Kome svijetli Ulog: Neretva ili novac, višegodišnja neizvjesnost

Hidroelektrana Ulog na rijeci Neretvi, kao što se vidi na tabli na ulazu u gradilište, trebala je biti završena prije dva mjeseca, tačnije 19. juna 2023. godine. Više puta prolongirana gradnja, zacrtana je za 20. decembar 2019. godine, ali mašine su se upalile tek u ljeto naredne godine.

Dozvolu za gradnju izdalo je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Koncesiju na 30 godina za gradnju je dobila firma “EFT” čiji je vlasnik Vuk Hamović, najveći trgovac električnom energijom u regiji, koji ima dvije kompanije u Republici Srpskoj. U međuvremenu, bez usvojenog Izvještaja u Vladi RS-a, koncesija je produžena na 50 godina. Koncesija je dodijeljena bez ijedne dozvole.

Građani i ekološka udruženja su na opasnost izgradnje hidroeletrane upozoravali nekoliko puta od samog početka realizacije spornog i po okolinu vrlo opasnog projekta. Planirani projekti na ovom području su hidroelektrana Ulog od 35 MW i sistem od sedam manjih hidroelektrana koje čine hidroeneregetski sistem (HES) Gornja Neretva.

Ove hidroelektrane će pretvoriti veći dio gornjeg dijela rijeke – dionice od oko 30 km u niz brana, cijevi i rezervoara koji se nastavljaju jedan na drugi. Tokom istraživanja provedenih na ovom području u periodu od 2021. godine do danas zaključeno je da je priroda na svim lokacijama na kojima su vršena istraživanja u netaknutom ili skoro netaknutom stanju, a to vrijedi i za okolni priobalni i dolinski šumski ekosistem. Za samo obilje određenih vrsta ili grupa vrsta mnogi naučnici su rekli da takvo nešto nisu nikada vidjeli ili su barem rijetko viđali na evropskom kontinentu.

“Centar za životnu sredinu je 2021. godine pokrenuo inicijativu za proglašenje Zaštićenog staništa Neretva kako bi se ovo visoko vrijedno područje stavilo pod adekvatnu formalnu zaštitu. Postupak je trenutno u toku, Studija za proglašenje zaštićenog staništa Neretva je predana Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS i očekujemo od ovog ministarstva da nastavi sa procedurom proglašenja ovog zaštićenog područja”, za Inforadar je istakla Jelena Ivanić iz Odjela za energiju i klimatske promjene ovog Centra.

Organizacije za zaštitu životne sredine podnijele su zvaničnu žalbu protiv Bosne i Hercegovine Sekretarijatu Bernske konvencije o zaštiti evropskih divljih životinja i prirodnih staništa pri Vijeću Evrope. Naveli su da je Bosna i Hercegovine povrijedila nekoliko odredbi Bernske konvencije za zaštitu evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa zbog davanja dozvole za hidroelektranu Ulog i mini hidroelektrane „Gornja Neretva“ u Hercegovini. U žalbi, upućenoj Bernskoj konvenciji, više od stotinu biljnih i životinjskih vrsta bilo bi pogođeno gradnjom hidroelektrane Ulog i sedam malih hidroelektrana u gornjem toku Neretve.

Naime, ovaj projekt je smješten u blizini centra kandidata za „emerald područje” u gornjem toku Neretve, a planirane mini hidroelektrane „Gornja Neretva“ bukvalno su smještene unutar tog područja. Emerald područja su ona mjesta koja su značajna za zaštitu i očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta i njihovih staništa.

Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu za Inforadar je istakla da su “organizacije za zaštitu životne sredine: Centar za životnu sredinu, Aarhus centar Sarajevo, Riverwatch, Euronatur, ClientEarth i CEE Bankwatch mreža podnijele žalbu protiv Bosne i Hercegovine Sekreterijatu Bernske konvencije o zaštiti evropskih divljih životinja i prirodnih staništa zbog nedostatka zaštite gornjeg toka rijeke Neretva od planiranih osam hidroenergetskih objekata.”

Osim toga, od početka ovaj projekat prate problemi s imovinsko-pravnim odnosima privatnim vlasnicima parcela koje se izuzimaju. Za potrebe ovog projekta mještanima se izuzimaju privatne parcele, a ponuđena je cijena pet puta manja od tržišne. Pod pritiskom većina je pristala da svoja imanja proda po cijeni od dvije konvertibilne marke po metru kvadratnom. Petar Govedarica nije na to pristajao. On je, dok se investitori hidroelektrana nisu pojavili na toj lokaciji, planirao izgradnju turističkih sadržaja.

Zemlja im je ipak oduzeta. Vlada Republike Srpske naredila je eksproprijaciju spornog zemljišta, iako Govedarice nikada nisu prihvatile ovu odluku niti su potpisali rješenje o eksproprijaciji. Posjed im je oduzet uz asistenciju policije RS.

Inače, stariji mještani Uloga još se sjećaju da su još prije rata vršena geološka istraživanja i da je tada rečeno da ovaj lokalitet ne zadovoljava uslove za izgradnju brane zbog loše geološke situacije. Rezultate geoloških istraživanja ni do danas nisu dostavili javnosti. Ono što je poznato je to da je donesena odluka o pomjeranju lokaliteta brane za oko 60 metara.

Podsjećamo, prvovobitni radovi počeli su u ljeto, tačno prije 13 godina, dakle 2010. godine, izgradnjom pristupnih puteva. Hidroelektrana Ulog od 35 MW, s branom visokom 53 metra i izvodnim tunelom od 2,7 km, najudaljenija je nizvodno od planiranih elektrana na Neretvi. Posao glavnog izvođača u ljeto 2012. godine dobio je kineski Sinohydro koji je poznat po podmićivanju odgovornih u vlasti i nezakonitom poslovanju što je ovu kompaniju dovelo i na crnu listu Svjetske banke.

Ova kompanija sa EFT-om je dogovarila tada sistem izgradnje “ključ u ruke”. Prirodni resursi BiH su na ovaj način prepušteni strancima i sumnjivim kompanijama za što su direktno bili odgovorni ministri iz Vlade RS-a koja je dozvolu za izgradnju hidroelektrane izdala u aprilu 2013. godine. Projekat je planiran sa prosječnom godišnjom proizvodnjom 85.000 megavat-sati električne energije, a predstavljen je da je vrijedan oko 120 miliona KM. Iako je bilo planirano da radovi budu završeni do kraja 2016. godine i da se elektrana nađe na mreži početkom 2017. godine, to se nije desilo.

Vlada Republike Srpske više puta je amnestirala probijanje rokova za izgradnju. U međuvremenu, zbog obrušavanja kamenja, u julu 2013. godine desile su se i dvije tragedije u kojima su život izgubila dva radnika “Prijedorputeva”. Bez obzira na to, investitor EFT Group je nastavio sa dodatnim ispitivanjima tla, te dobio od Vlade Republike Srpske obnovljene dozvole 2018. godine pri čemu su napravljeni aneksi prvobitnog koncesijskog ugovora, a koncesijski rok je produžen sa 30 na 50 godina.

Sredstva za gradnju Uloga najprije su bila planirana kreditom Kineske razvojne banke. Pregovori s kreditorima, kineskom razvojnom bankom CDB za pribavljenje financijskih sredstava nisu dale rezultate, te je koncesionar angažirao vlastita finansijska sredstva za nastavak i intenziviranje gradnje objekta.

Konačno, “zaključno sa 31. decembrom 2019. godine, u projekt HE Ulog je uloženo 23,2 miliona eura“, navedeno je u još neusvojenom izvještaju, a zvanično je saopćeno iz ove kompanije nakon što nije postignut dogovor o finansiranju projekta sa institucijama iz NR Kine. Međutim, Synohydro je ostao kao glavni dobavljač. Početni radovi na HE Ulog počeli su u ljeto 2020. godine. Na pitanje novinara Inforadara zašto kineska banka ne želi finansirati projekt u koje su uključene kineske firme, iz EFT-a stigao je arogantan odgovor: “Nisu nam odgovarali uslovi.”

A istina je to da je kineski Sinohydro kažnjen i od Vlade Republike Kine zbog lošeg rada i kriminalnog poslovanja u afričkim zemljama. Podsjećamo, javnosti je poznato da je ova kompanija sa lošim ugledom u svijetu. Čak je i razvojna banka Afrike (AfDB) stavila pomenutu kompaniju na Crnu listu i zabranila im učestvovanje u svim projektima koje finansira Banka Afrike. Kompanija je bila uključena u više sumnjivih projekata afričkih zemalja kao što su Zambija, Kenija, Zimbabve gdje je dobila posao od 533 miliona dolara. Revizijom je utvrđeno da je vrijednost tendera vještački uvećana čak dva puta u Ugandi gdje je Sinohydro ignorisao zahtjeve projekta u izgradnji puteva.

Ured za borbu protiv korupcije je u svom Izvještaju naveo da su u pitanju nezakoniti ugovori i da su dokaz koruptivne sprege ove kompanije i tamošnjih političkih moćnika. Godinama unazad, mnoge vlade nekoliko zemalja i predstavnici organizacija, optužile su ovu kompaniju za korupciju, varanje, prisvajanje budžetskih sredstava, niskokvalitetne građevinske radove, nepošteno partnerstvo, ističe se u izvještajima Ureda za korupciju. Sa ovakvim poslovnim mrljama, nove projekte i to milionske, Sinohydro, može dobijati samo na Balkanu. Na području BiH učestvovao je u nekoliko sumnjivih projekata, a gradiće i tunel od Pala do opštine Istočno Sarajevo što je Inforadaru potvrdio i načelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić.

Upravo ni ovakvom izvođaču, a i kontraverznom investitoru, nimalo nije važno što su aktivisti upozoravali na štetnost realizacije ovog projekta, počevši od načina izdavanja ekoloških i građevinskih dozvola, pa do činjenice da je rijeka Neretva ovom gradnjom postala najugroženija rijeka u ovom dijelu Evrope.

Na upit novinara Inforadara o reakcijama Energetske zajednice o štetnosti gradnje investitor im je odgovorio: “Na reakcije koje se protive projektima zato što utiču na životnu sredinu, bez analize koliko i kako projekti utiču na životnu sredinu i koje koristi donose, komentara nemamo”, rečeno je iz EFT-a.

Kratko i jasno, baš onako kako vlasti ove države u bescjenje na štetu svojih građana, a u korist bjelosvjetskih tajkuna, prodaju čak i ono što je najvrjednije, a to je zdravlje ljudi i životinja, potpuno zanemarujući činjenicu da je nauka rekla svoje.

Recimo i to da obećani asfalt do Uloga i nakon toliko godina nije postavljen. Bilo je to bacanje prašine u oči sada već rijetkim mještanima ovog mjestašca, udaljenog 20-ak kilometara od Kalinovika čija načelnica Milena Komlenović o svemu ovome ne želi i možda ne smije pričati.