Kako su logornik Avdo Krajišnik i zatvorski ključar Hamdo Hadžić osuđeni na smrt

U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus.ba ima pristup, pronašli smo tekst iz “Sarajevskog dnevnika”, objavljen 02. avgusta 1946. godine.

Fašistička neman širila je svoje otrovne krake put istoka još prije krvavog osvajačkog prepada na slovenske narode. Fašistički osvajači stvarali su svoje petokolonaše — potaj legla izroda i izdajnik koje su odgajali za janjičarsku ulogu, za bratoubilačku borbu, kojom su htjeki da se posluže u izvođenju svoga plana — masovnog istrebljivanja naših naroda.

Jedan od krakova fašističke nemani je klerofašizam, a njegovi nosioci su nenarodni svećenici i njihovi pitomci. Klerofašisti su duhovni oci ustaštva njegovi ideolozi i zakulisni rukovodioci, koji su, potpuno svjesni strahote zločina koje su spremali, htjeli da se zločinom posluže kao posljednjim sredstvom za postizavanje svog mračnog cilja — uništavanja naprednog slobodoljubivog pokreta radnog naroda.

Zloupotrebljavajući povlašteni položaj koji su reakcionarni režimi davali crkvenim organizacijama, klerofašisti su sistematski spremali izdaju i pokolje vlastitog naroda, okupljajući oko sebe sav društveni ološ i kriminalne elemente bez razlike na vjeru, samo ako su htjeli slutiti njihovim zlikovačkim planovima. Zlikovačka uloga nenarodnih sveštenika kao organizatora potstrekaća često i neposrednih izvršilaca ziočina, dokazana је u bezbroj slučajeva, Klerofašistički papak ostavljao je traga u svim zločinima okupatorskih pomagača.

To je ponovno dokazano na pretresu koji je ovih dana vođen pred Okružnim narodnim sudom protiv ratnog zločinca iz Zenice, bivšeg logornika Avde Krajišnika. Svjedoci su iskazali da su idejni ustaše koji su poslije okupacije naređivali i vršili pokolje po Zenici i okolici, još prije rata imali tajnu organizaciju, čiji su se članovi redovno sastajali u franjevačkom samostanu u Zenici.

Iz tog samostana je vođena razorna petokolonaška propaganda u korist fašističkih osvajača. Svi koji su dolazili na te sastanke, postali su poslije okupacije ustaški funkcioneri, povjerenici ili šefovi po nađleštvima i preduzećima. To je bio izdajnički zlikovački štab. Taj Štab se sastajao potajno i poslije okupacije, uvijek noću u samostanu kod župnika fra Serafima Šarića, koji se hvalio kako je odlazio još prije okupacije na sastanke s ideologom ustaškog banditizma d-r Milom Budakom.

Poslije 22. juna 1941, kad je fašistička neman napala Sovjetski Savez, sastanci u zeničkom franjevačkom samostanu učestali su gotovo svakog dana. Fra Šarić je tada govorio da Srbima nema mjesta u Pavelićevoj državi. U franjevačkom samotan u donešeni su zaključci o pokoljima koji su vršeni nad mirnim stanovništvom samo radi pljačke i uništavanja.

Poslije svake zločinačke akcije zaustavljao se u zoru automobil pred franjevačkim samostanom. Krvnici su tada podnosili izvještaj o uspjehu svojih akcija. Član tog ustaškog štaba i redovni posjetilac redovnih sastanaka u samostanu bio je Avdo Krajišnik, sitni bravarski i limarski obrtnik, nekadašnji član frankovačke organizacije ≫Hanao“.

Krajišnik je na sudskom pretresu priznao da je ustaški štab u Zenici zasjedao redovno u franjevačkom samostanu, ali je poricao da je on bio član tog krvničkog štaba. Tvrdio je da je sastanke vidio vršeći popravak krova na zgradi samostana. Avdo Krajišnik, kao predratni ustaša, odmah je imenovan članom ustaškog logora u Zenici, ali on time nije bio zadovoljan. Smatrajući da nije bio dovoljno nagrađen za svoj izdajnički rad i usluge koje je učinio ustaškom pokretu prije okupacije, Krajišnik je posjetio zlikovca Lorkovića, koji ga je svojim dekretom postavio za ustaškog logornika u Zenici sa najširim ovlaštenjima.

Po povratku u Zenicu, Krajišnik je nastavio serijom zločina, da bi opravdao povjerenje koje su mu dali ustaški šefovi. Nastavljena je serija masovnih zločina, jer je Krajišnik sа svojim štabom stajao na stanovištu da je ≫Srbe lakše pobiti kod kuće nego u borbi≪.

Kao logornik Krajišnik je naređivao vršenje progona ubijanja i pljačke. Lično jo vršio ubistva i pljačke. Za njegova pašovanja po Zenici odvedeno je i uhićenо mnogo Srba i Jevreja. koji su mučeni u zatvorima i logorima.

Preživjeli svjedoci dokazali su na pretresu učešće Krajišnika u mučenju Nedeljka Radića i Milana Ristića tzv. ≫Mađar≪, koji je bio ubijen. Ristićevu radnju prisvojio je Krajišnik. Kad su ga jednom upitali šta je sa Ristićem, on je dobacio: ≫Davno sam ja to đubre smaknuo“. Brojni svjedoci su iskazali da je Krajišnik mučio zatvorenike. Tada su ustaše u zatvoru klijentima čupali meso su svojih žrtava.

Nadalje je dokazano da je Krajišnik prisvojio imovinu Jevreja Montilja i Liblinga. On se branio da jo te stvari ≫kupio≪. Do okupacije je Krajišnik siromaški životario, a onda je počeo da živi kao bogataš. U septembru 1941. Krajišnik je učestvovao u oružanim akcijama duž željezničke pruge Maglaj—Doboj— Bos. Brod pod komandom krvnika Jura Francetića. Krajišnik je haračio u Globarici.

Očevici su potvrdili da je ubio Savu Nedića i još dvojicu Srba, a on i njegovi ustaše su palili sela i pobili sve što su zatekli živo. Kad sе vratio u Zenicu, Krajišnik se na željezničkoj stanici hvalisao svojim djelima koja su izveli on i njegovi ≫arapi≪.

Krajišnik se na pretresu branio da su zločini u Zenici počinjeni prije nego što je on postao logornik, da je on u Globarici bio sa osam ustaša, a da nije nikog ubio, već samo učestvovao u hvatanju osam Srba, koje su predali u Maglaju. Sve drugo je poricao, ali su svjedoci suglasno potvrdili njegovo učešće a ovom masovnom zločinu.

Sud je Krajišnika Avdu osudio na smrt strijeljanim, trajan gubitak građanskih i političkih prava i konfiskaciju imovine.

Pred Okružnim sudom odgovarao je kao ratni zločinac Hadžić Hamdo koji je 1943. stupio u službu gradske policije u Zenici, u kojoj je vršio dužnost ključara do oslobođenja. Vršeći tu službu Hadžić je pomagao ustašama u mučenju zatvorenika. Kad bi rodbina donosila hranu zatvorenicima, Hadžić bi je rasipao i govorio da zatvorenici treba da krepaju.

Pored muškaraca pritvorenika, mučio je i pritvorene žene. Tukao je pendrekom i kundakom gdjegod je koga stigao, hapšenike je nagonio da jedu i piju svoju nečist. Mnogi, koje je on mučio, stradali su u Jasenovcu. Hadžić je vršio niz hapšenja. Među ostalima uhapsio je Kentrića Mirka, Mehmeda Kratinu i Danila Eraka.

Na sudu se branio da nije bio ustaša, da je samo čuvao stražu u zatvoru, a hapšenja da je vršio prema naređenju ustaških glavešina. Radi zvjerstava koja je počinio, Hadžić je osuđen na smrt strijeljanjem i trajan gubitak časnih prava.

Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.