Kako dileri kriju svoj “zanat” od porodice?
Kakvi im god bili motivi, ljudima dilanje i kriminalizacija kompliciraju život i međuljudske odnose. Bio sam dobar s dilerom trave i još ponečega koji si je tim poslom financirao studiranje. Kad je otišao kući u skupoj odjeći, počeli su ga zapitkivati, pa im je rekao da radi kao vratar u jednom tradicionalnom klubu za gospodu i tako dobro zarađuje. Da bi uspešno obmanuo roditelje, slikao se u uniformi našeg zajedničkog prijatelja i poslao slike mami i tati, a od pravog vratara pozajmio je nekoliko anegdota s posla i priča o dobrim napojnicama.
Većinu laži je uspješno progurao, ali su ga dubina projekta i povremene greške učinile nervoznim i udaljile od obitelji. Još uvek dila, i još uvek mora lagati ljudima. Breaking Bad je vjerovatno najpoznatiji primjer iz pop kulture na kojem se vidi kako posao prodavača droge zna čovjeku okrenuti život naopako. VICE je intervjuirao nekoliko dilera spremnih opisati kako im izbor profesije komplicira život.
Diler broj 1, prodavao: “Sve živo”
Odrastao sam u siromaštvu, ali upisao sam elitnu srednju školu jer sam bio pametan, Beverly Hills 90210. Nije mi bilo lako platiti pet dolara za užinu, a ostala djeca vozila su skupa kola i živjela u luksuzu. I ja sam to htio iskusiti, ali mama me je rodila sa 19 godina, razvela se od tate duševnog bolesnika, a nijedan od roditelja mi nema završenu srednju. Dilanje je za mene bilo pitanje opstanka.
Počeo sam u desetom razredu; dva dana bih preskakao užinu da uštedim 10 dolara za gram trave, koju bih preprodao za 20 i kupio još dva grama, i tako dalje. Par godina kasnije, tjedno sam valjao po desetak kila vutre, plus razne količine svih mogućih drugih droga, i zarađivao tisuće dolara.
U početku ništa nisam morao kriti od mojih. Moj najbolji prijatelj živio je u fensi kući tri ulice niže od škole. Tamo smo imali štek, kod njega u podrumu, otac mu je znao da dilamo. Kod njega bih vario svakog jutra, otišao u školu, vratio se na još malo, i onda krenuo u prodaju tu na lokalu, u pravoj zamci za bogate klince. Stvari su postale očigledne kad sam počeo dolaziti kući u skupoj odeći. Mama mi je radila doslovno pet poslova, a ipak nije zarađivala koliko ja. Čak nisam ni morao ni lagati jer je bilo očito da sam stalno i sam na drogama.
U jednom trenutku dilanje je sjebalo moj već sjeban odnos s mamom. Nisam uvijek mogao držati štek kod prijatelja, pa sam imao nešto i kod kuće. Držao sam odvojeno travu, keš, koks, MDMA, i slično. U Kaliforniji, ako kupuješ direktno od proizvođača, na svaku funtu dobiješ dodatno 7 do 12 grama.
Ja sam taj višak uvijek odvajao za osobnu upotrebu. Jednom sam sakrio cijelu funtu ispod majice, a taj višak sam ostavio na otvorenom. Mama me je nazvala dok sam bio s prijateljem i rekla da je našla moju drogu. Kad sam stigao kući, držala je u ruci onih par grama što sam odvojio za sebe, misleći da je u toj majušnoj kesici moj cijeli štek.
Spakirao sam sve što sam imao i zapalio. Vratio sam se kući tek nakon što sam prestao dilati.
Diler broj 2, prodavala: Pilule na recept
U srednjoj školi sam otišla kod psihijatra kako bih dobila recept za lijekove poput aderala i poslije ih prodavala djeci iz razreda. Zloupotrijebila sam priliku da porazgovaram s terapeutom, i poslije se i sama navukla. Tata je na kraju otkrio da dilam i koristim drogu, pa su me poslali na liječenje.
Kad sam izašla, pokušala sam opet kod psihijatra, ali je tata u to vreme već sve povezao. Kad god bih nazvala liječnika, spustio bi mi slušalicu. Kasnije sam doznala da me je psihijatar izbjegavao zato što ga je tata upozorio da će on snositi posljedice.
Diler broj 3, prodaje LSD i vutru
Moji su srednja klasa iz predgrađa. S drogom sam počeo oko trinaeste, a ubrzo sam prešao na dilanje. Acid i marihuanu sam prodavao tri godine, a na vrhuncu karijere zarađivao sam preko 20.000 dolara mjesečno. Uvijek sam bio high i morao sam stalno lagati roditeljima.
Sumnjali su, ali uvijek su htjeli misliti najbolje o svojoj djeci. Jednom sam mami ostavio 10.000, ali ih nije htjela uzeti jer je sumnjala da je to od droge. Rekao sam joj da sam to zaradio tako što sam upoznao jednog prijatelja s jednim dilerom, ali da se nisam direktno miješao u to. Na kraju sam je uvjerio. Poslije su me uhitili, optužili za preprodaju LSD-a, i osudili na 25 godina zatvora.
Diler broj 4, prodavao travu.
Travu sam valjao tri godine. Dostavljao sam hranu i radio kao kurir, pa mi je bilo prirodno preći n a dilanje. Značajno više sam zarađivao od svojih vršnjaka koji su radili pet dana tjedno i uredno plaćali porez. Sa ocem imam dobar odnos. On me razumije kao roditelj, a i sam slabo slijedi društvene norme. Kad je prvi put posumnjao čime se bavim, ipak je morao održati govor upozorenja, kako ni ne znam u kakve sve nevolje ulazim.
Čim je vidio da samodovoljno funkcioniram, počeo je gledati drugu stranu. Poštovao me je dovoljno da pretpostavi da znam sam da procijeniti rizik. Moj tata je i sam mali obrtnik, bilo mi je smiješno kako se ponašao kad je sve izišlo na vidjelo. U detalje smo pričali o pranju novca, istim tonom kao kad mi je dijelio one savjete, kao da je zaboravio o kojoj temi je riječ. Osjećao sam manje krivnje otkako smo počeli otvoreno razgovarati.