Ko je snimao, a ko dijelio snimke nesretne žene koja se ubila?

Samoubistvo 22-godišnjeg mladića iz Laktaša u oktobru prošle godine bilo je incijalna kapisla za pojedine izmjene i dopune Krivičnog zakonika Republike Srpske, kojim je propisano novo krivično djelo, neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka.

Godinu dana kasnije, još jedan slučaj suicida kojem je prethodilo ismijavanje nesretne žene na društvenim mrežama, nakon što ju je neko snimio kako vrši nuždu na ulici. Ko ne radi svoj posao? Ili, ko radi, ali pogrešno?

Zakonski propisi u RS su jasni – neovlašteno objavljivanje ili dijeljenje snimaka drugih ljudi je krivično djelo. Ako to dovede do smrtne posljedice zatvorska kazna je do 10 godina.

Krivični zakon Republike Srpske

“Ko objavi ili prikaže spis, portret, fotografiju, video-zapis, film ili fonogram ličnog karaktera, bez pristanka lica koje je spis sastavilo ili na koga se spis odnosi, odnosno bez pristanka lica koje je prikazano na portretu, fotografiji, video-zapisu ili filmu, ili čiji je glas snimljen na fonogramu ili bez pristanka drugog lica čiji se pristanak po zakonu traži, a takvo objavljivanje ili prikazivanje je imalo ili moglo da ima štetne posljedice po lični život tog lica, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine”.

Ako neovlašteno objavljivanje ili dijeljenje snimaka dovede do smrtne posljedice, kazna je do 10 godina zatvora.

Svakim djelovanjem u javnom prostoru odričemo se dijela privatnosti. Advokat Dragana Stanković upozorava da treba postaviti strogu granicu između snimanja i objavljivanja snimaka drugih lica. Posebno ako nemaju zanačaj za širu društvenu zajedenicu.

“Treba razgraničiti akt snimanja i akt dijeljenja, te da se akt dijeljenja dovede u vezu sa konotacijom dijeljenja, odnosno razlogom dijeljenja. Snimanje, čak i kada je neovlašteno, treba proći test opšteg interesa”, kaže advokatica Stanković.

Javni interes nije postojao u slučajevima dijeljenja snimaka koji su doveli do samoubistava, u Banjaluci početkom novembra i u Laktašima godinu ranije. Ima li odgovornosti ljudi koji sebe nazivaju novinarima, a zapravo su tumorno tkivo profesije?

Milkica Milojević, novinarka s višedecenijskim iskustvom i kredibilitetom misli da ima.

“Mediji su prestali biti mediji. To više nije ni zabavi iz čuvenog tria – zabavi, informiši, edukuj… To je jedno obično smeđarenje i skupljanje klikova”, kaže Milojević.

Sakupljanje klikova

“Sakupljanje klikova neophodnih za opstanak pojedinih sredstava masovne komunikacije labilne ličnosti veoma lako mogu da plate glavom”, upozorava psiholog Aleksandar Milić.

To potvrđuje i primjer žene u Banjaluci koja je izvršila suicid, zbog nemogućnosti da se izbori sa ismijavanjima. Već njeno neprimjereno ponašanje na javnom mjestu, kaže on, morao je biti dovoljan alarm.

U obrazloženju iz Vlade RS je navedeno da je upravo tragična smrt mladića u Laktašima ukazala na potrebu pooštravanja kazni za neovlašteno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka. No, godinu kasnije – ništa se nije promijenilo.