Agrokomerc će biti prodat onome ko ponudi najmanje?!

Prijeratna društvena svojina devedesetih postala je državna, a onda je Agrokomerc postao plijen svake vlasti i njihovih predstavnika u vidu direktora, koji su se, sudeći po današnjem stanju u nekadašnjem krajiškom najplodonosnijem preduzeću, odnosili svakako – samo ne domaćinski. Takav odnos posebno proživljavaju radnici. Nekima od njih doprinosi nisu uplaćeni još od 1997. godine.

Ibrahim Sabljaković jedan je od prvih uposlenika Agrkomerca. Ponosno ističe da je tu radio kad su se tek počinjali graditi temelji budućeg prehrambenog diva. Duguju mu 19 plata.

Procijenjena vrijednost najbitnijeg dijela – Mesne industrije – jeste 20 miliona. U sindikatu se pribojavaju da će ta imovina otići za sitan novac i interese pojedinaca.

“Imovina se prodaje na trećem ročištu po metodi neposredne pogodbe kada se imovina može prodati bez ograničenja najniže cijene. I mogu slobodno reći da će, ako se i u budućnosti bude prodavala imovina putem suda, oni definitivno preuzeti ulogu egzekutora naše firme”, kazao je za FTV Agrokomercov uposlenik Munir Termiz.

Ibrahim Alagić, povjerenik SSSBiH, podružnica Agrokomerc, ističe da građevinski vještak vještači i tehnološku i energetsku i elektro i svu drugu infrastrukturu.

Podsjetimo, zbog prijetnji je Nihad Imamović odustao od kupovine Mesne industrije, a nudio je 12 miliona. Naredna ponuda je bila nešto viša od pet miliona, ali nju je Općinski sud proglasio nevaljanom, jer firma SilSil nije uplatila novac. Treći ponuđač je federalna Razvojna banka i nudi 2,2 miliona.

“Mi u Sindikatu smo imali sasvim drugi način i nastup vezano za tu prodaju, jer je to trebao biti kredit Agrokomercu, a da mi isplatimo te vjerovnike, koji su po nama u dobrom dijelu nelegalni”, smatra Mumin Pehlić, sindikalni povjerenik.

Uposlenici i sindikalisti su upozoravali na slijed događaja kojim će najvrednija imovina Agrokomerca biti prodana po deseterostruko nižoj cijeni, i to baš Razvojnoj banci. A, sada upozoravaju da tu nije kraj, već da će se nakon sudske, dogoditi i dalja prodaja, i to za oko milion maraka. Pa postavljaju pitanje, gdje je interes države koja dopušta prodaju svoje imovine u bescijenje?