? Koje ćemo predstave i koje ansamble vidjeti?

Mustafić: Mi smo se odlučili ove godine za predstave koje se bave duhom vremena, znači našom epohom, iz ličnih perspektiva pripovjedača, jednom trenutnom političkom situacijom u svijetu kroz prizmu životnih iskustava. Zatim, društvenim i ličnim odnosom prema seksualnosti, zloupotrebi položaja moći. Predstave će ove godine varirati od suptilnih poetika do vrlo snažne eksplicitnosti, vrlo ekspresivnih predstava. Jedna od ovih predstava, koje će biti u programu, je autorski krik o vremenu u kom živimo.

Bit će prikazana nova produkcija Olivera Frljića, koji radi predstavu „Naše nasilje i vaše nasilje“, na estetici P. Weissa, koja će svjetsku premijeru doživjeti na ovogodišnjem Wiener Festwochen-u, a regionalnu premijeru na MESS-u. To je predstava koja postavlja pitanje koju vrstu umjetnosti teatra mi trebamo u vrijeme, kada Evropa rapidno hrli ka jednom novom, remoduliranom obliku fašizma.

Zatim ćemo imati predstavu „Forecasting“. To je jedno vrlo zanimljivo iskustvo Barbare Matijević, koja se u jednoj trodimenzionalnoj i preciznoj koreografiji bavi varirajućom temom od opasne banalnosti do svojevrsne koreografske poezije. Kada već govorim o plesu i koreografiji, treba da spomenem da će iz Češke ove godine doći jedna zanimljiva predstava „Korekcije“, u režiji Jiržija Haveke. Tu će biti i još jedna predstava mlade meksičke trupe, koju predvodi Lagartijas tiradas al sol. Priča je inscenirana od igračaka i figurica. Govori o meksičkim revolucionarima šezdesetih i sedamdesetih godina, koji su htjeli da promijene društvo.

Zatim najavljujem i „Kralja Ibija“, koji stiže uz jednu performativnu inscenaciju Jerneja Lorencija, slovenačkog reditelja sa glumcem Jernejem Šumanom, inače dvostrukim dobitnikom Zlatnog lovorovog vijenca na festivalu MESS. Posebno nam je drago da ćemo imati i priliku da ugostimo Muhamed Al Atara i Omara Abusada, nakon festivala u Avinjonu. To su najvjerovatnije najjači i najeminentniji teatarski glasovi iz Sirije.

Posebno će obradovati stare znance festivale MESS povratak jednog od najomiljenijih rediteljskih imena, dobitnika više nagrada na našem festivalu, Oskarsa Košunovasa, sa predstavom „Galeb“. Treba još najaviti evropske teatarske zvijezde kao She She Pop iz Berlina. Još čekamo selekciju predstava iz BiH. Sigurno će biti još po neka regionalna predstava. Ovo je jedna šira objava programa.

RSE: Pretpostavljam da će publiku posebno obradovati ponovni susret sa litvanskim pozorištem, zbog kojeg se početkom ovog vijeka iz Sarajeva išlo na predstave u Zenicu.

Mustafić: Tako je. Litvanski teatar je u evropskom smislu napravio jedan mali fokus na sebe. Skrenuo je pažnju na sebe i festival MESS je prosto otkrivao litvanski teatar, svake godine. Ponovo imamo Litvance na MESS-u.

RSE: Da li će ove godine MESS biti održavan samo u Sarajevu ili će se predstave igrati i u drugim gradovima?

Mustafić: Mi se trudimo da naš program distribuiramo. Često smo i upućeni na druge scene zbog tehničkih i organizacionih kapaciteta sarajevskih pozorišta. Mi smo stalni partneri Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice. Imamo sa njima lijepu suradnju koja je, ne samo festivalska, nego i koprodukciona. Siguran sam da ćemo probati da neke od ovih predstava i sadržaja reprizno ili u premijernom terminu prikažemo i u Zenici.

RSE: Prosto se nameće zaključak da ćemo ponovo imati jedno reprezentativno izdanje MESS-a. Očigledno uspijevate sačuvati visoki renome?

Mustafić: Članovi smo određenih evropskih teatarskih asocijacija i imamo dobar rejting, na kome smo predano radili cijelo jedno desetljeće. Nekako smo prije mi išli drugima, molili, tražili posebne uvjete da nam se dođe u Sarajevo. Sada već imamo respektabilan broj prijava za dolazak na naš Festival u Sarajevo.

Problem koji prati kulturu u BiH, a samim tim i ovu festivalsku, prezentacionu, je problem budžeta, novca koji se svake godine rapidno smanjuje i dramatično se uvijek odvija u posljednjem trenutku ili skoro nikako. Mislim da je sada rano o tome govoriti. Uz to, kada se objavljuju programi, nekako je to svečarski dan, pa ne bih nikoga zamarao tim stvarima.

RSE: Ali moramo zamarati tim stvarima jer je ovo pitanje posebno zanimljivo ako se prisjetimo kako je bilo na početku godine, nakon informacije o zbunjujućoj i restriktivnoj raspodjeli sredstava za kulturu.

Mustafić: Nije ona zbunjujuća. Ona je na snazi, ona je ostala. Vlada FBiH je nedavno, prijedlogom odluke, a mislim da će to biti uskoro i ozvaničeno, napravila jednu malu korekciju te odluke nadležnog federalnog ministarstva. Pokušala je da vrati u nešto manjem obimu procent koji su ti festivali imali prošle godine u budžetu. Naravno ta sredstva još uvijek nisu, a sada je već april mjesec, ni od prošle godine puštena. O ovogodišnjem budžetu se još ne razgovara.

Ne ohrabruju poruke koje su stizale od nadležnog Federalnog ministarstva za kulturu, zapravo od ministrice Dujmović. U tim porukama je vrlo jasno primjetna jedna koncepcija, a to je da se međunarodna kulturna scena u BiH provincijalizira, da se marginalizira, da se Sarajevo po svaku cijenu demetropolizira. Sve to pod argumentacijom da se radi o demokratskoj distribuciji sredstava i na druge kulturne događaje.

Ono što mi želimo, kao reprezenti međunarodne kulture, to su kriteriji i standardi, ono što je recepciono polje, što su odjeci naših festivala. Na taj način treba, u prioritetima, da se finansiraju ti festivalski sadržaji.

RSE: Ova odluka Federalnog ministarstva za kulturu je izazvala do sada neviđeni talas negodovanja jer su njom ponajviše bili pogođeni kulturni projekti od iznimnog značaja za BiH, računajući i MESS.

Mustafić: Jeste. MESS je zaista pretrpio velike štete. On je u proteklih sedam-osam godina u padu budžeta preko 70%. Od tih 70%, zamislite, nakon obavljenoga festivala, taj budžet je srezan za još 50%.

RSE: Jedan dio javnosti, ali i mojih kolega, naročito iz Hercegovine, pokušali su sve to svesti na nivo sporenja elitista i istinskih kulturnjaka metropole i unutrašnjosti, sve tamo do označavanja navodnih mrzitelja hrvatske kulture.

Mustafić: To su zaista zločeste i glupe primjedbe, zato što se na festivalu MESS, kao i na ostalim međunarodnim festivalima, vrlo jasno predstavljaju i hrvatske kulturne institucije, prikazivale su svoje predstave. MESS je jedan od onih festivalskih i produkcionih kuća koji ima svoju redovitu produkcionu suradnju sa hrvatskim teatrima. Isto tako je i sa hrvatskim filmom na SFF-u, sa Sarajevskim večerima muzike, sa Balet festom. Vrlo jasno se može pokazati da se ne može govoriti ni o kakvim mrziteljima hrvatske kulture.

Mi naprosto ne pristajemo da nešto, što ima adresu u Sarajevu, bude etiketirano kao bošnjačko, za razliku od tih koji su se bunili i izricali takve stavove. Oni očigledno smatraju da sve ono što dolazi iz određenog dijela BiH, ako se to zove Mostar, Široki Brijeg, ili bilo koji drugi grad, automatski ima prizvuk hrvatskog. Zašto ne bi bilo Mostarsko proljeće ili Mostarsko ljeto, što je festival Mostaraca, festival BiH?

RSE: Neki dan je došlo do još jedne raspodjele sredstava za kulturne projekte. Da li su vaši razlozi uvaženi i kako ocjenjujete ovu raspodjelu, budući da su one sporne kulturne institucije od značaja ponovo ostale kratkih rukava?

Mustafić: Ono što je meni žao je da su kolege iz tih institucija, tu mislim na Umjetničku galeriju BiH, na Muzej pozorišne umjetnosti i književnosti BiH, i na druge institucije, koje su se sada oglasile, kada smo mi alarmirali kulturnu javnost i rekli šta se krije iza ovog akta ministrice Zore Dujmović, to prešutjeli i mislili su da će proći bolje i da se to njima neće dogoditi. Na žalost, malo iza tog objavljenog granta za međunarodnu kulturu, dogodila se i devastacija institucija koje računaju na taj novac.

To, po ko zna koji put, govori da kolege, u onome što se zove kulturni sektor ili umjetnički sektor, moraju izražavati više solidarnosti i suglasnosti, a manje voditi interesa o svojim pojedinačnim, parcijalnim ili institucionalnim interesima. Treba stvoriti atmosferu koja će biti konstruktivna, kreativna i koja će otvoriti dijalog sa vlasti, kada je u pitanju odnos prema cjelokupnom kulturnom ambijentu života u BiH.