Ispovijest majke koja ostala trudna sa 15 godina
Donosimo vam ispovijest blogerke Jessie Gill koja je zatrudnila, a potom i rodila, kada je imala samo 15 godina.
“Većina djevojčica vaspitavanih u katoličkom duhu, konstantno ispituje granice onoga što nipošto ne bi smjele da rade.
Ni ja nisam bila izuzetak, uostalom, ko je lud da čeka brak da bi imao seks, razmišljala sam ja.
A, onda sam se zaljubila. Do koske! A, kada imate 15 godina i nije vam potrebno previše vremena. Sjećam se da sam jednog jutra ispričala drugarici iz klupe da nam je pukao kondom.
“Nema veze, dešva se svima. Sigurna sam da ćeš biti OK”, uvjeravala me je.
Naravno da hoću, razmišljala sam u sebi, pa ovo je godina kada ću ići na toliko ludih zabava, konačno dobiti vozačku dozvolu i naravno otići na matursko veče. Ipak, crv sumnje nije mi dao mira, pa bih povremeno upadala u sopstvene dubioze zastrašujućih misli koje bi mi opsjedale glavu satima.
Kašnjenje menstruacije nije bilo toliko neuobičajeno, razmišljala sam, ionako mi je tijelo nezrelo, biće potrebno par godina da se hormoni dovedu u balans. Nije bilo nikakavih znakova da sam trudna, sve dok se jednog jutra nisam pogledala u ogledalu i vidjela grudi dva broja veće!
A, onda sam pomislila da sam ipak u drugom stanju.
Otišla sam sa prijateljicama do laboratorije i uradila test na trudnoću. Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam ugledala mali “plus” znak. Zavrtjelo mi se u glavi i u tom jednom jedinom trenutku cijeli život mi je prošao pred očima. Onakav kakav je mogao da bude.
Nisam planirala da odmah kažem roditeljima, jer nisam znala kako će da reaguju, ali sam takođe znala da neću moći još dugo da tu tajnu zadržavam za sebe. A, onda je jedna drugarica rekla drugoj drugarici i vrlo brzo saznala je i jedna majka, pa su svi zajedno došli u moje dvorište zahtjevajući od mene da ni po koju cijenu ne abortiram.
Nisam odlučila da li ću abortirati ili ne, ali sam bila sigurna da je to samo moja odluka koju bi trebalo sama da donesem.
Satjerana u ćošak, konačno sam skupupila hrabrost i kazala roditeljima da sam trudna.
Ispostavilo se da je to bila najbolja odluka koju sam donijela. Nisu željeli da me pritiskaju, pustili su me sama da odlučim.
Moj dečko je rekao svojima, a onda su se naši roditelji dogovorili da nas podrže, ma šta mi odlučili.
Ipak i uz svu tu podršku, bilo je grozno. Snovi o fakultetu su nestali, a tinejdžerske stvari koje sam obožavala zamijenila sam trudničkom odjećom. Bila sam osramoćena, depresivna i nesretna.
Nova školaska godina je počela bez mene, a ja sam dobila privatne časove kod kuće, izolovana od života. Možda mi je bilo i teže što su me prijatelji posjećivali jer bih slušala sve ono što propuštam. I što se nikada neće vratiti.
Dečko i ja smo se stalno svađali, čak nismo mogli ni da se dogovorimo za ime djeteta.
Kada sam se porađala pored mene su bili moja majka, dečko i njegova majka. Porodila sam se bez epidurala i rodila zdravu i divnu djevojčicu.
Ipak, uz svu podršku koju sam imala, bilo mi je teško sa bebom, toliko toga je trebalo da naučim… Divim se majkama koje se hrabro odluče da podižu dijete same.
Živjeli smo sa mojim roditeljima koji su nam mnogo pomagali oko djeteta. Završila sam školu, pa koledž i postala medicinska sestra.
Jessie i njena kćerka
Prošlo je 20 godina, a moj dečko postao je uzoran, predivan otac, iako više nismo zajedno. Vidim ga kao velikog prijatelja na koga bih uvijek mogla da se oslonim.
Naša kćerka je danas predivna djevojka i odlična studentica inženjeringa.
Ljudi obično misle da sam kao tinejdžerka bila primorana da rodim dijete, od strane roditelja, zajednice… Ipak, nije tako. Bila je to moja odluka. I bila je to najbolja odluka koju sam mogla da donesem. Voljela bih da sam majčinstvo bolje isplanirala, ali kad god došlo, uvijek je dragocjeno.
