Logoraš s naslovnice Timea u Trnopolju: “31 godinu svi stoje u mjestu”

Nekoliko stotina bivših logoraša, porodica ubijenih 1992. godine u logoru Trnopolje, prisustvovalo je obilježavanju 31. godišnjice od formiranja ovog logora. Fikret Alić, „čovjek iza žice” sa naslovnice magazina TIME, bio je među njima, piše Deutsche Welle.

„Jedna jedina pozitivna stvar nakon 31 godinu bukvalno je otvaranje prostorije koja će biti posvećena bivšim logorašima i svemu onom što se desilo ovdje”, priča Alić, razočaran, kako kaže, i u sistem i u državu.

„Logoraši nemaju nikakva prava u ovoj državi. Da nema ovih naših lokalnih udruženja, ovo bi se sve ugasilo”, kaže Alić, ističući da 31 godinu svi stoje u mjestu.

Rekonstrukcija spomen sobe

Obilježavanje godišnjice organizovao je Savez logoraša Bosne i Hercegovine, Regionalni savez Udruženja logoraša regije Banjaluka i Udruženje logoraša Prijedor. Poručili su između ostalog da je kultura sjećanja veoma važna, kao što je važno da se više nikad nigdje nikom ne ponovi ono što se desilo u Trnopolju.

„I dok stojimo ovdje i razgovaramo, svi znate gdje je željeznička stanica u Kozarcu, nekih 300 metara odatle, istražni tim SIPA-e upravo pokušava pronaći još jednu masovnu grobnicu. Nema za danas nikakvih rezultata, to je već četvrti pokušaj. Znate da tragamo za još 574 nestala lica. Ali eto to je momenat koji se poklopio danas sa ovim našim obilježavanjem”, rekao je obraćajući se okupljenima, predsjednik Udruženja logoraša Kozarac Jusuf Arifagić.

Među onima koji još traže svoje članove porodica je i Senija Elezović (83), koja je izgubila 13 članova bliže porodice.

„Dva sina. Od sestre sina. Čovjeka. Od dva brata pet sinova je ubijeno. Jedan sin mi je ubijen 100 metara ovdje pred logorom Trnopolje. Išao je sa ocem ispod ruke u koloni, odvojilo ga i ubilo”, kaže Elezović, koja i danas živi u Trnopolju.

Prije dvije godine grad Prijedor je dao sredstva za rekonstrukciju spomen sobe u Trnopolju, a radovi su ove godine završeni. Udruženja su dobila obećanja i od nove federalne vlasti da će biti osigurana sredstva za potpuni završetak spomen sobe.

Sjećanje na 30 hiljada logoraša

„Ima dovoljno materijala iz ovog logora koji ćemo koristiti, poput autentičnih fotografija i video snimaka, tako da će spomen-soba podsjećati na one koji su prošli kroz ovaj logor, koji su ubijeni ali i na počinioce. Ostaće da priča priču o logoru Trnopolje kada nas sutra više ne bude”, kaže Mirsad Duratović, bivši logoraš, član Udruženja logoraša Prijedor i potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske.

Kroz logor Trnopolje prošlo je više od 30 hiljada ljudi. Prema presudama Haškog tribunala, radilo se o logoru kroz koji su prošli uglavnom žene i djeca. Svake godine zbog te činjenice i kako kaže prkosa, Fikret Alić, „čovjek iza žice”, kaže da se sjećanje mora očuvati.

„Preko 30 hiljada ljudi je prošlo kroz ovaj logor. Treba se zapitati šta sudovi do sada rade. Jer ako ovako nastave, šta ćemo. Moraju se zločini priznati da bi mogli nastaviti svi živjeti zajedno. A dok god se političari svađaju, mladi će odlaziti i sve će na kraju ostati prazno”, kaže Alić.

Presude

Logor Trnopolje je formirao Krizni štab opštine Prijedor 1992. godine. Nalazio se u blizini željezničke stanice u Kozarcu, a otkriven je 5. avgusta 1992. godine, kada su britanski novinari napravili snimke zlostavljanih i izgladnjelih logoraša iza žice.

Mnogo je rasprava izazvala bodljikava žica iza koje su stajali mršavi zatvorenici zbog asocijacija na holokaust i koncentracione logore iz 2. svjetskog rata. Pred britanskim pravosuđem televizija ITN je 1997.godine uspjela dokazati da nije bilo manipulacije sa žicom i isplatom odštete i plaćanjem sudskih troškova. ICTY je u presudi Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine Prijedor koji je osuđen na 40 godina, iznio tumačenje upravo o tome:

“Pretresnom vijeću nisu predočeni dokazi na osnovu kojih bi se , van razumne sumnje, moglo zaključiti da je oko cijelog logora upravo u tu svrhu postavljena ograda, mada su neki njegovi dijelovi bili ograđeni zidom koji je postojao od ranije”, navodi se u dijelu presude i dodaje.

„Da je bila samo nacrtana jedna crta, ne bi smio niko preći jer je oko cijelog logora stražarila vojska”.

Pretresno vijeće konstatovalo je u takođe u presudi Stakiću, iako je u logoru Trnopolje zlostavljanje bilo manjih razmjera nego u logoru Omarska, da je maltretiranje i tamo bilo uobičajena pojava.

Presudom Milomiru Stakiću, bivšem predsjedniku opštine i Kriznog štaba Prijedora, Žalbeno vijeće Tribunala je 2006. zaključilo predmete koji su se bavili zločinima u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Pored Stakića, za zločine u prijedorskim logorima Tribunal osudio još deset rukovodilaca, stražara ili povremenih posjetilaca prijedorskih logora, koji su se iživljavali na zatvorenicima.

Za zločine nad Bošnjacima i Hrvatima u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje u Tribunalu tada su osuđeni Duško Tadić (20 godina), Zoran Žigić (25), Mlađo Radić (20), Miroslav Kvočka (7), Milojica Kos (6), Dragoljub Prcać (5), Duško Sikirica (15), Damir Došen (5), Dragan Kolundžija (3) i Predrag Banović na 8 godina zatvora.

Tužilaštvo BiH objavilo je u martu ove godine optužnicu protiv Slavka Puhalića, Željka Rudaka, Dragana Škrbića, Rajka Damjanovića i Dragomira Šaponje.

Prema objavljenoj optužnici, Puhaliću se, kao de facto isljedniku i zamjeniku upravnika logora “Trnopolje”, između ostalog, stavlja na teret da nije spriječio ulazak muških osoba u “Trnopolje” i kuće koje su pripadale logoru. Tereti ga se i da nije spriječio odvođenje djevojčica, djevojki i žena iz logora, nad kojima su vršena mučenja, silovanja i seksualna zlostavljanja.