Kino Meeting Point
Najavljen program 18. Pravo Ljudski Film Festivala: Filmovi koji su nužni sada i ovdje
Program PLJFF-a će kroz šest festivalskih dana biti posvećen kreativnom dokumentarnom i eksperimentalnom filmu
Osamnaesto izdanje Pravo Ljudski Film Festivala (PLJFF) u Sarajevu bit će otvoreno u srijedu, 11. oktobra, i trajat će do 16. oktobra, a ovim povodom danas je održana press konferencija u kinu Meeting Point.
Na press-konferenciji o ovogodišnjem programu govorile se selektorica Kumjana Novakova i selektorica programa “Njega i briga kao politički prostor” antropologinja Nejra Nuna Čengić.
Kako su navele, program PLJFF-a će kroz šest festivalskih dana biti posvećen kreativnom dokumentarnom i eksperimentalnom filmu.
Sužavanje programa
-Ovogodišnji festivalski program je rezultat dugog promišljanja i rada Pravo Ljudski tima, a s ciljem da se odgovori na promjene koje su rezultat različitih dinamika, kao što je to bila pandemija, ali i prezasićenost ne nužnim sadržajima kojima smo svi konstantno izloženi. U duhu koncepta odrasta (degrowth), odnosno prekida sa imperativom rasta, Pravo Ljudski već nekoliko izdanja zaredom kvantitativno smanjuje svoj program, kako bismo dostigli cilj da na programu imamo samo sadržaje za koji smatramo da su apsolutno nužni sada i ovdje – rekla je Novakova, dodavši da će u Kinu Meeting Point ove godine predstaviti jedan izuzetno koherentan filmski program.
-Iz tog razloga na ovogodišnjem Pravo Ljudski Film Festivalu predstavit ćemo “samo” 21 film u četiri programske sekcije – dodaje Novakova.
Kako je navela na današnjoj press-konferenciji, filmovi se uglavnom bave zaštitom okoliša, odnosom čovjeka i okoliša, prekidom linearnosti u historijskim narativima i otvaranjem prostora alternativnim narativima, ali i nevidljivosti subjekata – najčešće žena – kao i ženskim neplaćenim radom.
U sklopu programa, pored redovnih razgovora sa autorima i autoricama nakon filmskih projekcija, bit će održano i jedno javno predavanje te jedna javna rasprava.
Posebni fokus na radu brige i njege
PLJFF18 nastavlja da istražuje moguće i nemoguće forme, prakse i dijeljene prostore filma i audio-vizuelne umjetnosti, te produbljuje kontinuirani fokus na kinematografiju koja propituje antropocentrične narative, rad i uvjete u radu u današnje vrijeme. Ovogodišnje 18. izdanje kroz jednu od četiri programske sekcije stavlja u poseban fokus rad brige i njege, te društvenu reprodukciju kroz neplaćeni ženski kućanski i reproduktivni rad.
Četiri ovogodišnje programske sekcije: Historija, inače: Kritičke kartografije, Lektira, U ime zdravlja… i Njega i briga kao politički prostor, povezane su kroz društvenu i političku uglavnom žensku nevidljivost na raskrižju između rada i politike. Program insistira i kruži oko problematike nevidljivosti ženskog i/ili „tuđeg“ rada – od nevidljivog i neplaćenog ženskog kućanskog rada i ženskog rada društvene reprodukcije, do brisanja umjetnica iz “kanona” umjetnosti i kinematografije.
Selektorica programske sekcije Njega i briga kao politički prostor, Nejra Nuna Čengić, u odnosu na program u fokusu, naglašava:
-Želim naglasiti da iako jedan od ciljeva jeste pokazati značaj i neplaćenog i plaćenog rada brige i njege za društvenu reprodukciju, nije nam želja doprinijeti jednom postojećem moralističkom patrijarhalnom diskursu o brizi i njezi, gdje se one kao predstavljeni prirodni ženski kvaliteti i veličaju i obezvrjeđuju. Projekcijom pet filmova, kroz tri doksanja sa autorima i autoricama filmova, te dva javna razgovora, cilj nam je zajednički istraživati, zamišljati i doprinositi kreiranju boljih infrastruktura brige i njege, a time i boljih društava.
Film Vukice Đilas na otvorenju
Pravo Ljudski Film Festival 11. oktobra u 19 sati će biti otvoren kino-koncertom filma “Kućni filmovi”, rediteljiice Vukice Đilas sa pratećom muzikom uživo LP dua – Sonje Lončar i Andrije Pavlović.
“Kućni filmovi” kompilira više od dvadeset godina strastveno snimanih “slika iz života” zabilježenih kamerom Super 8. Vukica Đilas je na projektu radila gotovo nevidljivo i anonimno, jer niko nije znao za film prije nego što je izašao deceniju nakon njene prerane smrti.
Naime, nakon njene smrti, Vukicin partner Branko Vučićević, s kojim je živjela 1970-ih i koji je i sam bio kultna figura jugoslavenske neoavangarde, pohranio je niz njenih 8 mm filmskih dnevnika u arhivu Akademskog filmskog centra u Beogradu. Osim jedne projekcije sirovog materijala objavljenog 2006. godine, filmovi Vukice Đilas su bili arhivirani do 2015. godine kada je reditelj Slobodan Šijan složio pedesetominutnu verziju pod nazivom “Domaći filmovi”.
“Domaći filmovi” jedini je film koji je Vukica Đilas snimila: životni film, odnosno film dug koliko i život, montiran kamerom kadar po kadar.
Ulaz na festivalski program je besplatan, a više o sadržaju i terminima projekcija možete pronaći ovdje.