Čengić: Još se traga za najmanje 1.100 žrtava genocida

Prva kolektivna dženaza u Memorijalnom centru u Potočarima obavljena je 2003. godine, kada je u tri faze ukopano gotovo hiljadu žrtava, tačnije 969 – kazala je glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić u razgovoru za Fenu povodom obilježavanja godišnjice prve dženaze u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari – Spomen-obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine.

Čengić podsjeća da je u martu te godine ukopano 600 žrtava, u julu 282 i u septembru iste godine 87 žrtava.

Po njenim riječima, 2003. godine ukopan je najveći broj žrtava. Nakon toga, svake godine 11. jula, na kolektivnoj dženazi bude ukopano više stotina žrtava.

– Jedna od najvećih dženaza bila je 11. jula 2010. godine, kada je ukopano 775 žrtava genocida u Srebrenici. Najmanji broj žrtava bio je ukopan prošle godine kada je obavljen ukop 136 žrtava – navodi Čengić.

Najstarija žrtva koja je do sada ukopana u Potočarima je Šaha Izmirlić, rođena 1901., a najmlađa novorođenče – djevojčica Muhić.

U Memorijalnom centru u Potočarima do sada je ukopano 6.377 žrtava. Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.

Čengić kaže da su za kolektivnu dženazu ove godine do sada identificirane i prema želji porodica spremne za ukop 43 žrtve. Naglašava da ovaj broj nije konačan te da će biti zakazane identifikacije posmrtnih ostataka koji se nalaze u Podrinje identifikacionom centru u Tuzli.

– Također, u PIP-u se nalazi više od pet stotina posmrtnih ostataka koji nisu ukopani, a riječ je o žrtvama genocida u Srebrenici. Od ovih pet stotina, njih 114 je identificirano, ali zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. Ostali slučajevi su u fazi obrade – navodi Čengić.

Ističe da je većina ukopanih u Memorijalnom centru u Potočarima u nekompletnom stanju, jer su uglavnom pronađeni u sekundarnim, odnosno izmještenim masovnim grobnicama, u nekim slučajevima čak i tercijalnim grobnicama, ili na površini terena što je također uzrokovalo nekompletnost tijela.

– Izmještanje masovnih grobnica uzrokovalo je nekompletnost tijela i u velikoj mjeri otežalo proces obrade i identifikacije posmrtnih ostataka, s jedne strane, a s druge strane za porodice izazvalo dodatne boli i traume, jer identificiraju i ukopavaju dio po dio tijela svojih članova porodice, što vrlo često traje dugi niz godina – kazala je glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.

Pojašnjava da, ukoliko se pronađe i identificira ostatak tijela, porodice se obavijeste i naknadno pronađeni posmrtni ostaci dodaju se ranije ukopanim dijelovima tijela.

Po njenim riječima, reasocijacije, odnosno kompletiranje tijela se radi svake godine u Potočarima uz prisustvo porodica, vještaka sudske medicine, predstavnika Tužilaštva, policije i Instituta za nestale osobe BiH.

Čengić naglašava da će gotovo hiljadu žrtva, koje su već ukopane u nekompletnom stanju, u narednim godinama biti otkopane i dodat će im se naknadno pronađeni dijelovi tijela.

– Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je riječ o 77 masovnih grobnica. Još se traga za najmanje 1.100 žrtava genocida – navela je Čengić.

Podsjetila je da je posljednja masovna grobnica pronađena na smetljištu u mjestu Kozluk, na području Zvornika, gdje je krajem prošle godine pronađeno 55 posmrtnih ostataka, 15 kompletnih i 40 nekompletih.

– Žrtve pronađene na smetljištu u Kozluku još nisu identificirane i očekujemo da bi do kolektivne dženaze u Potočarima trebali dobiti DNK nalaze, naravno ukoliko bude dovoljno uzoraka krvi s kojima bi se mogli uporediti uzeti koštani uzorci.

Informaciju o ovoj masovnoj grobnici Haški tribunal dostavio je Međunarodnoj komisiji za nestale osobe (ICMP), a riječ je o satelitskim snimcima – kazala je Čengić.

Istaknula je da će se provjeriti još dvije lokacije, također na temelju satelitskih snimaka.