Šta se krije iza posjete Stoltenberga: “Ulazak BiH u NATO se ne može zaustaviti”

Put Bosne i Hercegovine prema članstvu u Sjevernoatlantskom savezu (NATO) može se usporiti, ali se ne može zaustaviti, a u ispunjavanju uvjeta sudjeluju i stranke iz entiteta Republika Srpska, usprkos zastrašivanjima koja dolaze iz Rusije prema srpskom narodu, smatraju analitičari koji su govorili za Radio Slobodna Evropa (RSE).

“Mi smo se zakonski obavezali da ćemo ući u Evropsku uniju i NATO. Od samita u Talinu 2010. godine do danas, sve ono što je NATO tražio od BiH mi smo najvećim dijelom ispunili”, kazala je za RSE Dijana Gupta, profesorica na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru i predsjednica Atlantskog vijeća BiH.

Dodik potpisao zadnja dva Programa reformi

Gupta smatra da će se sve potrebne odluke vezane za NATO nastaviti implementirati na državnom nivou.

“Konkretno, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je kao član Predsjedništva BiH potpisao zadnja dva Programa reformi, što je znak da će on i u budućnosti percipirati da idemo u NATO, inače ne bi stavio svoj potpis”, kazala je Gupta za RSE.

Programom su nabrojane planirane političke, sigurnosne, pravne i obrambene reforme koje je BiH sama odlučila da će provesti.

Predsjednica Atlantskog vijeća u BiH smatra da je dolazak generalnog sekretara Jensa Stoltenberga u BiH, najavljen za 20. novembar, “važan signal prema jednoj maloj zemlji i potvrda partnerskih odnosa u vrijeme ruske agresije na Ukrajinu”.

“Ruski utjecaj na BiH mi ne možemo ignorisati. Zato je bitno da uđemo u NATO. Ni velike države poput Sjedinjenih Američkih Država ne mogu više same da sačuvaju sigurnost. Zašto bi bilo ko, pa i srpski narod odbio da živi u sigurnosti da neće biti novog rata, u dobrom ekonomskom standardu i u zajednici s drugim zemljama na Balkanu”, smatra Gupta.

Doprinos RS-a NATO putu

Prema Zakonu o obrani, koji je usvojen 2005. godine, institucije su obvezne provesti “sve potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a”.

Zakonom su integrirane tri vojske i stvorene jedinstvene Oružane snage BiH.

Za zakon su glasale i stranke iz entiteta Republika Srpska, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) koji je tad bio opozicija i Srpska demokratska stranka koja je imala ministra obrane BiH. Danas se te stranke zbog toga međusobno optužuju za “izdaju”.

Tadašnji član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, kadar SNSD-a na čijem čelu je Milorad Dodik, potpisao je 2006. godine Sporazum o pristupanju Partnerstvu za mir (PfP) s NATO-om, što je prva stepenica ka članstvu u NATO-u.

Radmanović je tri godine kasnije potpisao i formalni zahtjev BiH za prijem u Akcijski plan za članstvu (MAP), a u pismu NATO-u je naveo da je “članstvo u NATO-u od strateške važnosti za BiH”.

Posljednjih desetak godina, pozicija i opozicija iz entiteta Republika Srpska protivi se članstvu u NATO-u i zastupaju stav da BiH po ovom pitanju treba slijediti Srbiju koja je proglasila vojnu neutralnost.

Narodna skupština RS donijela je u oktobru 2017. godine rezoluciju o vojnoj neutralnosti tog entiteta, gotovo identičnog sadržaja kao i Srbija deset godina ranije.

Slično razmišljaju i građani, sudeći po istraživanju koje je provela nevladina organizacija Atlantska inicijativa. U entitetu Federacija BiH podršku članstvu daje 90 posto ispitanika, a u Republici Srpskoj 33 posto.

Predsjednik vladajuće stranke u RS-u Milorad Dodik jačao je odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

“Može saradnja s NATO, ali nikakvo članstvo ne dolazi u obzir. U tome pratimo stav Srbije”, ponovio je Dodik više puta.

Reforme se provode

Usprkos protivljenju članstvu, reforme sektora obrane se provode i u njemu sudjeluju i predstavnici RS-a, a kadrovi Dodikove stranka godinama su na poziciji zamjenika ministra obrane.

BiH ima svog vojnog i političkog predstavnika u misiji pri NATO-u u Briselu, a NATO u BiH ima svoj štab od 2004. godine s mandatom Ujedinjenih nacija da pomaže reformu Oružanih snaga koja se provodi prema NATO standardima.

Vojne jedinice iz BiH bile su dio NATO jedinica u misijama u Afganistanu, Iraku, Maliju, Kongu i drugim zemljama.

BiH je od 2018. godine u MAP-u, što je posljednja stepenica prije poziva u punopravno članstvo.

Prema MAP-u, obvezna je svake godine poslati Godišnji nacionalni plan (ANP), odnosno navesti postignuća i planirane političke, sigurnosne, pravne i obrambene reforme. Na kraju godine Sjevernoatlantsko vijeće, koje čine šefovi država i vlada članica NATO, na osnovu ANP-a usvaja izvještaj o napretku.

Predsjedništvo BiH umjesto ANP-a šalje u Brisel “Program reformi”, koji je po sadržaju jednak ANP-u, a NATO ga kao takvog prihvata.

Predstavnici iz RS-a na čelu s Dodikom javnosti to predstavljaju kao veliku razliku i svoju “političku pobjedu”, kao i promjenu naziva Komisije za NATO integracijski proces BiH u Komisiju za suradnju s NATO-om.

Iz RS-a navode da je time ispoštovana rezolucija skupštine RS-a o vojnoj neutralnosti, iako i sam NATO na zvaničnim stranicama navodi da “članstvo u MAP-u ne prejudicira moguće članstvo”.

Predsjednica Atlantskog vijeća u BiH Dijana Gupta kaže kako će čelnici NATO-a “dati sve od sebe” da pronađu optimalna rješenja za BiH, kao što je NATO učinio i u slučaju spomenutog dokumenta ili naziva komisije.

Vijeće ministara BiH sačinilo je novi Program reformi za iduću godinu, koji je prošao javnu raspravu i Predsjedništvo BiH trebalo bi ga u idućem periodu poslati u Brisel.

NATO je već u BiH

Neven Kazazović, vojno-politički komentator iz Sarajeva, također smatra da je put BiH prema članstvu nezaustavljiv “iako zvanična politika u entitetu Republika Srpska negira NATO koncept”.

“Čak i Srbija koja ima te odnose sa Rusijom sarađuje sa NATO-om. BiH je okružena zemljama NATO-a. NATO je na Kosovu. U BiH imamo EUFOR koji čine vojnici iz zemalja NATO-a. Imamo i NATO komandu u Sarajevu. Nije to samo priča, to je nešto konkretno”, kazao je Kazazović.

Ipak, on nije siguran u brzu promjenu mišljenja onih koji se protive članstvu, ali i u spremnost NATO-a da uskoro primi BiH.

“BiH može postati članica NATO-a samo ako dođe do neke krizne situacije na Balkanu pa da NATO onda interveniše na neki način. Hipotetski, ako bi RS krenula da se odvoji, onda bi došlo do intervencije NATO-a”, smatra Kazazović.

Što se tiče loše percepcije NATO-a u javnosti, predsjednica Atlantskog vijeća u BiH Dijana Gupta kaže kako se moraju više predstavljati benefiti koje će BiH dobiti kao država i da onda neće biti ljudi koji će se protiviti članstvu.

“Zašto bi iko bio protiv članstva u zajednici s drugim zemljama regije, da živi u miru i u sigurnosti da ovdje neće više nikad biti rata, stalnim investicijama i dobrom ekonomskom standardu “, kazala je Gupta.

I Gupta i Kazazović smatraju da ni velike države, poput Sjedinjenih Američkih Država, ne mogu danas same braniti svoj mir i ukazuje na primjer Finske i Švedske, koje su razvijene države s modernim naoružanjem i članice Europske unije, koje su nakon decenija neutralnosti ušle ili su na pragu ulaska u NATO.

Plaće iz budžeta, oružje i uniforme iz donacija

Oko 140 miliona eura se godišnje izdvaja za Oružane snage BiH, koje su najveći od 75 korisnika državnog budžeta.

Novac iz budžeta se većinom troši na plaće, smještaj i putne troškove vojnika Oružanih snaga i uposlenika Ministarstva obrane, te “tekuće troškove”, poput goriva, loživog ulja za zagrijavanje kasarni i slično.

Modernizacija se provodi uglavnom donacijama, najviše iz Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Turske.

SAD su, naprimjer, krajem 2021. donirale Oružanim snagama BiH četiri nova helikoptera vrijedna više od 38 miliona eura.

Europska unija je krajem prošle godine osigurala deset miliona eura za Oružane snage BiH za nabavku transportnih i medicinskih vozila.

Velika Britanija je na samitu NATO-a u julu ove godine najavila više od milion eura vojne pomoći za BiH, a susjedna Hrvatska oko 500.000 eura.

Njemačka je samo u 2023. godini uputila 4,6 miliona eura pomoći za Oružane snage BiH, od čega 1,5 miliona eura za kupovinu uniformi. Njemačka je u oktobru donirala pola miliona eura za opremanje tri kasarne i najavila dva nova ugovora vrijedna 1,65 miliona eura.

Što se tiče povećanja vojnog budžeta, ministar obrane Zukan Helez (Socijaldemokratska partija BiH) predložio je da se za Oružane snage BiH u 2024. godini izdvoji više od 800 miliona eura.

Ministar financija i trezora BiH Srđan Amidžić (SNSD) nazvao je to “suludim zahtjevom iz paralelnog finansijskog univerzuma” i od svih korisnika zatražio da iduće godine uštede ukupno 19 miliona eura.